Umjetnik koji ne pokušava da dosegne istinu, može biti samo sluga prolaznom vremenu

Osnovna vrijednost stvaralaštva Andreja Tarkovskog, jednog od najistaknutijih svjetskih reditelja je artikulisanje duhovnog nivoa čovječanstva, dok se istinski umjetnik trudi da uvijek služi besmrtnosti, trudeći se da besmrtnim učini svijet i čovjeka u svijetu, rekao je Slobodan Jokić.

„Umjetnik koji ne pokušava da dosegne istinu, može biti samo sluga prolaznom vremenu. Tarkovski nas tjera da stvari gledamo drugačije, ogoljuje nam pojave kao što su život, duša i smrt i razotkriva nam njihovu suštinu“, kazao je Jokić preksinoć na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, u okviru osme fil(m)osofije koju je organizovalo Društva filozofa Crne Gore i Studijski program za filozofiju.

Jokić je kazao da postoji mnogo filmova u kojima Tarkovski traga za duhovnošću, ali da se to ipak najbolje vidi u filmovima „Rubjov“, „Stalker“ i „Nostalgija“.

Jokić je kazao da postoji mnogo filmova u kojima Tarkovski traga za duhovnošću

„Čini se da je Tarkovski cijelog života tražio Boga, a da li ga je našao – to samo on zna. Međutim, sudeći po njegovim filmovima, reklo bi se da jeste“, zaključio je Jokić.

Umjetnik poput vajara

Radinko Krulanović, profesor filozofije, podsjetio je na riječi Tarkovskog da je umjetnik poput vajara koji iz neoblikovanog oblikuje smisleno i lijepo, s tim što reditelj vaja u vremenu i iz mnoštva gradi mozaik.

„Priroda filma nije da zabavi, da odvoji od stvarnosti i uveseljava publiku. Ona je u ljudskoj potrebi da ovlada i upozna svijet. Istinska umjetnost mora biti utemeljena na moralu, jer ona je uvijek traganje za smislom postojanja, ona je uvijek služenje - drugom, uzvišenom, duhovnom“, kazao je Krulanović.

Junaci na putu imaginarnog

Ono što običan čovjek ne može da izrazi i uobliči, umjetnik to čini svojim talentom i podiže nivo razumijevanja kod ljudi. Tarkovski je smatrao da je umjetnost nadahnuta posvećenošću višim ciljevima, a ako nije takva, onda je trivijalna.

„Njegovi filmovi su romaneskni, jer njegovi junaci prolaze kroz strašni pakao sumnji i iskušenja, a takođe poetični i memoarični. Ovi junaci su na putu imaginarnog, fizičkog, duhovnog životnog traganja, i pri tom su puni neke sjete, povučenosti, sanjarenja i snoviđenja. Zato ne čudi što su glavni junaci njegovih filmova umjetnici, naučnici, intelektualci, jer oni su skloni ezoteričnom s jedne strane, a s druge, oni su moćni i dužni da iznesu problem do prepoznatljivosti, do ogoljavanja, oni su dužni da ukažu na put, istinu i život“, rekao je Krulanović.

Ono što običan čovjek ne može da izrazi i uobliči, umjetnik to čini svojim talentom

Nakon Jokićevog i Krulanovićevog izlaganja publika je imala priliku da pogleda prvi film Andreja Tarkovskog “Ivanovo djetinjstvo”, kojim je, prema sopstvenom priznanju, želio da ustanovi da li uopšte posjeduje rediteljski dar i da li može da definiše svoje ideje.

Nakon filma uslijedio je razgovor s publikom, a Bojanović je nove aktivnosti Društva filozofa Crne Gore i Studijskog programa za filozofiju najavila za 5. decembar.

( Svetlana Mandić )