Aleksandra Vojvodić-Jovović: Živjeti život bez zareza

Kakav je život koji se živi bez zareza? Pa, onaj u kojem imate istovremeno uloge izvođača, pedagoga, menadžera, domaćice, a iznad svega majke, priča za „Vijesti“ Aleksandra Vojvodić–Jovović.

Po obrazovanju diplomirana solo pjevačica - sopran, dramski sopran, po funkciji, direktorica barske Muzičke škole „Petar II Petrović Njegoš“, naša sagovornica je ovih dana u žiži interesovanja domaće muzičke javnosti zbog svog prvog albuma „Korijeni“.

U izdanju Goratona, „Korijeni“ donose veoma zanimljive obrade sedam izvornih crnogorskih izvornih pjesama i nekoliko instrumentala.

"Na akademiji sam izučavala solo pjesme iz cijelog svijeta i uvidjela da naši kompozitori nijesu obrađivali izvorne pjesme, što je odavno tradicija napolju - da se te pjesme spremaju za opersko pjevanje. Kada su jednom to zatražili od mene profesori sa akademije, napisala sam klavirsku pratnju za pjesmu „Poljem se vija“ na Mokranjčevu melodiju iz “Rukoveti“.

Naišla sam na pohvale, pjesma je sjajno prihvaćena i kasnije sam je često izvodila na svim većim manifestacijama. Riješila sam potom da obradim naše najljepše izvorne pjesme - „Mlada Jelka ljubi Janka“, “Još ne sviće rujna zora“, „Primorkinja“, priča Vojvodić-Jovović.

Prvobitna namjera bila joj je da ovaj CD snimi sa simfonijskim orkestrom, ali, otišla je korak dalje zahvaljujući džez - pijanisti Vladimiru Marašu, svom starom školskom drugu koji joj je ponudio aranžmane u New age stilu.

"Odličan je odziv publike, svi diskovi su rasprodati, a ljudi često kupuju album da ga nose kao poklon iz Crne Gore, što mi je posebno drago. Najmilija pjesma na albumu mi je “Zor đevojka“ urađena na tekst Rajka Joličića namjenski za moj glas", dodaje sagovornica „Vijesti“, inače majka četrnaestogodišnjeg Ilije i male Mihaele, rođene prije devet mjeseci.

Balkanska carica - uloga koju priželjkuje

Usklađivanje obaveza na poslu i kući, priznaje, nije lako, ali, uz dobru organizaciju i pomoć majke i muža “koji nose veliki dio tereta, sve se stiže“.

Naučila sam da živim takvim tempom, normalno mi je da živim bez zareza, život mi je isplaniran faktički cijelu godinu dana unaprijed

"Naučila sam da živim takvim tempom, normalno mi je da živim bez zareza, život mi je isplaniran faktički cijelu godinu dana unaprijed", nastavlja Vojvodić-Jovović, koju u medijima često nazivaju operskom pjevačicom.

Ističući da ona to formalno nije, solo pjevačica iz Bara ne krije da joj je san da se ostvari i u toj ulozi. Nije tajna ni uloga koju priželjkuje - Balkanska carica, za koju je po libretu kralja Nikole muziku napisao Dionizije di Sarno.

"Možda će biti nešto od toga", kaže zagonetno.

Do sada je imala mnogo koncerata, nadraži joj je u u crkvi Svetog duha u Kotoru 2009, te u Glazbenom zavodu u Zagrebu.

Najradije izvodi djela italijanskih kompozitora Belinija i Rosinja te Rahmanjinova, ruske romanse i ciganske pjesme...

U školi sve mora biti besprijekorno

U Muzičkoj školi brine o 35 zaposlenih i 427 đaka, veli, ogromna je obaveza biti domaćin jedne tako velike porodice kako doživljava školu, „sve mora biti besprekorno, od krova do dirke klavira“.

U tome ima veliku pomoć Opštine, bilo bi dobro da i „više instance pomognu diplomce muzičkih akademija“.

Želja joj je da je glas dugo posluži, zato ga i brižno čuva „da bih i ubuduće pjevala i na sceni i u kući“. Svakodnevno pjeva po jedan sat, to je dovoljno da ostane u formi.

"U školi su me učili da štedim glas, pa me tako zimi ne možete vidjeti da nijesam dobro obučena, ne smijem jesti koštunjavo voće da ne bih povrijedila glasne žice, ne smijem piti ni hladna ni prevruća pića. Nema ni vikanja, naučila sam da ispod glasa pričam kada se ljutim, što i nije velika razlika onima koji me tada slušaju", zaključuje u šali naša sagovornica.

Hobi - poslastice

Glavni hobi joj je pravljenje kolača, kaže da obožava da kuva. Na zadovoljstvo svih ukućana.

"Eto, na radost svih ukućana spojila sam i lijepo i korisno - šali se Aleksandra. Kad se okupi cijela porodica - dođu majka i braća sa suprugama i djecom, protokol se zna, “tada im napravim specijalne velike palačinke“, kaže Vojvodić-Jovović .

“To je divan momenat kad smo svi zajedno, kad je buka u kući, samo zagrlim majku i uživam u tim trenucima”, navodi Aleksandra.

Bez muzike nikako

"U životu se vodim sloganom da je teško koračati pravim putem, ali, do uspjeha se samo tako može doći, da budeš iskren i prema sebi i prema drugima. Najdraža stvar u životu mi je što sam se ostvarila kao majka i da se poslije svih poslova i koncerata vraćam porodici gdje me čekaju muž i djeca. Bez muzike ne bih mogla da živim, muzika sam ja i bez nje ne bi bilo ni mene", kaže Vojvodić-Jovović .

Biografija

Muzičko obrazovanje Aleksandra Vojvodić - Jovović započela je sa osam godina u Muzičkoj školi u Baru, odsjek harmonika kod prof. Ljubinke Knežević. U školskim horovima često je bila solista, a uporedo sa pjevanjem, od malih nogu je učestvovala u brojnim sekcijama, od dramske do recitatorske.

U Srednjoj muzičkoj školi „Vasa Pavić“ u Podgorici završila je teoretski i odsjek solo pjevanja kod prof. Larise Dašić-Simović. Slijedi diploma Muzičke akademije na Cetinju - teoretski odsjek, te solo pjevanja na Akademiji u Sarajevu u klasi prof. Radmile Bakočević.

Predavala je teoretsku grupu predmeta u Muzičkoj školi i vodila hor škole u Baru, a predaje i solo pjevanje u školi za muzičke talente „Andre Navara“ u Podgorici.

( Radomir Petrić )