Deveta fil(m)osofija: Paradigme Ludviga Vitgenštajna

Termin „smisao“ jedan je od ključnih termina u filozofiji jezika Ludviga Vitgenštajna, jednog od najupečatljivijih filozofa 20. vijeka koji u svom djelu na jedinstven način kombinuje anglosaksonsku filozofsku tradiciju i tradiciju kontinentalne Evrope.

„Vitgenštajn kritiku saznanja preokreće u kritiku smisla. Pokazivanje granice između onoga što se može smisleno reći i onog besmislenog - isto je što i razumijevanje logike našeg jezika. Međutim, ovo bi i dalje moglo da se razumije mentalistički, ukoliko bi se smatralo da je kritika jezika samo pomoćno sredstvo razjašnjavanja misli“, kazala je u okviru devete fil(m)osofije održane na Filozofskom fakultetu u Nikšiću doc. dr Svetlana Zečević.

Ona je kazala da se u konstituisanju logičke paradigme u savremenoj filozofiji izdavaju dvije suštinske karakteristike Vitgenštajnove filozofije, koje pokazuju da nema samostalnih filozofskih stavova i da se razjašnjavanje misli identifikuje sa razjašnjavanjem rečenica.

„Prva teza temelji se na tome da je cjelokupnost istinitih stavova cjelokupna prirodna nauka i da filozofija, kao djelatnost razjašnjavanja, mora da stoji iznad ili ispod prirodnih nauka, što će reći da ona nije konkurencija naukama, već da predstavlja neku vrstu pripreme ili dopune. Što se tiče druge odlike, Vitgenštajnova novina se sastoji u njegovom zahtjevu da se razjašnjavanje misli odvija u izmijenjenom medijumu, tačnije, ne mišljenju, nego izražavanju misli“, objasnila je Zečević.

Kratke bilješke rasprava

Pored Svetlane Zečević o Vitgenštajnu i jezičkoj paradigmi u njegovoj filozofiji govorio je i dr Vladimir Drekalović koji je podsjetio da Vitgenštajnovi spisi imaju neobičnu kompoziciju i da se sastoje od kratkih bilješki koje se bave raspravama o logici, značenju, umu, shvatanju, djelovanju, jeziku, matematici, etici, kulturi.

Od samog početka Vitgenštajn je bio pod uticajem ideje da se filozofski problemi mogu rješavati ukoliko obratimo pažnju na funkcije jezika.

Drekalović je pomenuo neke djelove filma u kojima se Vitgenštajn pita kako, na primjer, razumjeti jezik životinja.

Od samog početka Vitgenštajn je bio pod uticajem ideje da se filozofski problemi mogu rješavati ukoliko obratimo pažnju na funkcije jezika.

„Zna se da one komuniciraju među sobom, da imaju određeni sistem komunikacije, za koji mi ne znamo kakav je, ali je činjenica da je konzistentan, te da omogućava životinjama da funkcionišu u svijetu koji dijele sa nama. Zapravo, suština Vitgenštajnovog učenja je kritika upotrebe riječi koje koristimo, a da ne znamo ili nismo sigurni u njihovo značenje, a tome nas čak uči i sama filozofija. Svjesni jezičkih igara moramo imati neke oslonce, neki osnovni skup znanja na koji se moramo oslanjati, premda se uvijek postavlja pitanje koja su to znanja, ko ih je odredio, da li su standardizovana za sve ljude“, istakao je Drekalović.

On je kazao da je Vitgenštajnova ideja u stvari ideja matematizacije, a to znači prikazati pojmove pokazivačkim definicijama, pokušavajući da se odredi šta neki pojam znači a onda na tome pokušati zasnovati neka savršenija znanja koja će izaći iz tih prostih.

On je kazao da je Vitgenštajnova ideja u stvari ideja matematizacije, a to znači prikazati pojmove pokazivačkim definicijama.

„Jezičke igre nisu samo na polju svakodnevnog života, kada neko od nas traži da nešto definišemo, već i na polju matematike, što se ogleda u prostom pitanju kako nekome objasniti šta znači broj dva. Na šta su igre oslonjene, da li one predstavljaju sliku nečega što je oko nas ili su prosto primjer nečega božanskog, nečega što nije u našim rukama – to pitanje ostaje otvoreno“, zaključio je Drekalović.

Nakon predavanja prikazan je film reditelja Dereka Jarmana, pod nazivom „Vitgenštajn“, a onda je uslijedio razgovor sa publikom.

( Svetlana Mandić )