Godišnjica najveće pomorske tragedije na crnogorskom primorju

Polaganjem vijenaca i cvijeća na zajedničku spomen-kosturnicu na groblju u Donjoj Lastvi, delegacije Udruženja boraca NOR-a i antifašista Tivta i Zajednice Italijana u Crnoj Gori, obilježile su 67. godišnjicu potapanja parobroda "Cetinje" koja je i danas najveća pomorska tragedija u trgovačkoj mornarici na istočnoj obali Jadrana.

Parobrod "Cetinje" naišao je 10. decembra 1944. na njemačku magnetnu protivbrodsku minu u Tivatskom zalivu i potonuo pri čemu je stradalo oko 240 ljudi.

Kolektivna grobnica žrtava ove tragedije u kojoj počiva i 15 italijanskih boraca – pripadnika italijanske partizanske divizije "Garibaldi", nalazi se na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi gdje su se okupljenima, među kojima su bili i potomci stradalih putnika, obratili Dragiša Ćosović-predsjednik tivatskog UBNOR-a a u ime Zajednice Italijana u Crnoj Gori, Dalibor Antognioli i Pavo Perugini.

Uspomene na ovu tragediju evocirao je tivatski publicista Vasko Kostić, koji je tada kao 15-godišnjak, sa mnogim Tivćanima ispratio brod "Cetinje" sa Pina na, ispostavilo se, njegovo posljednje putovanje.

Potonuo za manje od 5 minuta

Parobrod "Cetinje" je bio mali putnički brod od 100 BRT koji je prije Drugog svjetskog rata pripadao "Zetskoj plovidbi" a.d. sa Cetinja.

Brod dug 30,8 i širok 5,3 metra izgrađen je 1903. mogao je primiti 250 putnika, a brzinom od 10 čvorova pogonila su ga dva klipna parna stroja ukupne snage 280 konja.

Oslobođenje Boke u poznu jesen 1944. godine "Cetinje" je dočekao na mrtvom vezu u Dobroti gdje ga je 12-člana posada na čelu sa zapovjednikom, kapetanom Božom Paparelom osposobila za vožnju.

Ovaj mali i stari parobrod bio je prvi koji je nakon oslobođenja uplovio u luku Kotor iz koje je inače, 5.decembra 1944. krenuo prvi brod na obnovljenu i tada jedinu putničku liniji zalivom na relaciji Kotor-Prčanj-Stoliv-Perast-Risan-Kamenari-Tivat-Đenovići-Herceg Novi.

Zvaničan bilans potonuća parobroda prema podacima partizanskih vlasti je 87 poginulih, ali istoričari koji su kasnije istraživali tu tužnu epizodu govore o najmanje 240 žrtava

Svoje jedino putovanje na toj liniji "Cetinje" je obavio 9. decembra, a rano jutro narednog dana zateklo ga je u tivatskoj luci gdje su se na brod ukrcali brojni putnici, kako civili, tako i vojnici - partizani, Italijani iz čuvene divizije "Garibaldi" i zarobljeni njemački vojnici.

Precizna evidencija nije vođena, ali je na "Cetinju" u 8 sati kada je isplovio iz Tivta bilo oko 250 ljudi. Dok je rominjala lagana kiša, parobrod je mirno plovio po uzburkanom zalivu valjajući se na valovima nošenim jakim jugom, da bi u 8.50 sati kada je bio u blizini Bijele, odjeknula ogromna eksplozija.

Na mjestu gdje je bio pramac "Cetinja" podigao se ogromni gejzir vode, a očevici su kasnije govorili da je brod nošen inercijom mašina, nakon eksplozije koja mu je raznijela pramac, komandni most, dimnjak, jarbol i veći dio nadgradja, skrenuo 90 stepeni u odnosu na dotadašnji kurs i potonuo za manje od 5 minuta.

Strahovita detonacija koja je razorila "Cetinje" odmah je ubila i većinu njegovih putnika pa su mornari iz više vojnih i privatnih brodića i čamaca koji su se iz Tivta i sa hercegnovske rivijere odmah uputili na mjesto tragedije, uspjeli spasiti samo desetak ranjenika među kojima i teško povrijeđenog kapetana Paparelu.

Zvaničan bilans potonuća parobroda prema podacima partizanskih vlasti je 87 poginulih, ali istoričari koji su kasnije istraživali tu tužnu epizodu govore o najmanje 240 žrtava.

( Siniša Luković )