LAKAT U REBRA

Obrati pažnju na sudiju

Ročesti i Feldin jesu profesionalci, oni odrađuju posao, Ivanović je gorio u ovom meču i zato je ukrao odlučujuću loptu i postigao koš koji je donio pobjedu. Za njega je to bilo nešto više od igre

153 pregleda5 komentar(a)
Nikola Ivanović, mural, Foto: Boris Pejović
02.05.2018. 12:53h

Ima ona duhovita anegdota iz podgoričkog života prema kojoj je trener Bokserskog kluba Gojko Radunović bodrio boksera Miloša Šćepanovića između rundi: „Imaš ga, tvoj je, još samo malo“. Problem je bio u tome što je protivnik dominirao i dobro batinao nemoćnog Šćepanovića. Legenda kaže da je Šćepanović tada između druge i treće runde rekao svom treneru: „Imam ja njega, ali obrati pažnju na sudiju jer me neko ubi od batina“.

Pomenuta anegdota ovih dana može biti ilustracija za mnogo toga što se događa u predvečerje podgoričkih i lokalnih izbora i u nekoliko crnogorskih gradova. Opozicija u Glavnom gradu, i u tih još nekoliko gradova u kojima slijede opštinski izbori, mora pronaći nekakav motivacioni trik kojim će ohrabriti svoje birače da uopšte izađu na izbore, jer nakon 27 godina vladavine DPS-a pitanje je kako animirati glasače.

Optuživanje i rat koji je otvoren na opozicionom frontu sigurno neće podstaći ljude da glasaju. Taktika da samo budeš prvi u opoziciji je svakako gubitnička, osim za nekoliko partijskih funkcionera u vrhu. Crnoj Gori se može dogoditi da u praksi obesmisli suštinu postojanja višestranačja u atmosferi u kojoj se pobjednik na svim važnijim izborima unaprijed zna. Možda i iz kolijevke višestranačja nauče nešto od nas kako ono može da se primijeni u praksi. Dodali smo neke naše male mirođije i specifičnosti!

Zna se kome će sudija podići ruku, ko će slaviti, nekako je taj scenario koji gledamo već toliko godina prosto izgubio i svoju draž. I slavlje nakon posljednjih predsjedničkih izbora u staroj zgradi Vlade nije imalo onaj naboj, malo novih lica, čak i u publici, sa istim porukama, tekstom i tjelohraniteljima ličilo je na predstavu koja je rutinski odrađena. Osim u nekoliko opština, nijesmo ni imali prilike da gledamo kako slave opozicioni birači, možda se ljudi ne bi ni snašli u tom slavlju, možda bi pretjerali, a možda dolazi vrijeme kada neće ni biti slavlja nakon izbora.

Prilikom jedne od svojih posjeta Podgorici, njen počasni građanin, Stjepan Mesić, poručio je da je prilikom organizovanja izbora mnogo bitnije ko broji glasove, nego kako narod glasa! Zašto je stari politički lisac baš to saopštio javnosti u Crnoj Gori, neka svako komentariše i nagađa kako mu odgovora.

I direktor Košarkaškog kluba „Zvezda“ Nebojša Čović nikako da preboli poraz u finalu ABA lige od „Budućnosti“. I on svaki čas obraća pažnju na suđenje i sudije. Moj utisak je da su meč odlučili košarkaši i bolji trener. Varvari su izabrali svog heroja tog dvoboja sa „Zvezdom“, beka Nikolu Ivanovića i na zgradi u kojoj je porastao naslikali mural sa njegovim likom. Način na koji je Ivanović prekinuo pas Ročestija prema Feldinu, ukrao loptu, istrčao kontru i dao na polaganje koš koji je prelomio posljednji meč, najbolje ilustruje zašto je „Budućnost“ pobijedila „Zvezdu“. Brze noge prijatelju, Nikola je vijao u toj odbrani Feldina jer je znao da će pas za odlučujuće poene biti poslat na američkog koš getera, ukrao je tu loptu jer je trčao za svoju zgradu, ulicu, grad, svoj klub. Bilo je toliko grinte u toj njegovoj odbrani iz koje se u petoj brzini stuštio ka protivinčkom košu.

Ročesti i Feldin jesu profesionalci, oni odrađuju posao, Ivanović je gorio u ovom meču i zato je ukrao odlučujuću loptu i postigao koš koji je donio pobjedu. Za njega je to bilo nešto više od igre. Mnogi će reći da je u „Budućnosti“ bilo mnogo boljih igrača prije Ivanovića, ali je zapalo njega i drugove da donesu trofej u Podgoricu i najjače evropsko košarkaško takmičenje.

Kad je „Budućnost“ 70-ih godina prošlog vijeka u Njegoševom parku dočekla “Radnički FOB” u kup utakmici, tadašnjeg prvaka Jugoslavije na betonu, ili kad je reprezentacija sa Kićom, Slavnićem, Dalipagićem... igrala protiv Crne Gore na Stadionu malih sportova pod Goricom na istoj podlozi, tad smo sanjali da Budućnost postane prvoligaš.

Nemanja Gordić jedan je od junaka ove titule i on je, mogli bismo reći, naturalizovani Podgoričanin jer je još kao klinac stigao u “Budućnost”.

Ipak, glavni krivac za ovu košarkašku krunu je Aleksandar Džikić, trener košarkaša “Budućnosti”. Sa svojom teget košuljom XXXXXXXLLLLL donio je karakter u podgorički tim koji je svake sezone znao da zašteka pred najznačajnije mečeve. Džikić to nije dozvolio. Svaki tajm aut koji je zatražio u meču sa „Zvezdom“ lomio je rezultat u korist njegovog tima. Nije ni čudo što predsjednik KK „Budućnost“ Dragan Bokan tvrdi da Džikić neće nigdje iz Podgorice, jedino može iz Siti kvarta da se preseli na Zabjelo. Ako Džikića ostave u Siti kvartu ovog ljeta istopiće mu makar jedan XL sa košulje, tako da ga svakako valja evakuisati negdje gdje ima više zelenila.

Evroliga će biti veliki izazov za sve, pogotovo finansijski. Ali za merak je i predsjednik Vlade Duško Marković voljan da odriješi kesu. Kako će ići raskusurivanje, to je već nepoznanica!

Varvari su jedinstveni u ljubavi prema „Budućnosti“, ali tvrde da među njima ima dosta političkih frakcija. Finale sa „Zvezdom“ nijesu shvatili kao predizborni marketing iako se odigralo pred same predsjedničke izbore. Kako god, šampionski prsten je stigao u Podgoricu, to više ni košarkaške sudije ne mogu da promijene i više ne moramo obraćati pažnju na njih, do narednih izazova.