Peugeot 407: Očuvan ne zaostaje za njemačkim limuzinama

Nekada su Peugeoti, posebno 204 i 404, bili pojam kvaliteta i udobnosti. Danas ih krasi elegancija, udobnost je ostala, postali su znatno sigurniji i čvršći, ali kvalitet nije više tako ubjedljiv. Takav glas bije i ovaj automobil, makar je tako na našem tržištu polovnjaka.

Peugeot 407, je sredinom 2004. godine zamijenio model 406 i na prvu loptu je oduševio automobilsku javnost sa svojim dizajnom i komforom, a pritom je, nakon Ford Mondea postao najmasivnija limuzina srednje klase.

U dizel verziji 2. 0 HDI težak je 1650 kg, što dovoljno pokazuje koliko je solidan. Sa jedne strane to nije preporuka za temperament i okretnost i zbog toge se neki kupci žale na početnu tromost, ali sa druge pokazuje da se radi o solidnom kvalitetu uzrade. Dvolitarski dizelaš sa 140 KS i bogatim paketom opreme XT Pack, najpreporučljiviji je model u ponudi.

Benzinski motori nisu baš najbolji izbor. Naime, PSA- ovi benzinci proteklih serija imali su problema sa elektronikom, posebno sa upravljačkim modulom, bombinama i elektromotornim ventilom za podešavanje rada u praznom hodu. Nisu to bili učestali problemi, ali bilo ih je dovoljno za zaključak da je mehanika bolja od elektronike.

Kad su dizelaši u pitanju, izbjegavajte osnovni 1.6 HDi sa 110 KS, bez obzira što ide srazmjerno dobro, zapravo neočekivano dobro i vrlo je štedljiv. Taj motor ima problema sa podmazivanjem (što je katastrofa), pogotovo ako se ulje mijenja u dužem intervalu od 10. 000 km.

Rješenje je da se, uz izmjenu ulja na 10. 000 km (naravno, potpuno sintetičkog), zajedno s filtrom, na 30. 000 km očisti sito ispod pumpe ulja. U protivnom, blokira se protok ulja, usled taloženja katrana, pa najprije strada turbopunjač, a zatim često i motor. Budući da ne možete znati kako je motor tretiran, bolje ga je izbjegavati.

Veći 2.0 HDi, sa 140 KS takvih problema nema i najbolji je, najkvalitetniji turbodizelaš iz serije PSA- Fordovih dizelaša. Peugeot 407 sa tim motorom nije lošiji od razvikanog Passata, a u mnogim stvarima je i bolji, a uz to je znatno jeftiniji. Automobil sa ovim motorom vuče ravnomjerno, gotovo nimalo ne dimi, a i potrošnja mu je umjerena. Prosječno 6, 5 do 7 litara. Potrošnja ulja je neznatna, tek nešto više od decilitra na 100 km.

Ipak, u izvještajima agencije DEKRA, koja je mjerodavnija od njemačkog ADAC- a navode se i problemi sa osjetljivim vješanjem (kuglastim zglobovima) i vibriranjem prednje armature, što je posebno izraženo u vožnji po neravninama, i kod modela starijih od pet godina. Osim vješanja, treba temeljno pregledati stanje pragova i unutrašnjost blatobrana, prednje kočione diskove i izduvni sistem. To vam može dosta reći o tome kako je automobil vožen i kako je održavan.

DEKRA navodi i probleme sa mjenjačima, što nisu potvrdila iskustva sa domaćeg tržišta polovnjaka. Ipak, o tome treba povesti računa prilikom kupovine.

Naravno, to naglašavamo kod svakog ovakvog testa, treba biti siguran da automobil nije pretrpio veće oštećenje (sudar), a najbolje je ako je boja originalna.

I na kraju: ako je motor pojačan chip tuningom, odmah odustanite od trgovine. PSA- Fordovi dizelaši to teško podnose.

Na tržištu se može naići i na modele koji se prodaju ispod cijene, ali treba biti oprezan da se ne naleti na primjerak u lošem stanju i sa vraćenom kilometražom.

( Vijesti online )