"Naši" i "njihovi"

Duže vrijeme naglašeno upozoravam da organizovani kriminal i korupcija postaju gornje geopolitičko sredstvo, da su nadmašili ono nuklearno, te da nosioci tog zla od država preotimaju geopolitiku (uključujući i velike sile). Istina, dosta zakašnjelo, to počinje zabrinjavati ključne subjekte međunarodnih odnosa. Nažalost, u Crnoj Gori i na Balkanu to se još uvijek ozbiljno ne shvata. Poslednji je čas za suočenje sa ovom istinom. U protivnom, uskoro bismo se mogli suočiti sa nervoznim, pa čak i panično nekontrolisanim, ulaskom u raščišćavanje ovog nagomilanog problema. A tek bi to moglo produkovati nepredvidljive posljedice.

Prije nego što je aktuelna Vlada „dogurala“ do stotinu dana svog mandata, premijeru sam javno sugerisao da od svih državnih funkcija hitno odmakne: Roćena, Vučinića, Žarka Šturanovića, Predraga Mitrovića, Zorana Đikanovića, Veljovića, admirale i generale, da pokrene postupak za razrješenje od dužnosti Vrhovne državne tužiteljice, predsjednice Vrhovnog suda i predsjednika Privrednog suda, te da pokrene postupak za rasformiranje ANB i formiranje potpuno nove službe.

Blagovremeno nesuočavanje sa problemom i njegovo nerješavanje uvijek su uvod u onaj još veći. Sada postaju aktuelnije one još „krupnije ribe“. A „Filozofija palanke“ umnog filozofa Radomira Konstantinovića svakodnevno se reprizira po ćoškovima Crne Gore. Naklapa se ko su sljedeći, a ko će otići prvi: Sveto, Milo, Filip, Miomir, Brano i tako redom. Kao da svaki građanin ima svog favorita, ali i svoju neprebolnu ranu. Pokušava se odložiti ono što se prirodno odložiti ne može. Kada se društveni procesi otvore nikada ih niko nije mogao zaustaviti. A ovi naši, crnogorski i balkanski, su se otvorili. Svi će otići brže nego što oni sami, a i njihovi fanovi, misle.

U avgustu o.g., u „slučajnom“ susretu jedan od evropskih zvaničnika me upitao da li ostajem pri davno iznesenom stavu da će se balkanski problem početi rješavati tek onda kada od svih državnih i političkih funkcija (a tada su imali apsolutnu moć) budu odmaknuti Sanader, Berluskoni, Đukanović i Tači. Odgovorio sam mu da sam pogriješio jer sam nehotično izostavio Karamarka i Grujevskog. Znam da se u Crnoj Gori nerado prihvata bilo čija analiza i blagovremeno javno iznesen savjet kojim putem treba ići. Pogotovo se nerado prihvata ono što vrijeme potvrđuje, jer, po pravilu, to nekoga pogađa. „Našeg“ ili „njihovog“. Ne uočava se da su za podjele na „naše“ i „njihove“ zaduženi upravo specijalci organizovanog kriminala i korupcije. Ne razumije se da smo svi mi zajedno njihova krajnja žrtva. Biću dosljedan u javnom saopštavanju preporuka i savjeta. Tako izneseni stavovi, po pravilu, uvijek nekome ostavljaju satisfakciju, a nekome kajanje.

Nužno je da aktuelna Vlada za ostatak svog mandata definiše nov politički program sa precizno utvrđenim zadacima. Prvo, javan i beskompromisan obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom koji, za početak, podrazumijeva: a) odmicanje od svih državnih funkcija onih ličnosti koji su imali bilo kakav dodir sa tim zlom, i b) smjena sa državnih funkcija svih lica koja se, po funkcionalnoj dužnosti, do sada nijesu jasno borila i izborila protiv tog zla. Drugo, zaustavljanje propadanja privrede Crne Gore koje je, prvenstveno, sistemske prirode. U vrijeme „AB revolucije“ Republika Crna Gora je imala jedan vladin organ koji se zvao „Sekretarijat za privredu“. Tada je Crna Gora imala preko deset puta više proizvodnih, a produktivnih, radnika nego što ima danas. Iz tog Sekretarijata danas je izraslo nekoliko ministarstava sa preko deset puta više birokratsko-administrativnog osoblja, nego što je imao pomenuti Sekretarijat. I to je samo jedan od pokazatelja da je ono bila birokratska (a ne antibirokratska) revolucija, da su SFRJ razbile mafije, zavađale narod, te regrutovale silnu birokratiju koju su korumpirale i upregle u svoj sistem. Treće, otpočeti proces pomirenja u Crnoj Gori po svim osnovama podjela i proces razvijanja iskrenog prijateljstva sa svim susjednim državama i njihovim narodima. U tom cilju razobličavati tragičnu istinu da su sve podjele i zavađe u Crnoj Gori, prvenstveno, u funkciji organizovanog kriminala i korupcije. To zavađanje i korumpiranje građana je jedna od najčešćih metoda koje koriste kriminalne bande. A kada te bande imaju bilo kakav dodir sa državnim ili političkim elitama, onda njihovi taoci postaju i država i narod. Četvrto, iskreno i pošteno objašnjavati građanima da su naše integracije u EU i NATO jedina opcija kojom se ispravlja vjekovna državno-politička greška. Treba se integrisati u prostor gdje geografski i civilizacijski pripadamo, a to je Evropa. To će stvoriti ambijent da se, umjesto vječite internacionalne (što je opet mafijaški trik), otpočne voditi nacionalna politika. Politika koja će imati svoja tri temeljna stuba, a to su: građanin koji je zadovoljan svojom državom, država koja ima prijateljske odnose sa svim svojim susjedima i država koja je, po svemu, smještena u prostor kome geografski i civilizacijski pripada, a to je Evropa.

Skoro četvrt vijeka ovdje se vodi jedna sasvim drugačija politika. Mafije su uvezale tajkune (koji su se obogatili otimanjem državne i društvene imovine) i diletante koji su, pravo sa ulice, na narodu vježbali upravljanje državom. A onda su ti isti diletanti (nikada iskazani u svojim profesijama) naprasno i magistrirali i doktorirali na fakultetima čiji su vlasnici ti isti tajkuni, ili na državnim fakultetima kojima oni težišno vladaju.

Posljednji čin naše zajedničke drame će biti da (zbog sopstvenog preživljavanja) mafije pokušaju nabaciti „naše“ na „njihove“ ili obrnuto. Do istrebljenja. Gospodin Lukšić ovoga mora biti svjestan i preduhitriti zamku. Kako? Rekonstruisati ovu i, na naprijed iznesenim programskim osnovama, formirati široku koalicionu Vladu. Vladu koja će, pored realizacije navedenog programa, imati zadatak da pripremi poštene i fer izbore na kojima će učestvovati građani Crne Gore, a ne „njihovi“ i „naši“, što je do sada bila praksa. Ovakav test mogu izdržati samo zdravi politički subjekti, dok će bolesna tkiva u svim partijama otpadati kao iverje. Akuelni premijer će briljantno položiti (za njega istorijski) ispit, samo onda ako na ovom putu ne bude imao većinsku podršku svoje partije. To bi bio životni dobitak i za njega i za Crnu Goru. U protivnom, u miraz će ponijeti cjelokupni teret bolesnog tkiva svoje partije. I kajanje od koga se nikada ne bi mogao oporaviti.

( Blagoje Grahovac )