Roćen: Crna Gora nije niti će ikada više biti u opasnosti od Srbije

Ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Milan Roćen tvrdi da u vrhu DPS-a niko ne razmišlja o promjeni strateškog kursa Crne Gore koji predviđa ulazak u EU, bez obzira na to što Evropu trese kriza.

Roćen je, u razgovoru za “Vijesti”, rekao da prepucavanja šefa države i predsjednika parlamenta ne doprinose afirmaciji Crne Gore na međunarodnoj sceni.

Bili ste prošlog četvrtka u Berlinu i razgovarali sa savjetnikom kancelarke Merkel Hojzgenom. Što poslije tog sastanka očekujete da će se desiti na Samitu lidera EU 9. decembra u pogledu odobrenja početka pregovora Crne Gore i EU?

Važno je da se zna, čak i da se odredi tačan datum na Samitu, da otvaranje pojedinih poglavlja ne bi moglo početi prije 2013. godine.

Ohrabrujući je pozitivan odnos Njemačke prema politici proširenja, i prema Crnoj Gori. Savjet odlučuje konsenzusom i zato niko sada ne može sa sigurnošću prognozirati kakva će biti odluka o Crnoj Gori. Na osnovu svih naših kontakata, ima razloga za umjereni optimizam. Uvjereni smo da će Savjet cijeniti napredak, ali će do samog zasjedanja trajati konsultacije o dinamici daljih koraka.

To će svakako zavisiti i od novog pristupa EK, da pregovori ubuduće počinju poglavljima 23 i 24 – pravosuđe i temeljna prava, slobode, pravda i bezbjednost, što će se prvi put primijeniti na Crnu Goru. Važno je da se zna, čak i da se odredi tačan datum na Samitu, da otvaranje pojedinih poglavlja ne bi moglo početi prije 2013. godine, dok se ne završi skrining zakonodavstva Crne Gore i EU.

Kako gledate na Đukanovićeve poruke da, zbog krize u EU, Crna Gora treba da dobro razmisli da li i dalje treba da ide ka članstvu u Uniji?

Mislim da nije tačno da je on to rekao. Đukanović je ozbiljan lider i normalno je da prati što se dešava u regionu, Evropi i svijetu. Onaj ko ga je tako interpretirao, potpuno ga je pogrešno razumio, namjerno ili nenamjerno. Mi ne možemo zabiti glavu u pijesak i praviti se da nema krize u EU, a poruka Đukanovića je da treba shvatiti realnost u kojoj Crna Gora danas ispunjava svoje obaveze na evropskom putu.

Evropa ima problema, ali Evropa ima budućnost, a mi treba da se posvetimo svojim obavezama. One će do ulaska u EU i NATO biti sve teže, što nas ne smije dekuražirati, jer to radimo prije svega zbog nas. Da budem decidan, najobičnije je podmetanje širenje priče o navodnom euroskepticizmu Đukanovića. U vrhu DPS-a ni on, niti bilo ko drugi, ne razmišlja o promjeni strateškog kursa Crne Gore.

Ipak, vrlo je primjetna promjena retorike Đukanovića. U njegovim obraćanjima EU više nije na listi prioritet nego je to sada odbrana crnogorskog nacionalnog identiteta.

Zar je obavezan uvijek kada se javno oglasi da prvo kaže da je za EU kako neko ne bi posumnjao u njegov odnos prema tim strateškim ciljevima? Uostalom, da ima išta od toga, zar bi Evropska komisija dala tako pozitivno mišljenje o Crnoj Gori 12. oktobra i preporuku za otvaranje pristupnih pregovora. Jer, Đukanović nije bilo ko u Crnoj Gori, dobro se zna i njegova pozicija, i uloga partije na čijem je čelu.

Stiče se utisak da se pitanja odbrane Crne Gore i utemeljenja crnogorske duhovnosti potenciraju iz vlasti da bi se u stranu gurnula loša ekonomska situacija. Kako to komentarišete?

Ne mislim da je riječ o tome. Nijesmo mi izolovano ostrvo, vidite što se dešava u okruženju, u svijetu. Kriza pogađa i našu ekonomiju i odražava se na život ljudi u Crnoj Gori. A ta pitanja o kojima Vi govorite nametala su se i u vrijeme ekonomskog procvata. Možda se ona sada čine značajnijim nego ranije. Znate, na sve se gleda relaksiranije kada je manje socijalnih problema, pa možda zbog toga sada te teme izgledaju važnije.

Da li je, po Vašem mišljenju, Crna Gora stvarno u opasnosti od Beograda?

Crna Gora nije, niti će ikada više biti u opasnosti da bilo ko, pa ni Beograd, može ugroziti njenu samobitnost i nezavisnost. Takvih pokušaja ima, i uvijek će ih biti, jer neke strukture u Srbiji nikako da prežale to što je Crna Gora postala nezavisna. Što se više budemo približavali i jedni i drugi Briselu toga će biti sve manje.

Odnos prema Srbiji je jedan od povoda za sve češće konfrontacije između predsjednika države i predsjednika parlamenta. Da li prepucavanja u državnom vrhu utiču na međunarodnu reputaciju Crne Gore?

Crna Gora nije, niti će ikada više biti u opasnosti da bilo ko, pa ni Beograd, može ugroziti njenu samobitnost i nezavisnost.

Svakako da to ne doprinosi afirmaciji Crne Gore na međunarodnoj sceni. Nijesam pozvan da cijenim izjave šefa države i predsjednika parlamenta, ali ne mogu da ne primijetim te razlike.

Da li mislite da treba izbrisati treću i četvrtu strofu himne, što Vujanović zagovara s obrazloženjem da je njihov autor nacista?

Sve četiri strofe himne ponosno slušam i pjevam. Stvarno ne bih ulazio u autorstvo stihova među kojima je i onaj najljepši – da je vječna Crna Gora.

Kada su se nedavno predstavnici opozicije vratili iz Berlina otišli su kod premijera da mu prenesu svoje utiske i informacije, što se ne bi moglo desiti da je Đukanović premijer. Kako gledate na ocjene da opozicija zapravo demonstrira nadu da je premijer Lukšić spreman da napravi radikalan zaokret u odnosu na uređenje države, obračun sa korupcijom i kriminalom...?

To je veoma dobro, i to najbolje potvrđuje kako je Đukanović povukao pametan potez kad je predložio Lukšića za premijera, između ostalog, da bi otvorio mogućnost dijaloga.

Ali on nastavlja da šalje otrovne poruke opoziciji, civilnom društvu i nezavisnim medijima. Kako na to gledate?

Nije Đukanović nastavio sa tim, nego je nastavljen jedan besprizorni odijum sa svih tih adresa prema njemu, a on je odgovorio onako kako mu basta. Svi koji mu to zamjeraju, neka se malo stave u njegovu situaciju.

Takvi Đukanovićevi istupi mogu se tumačiti i kao neka vrsta opomene Lukšiću, koji gaji saradnju sa civilnim društvom i opozicijom?

Takvo gledanje je samo priželjkivanje raskola u DPS-u. Zašto bi Đukanović imao potrebu da javno šalje poruke premijeru, koji je potpredsjednik partije na čijem je on čelu, i koji je sedam godina proveo u njegovoj Vladi? Nema logike da Đukanović na taj način šalje bilo kakve poruke Lukšiću.

Možda zato što želi da demonstrira da je on i dalje politička figura broj jedan?

Zar mislite da Đukanović ima političku potrebu da se tako predstavlja?

Moguće da ima s obzirom na sudbinu gospodina Sanadera u Hrvatskoj?

Mislite li stvarno da Đukanović već ne bi snosio posljedice da ima nečeg u optužbama koje se svakog dana kao lavina na njega obrušavaju.

Teško s obzirom na to da imamo pravosuđe čija je profesionalnost pod velikim znakom pitanja.

Vi možete sebi da priuštite slobodu da tako ocjenjujete pravosudne organe u Crnoj Gori. Ali, ja ne mislim samo na crnogorsko pravosuđe.

Da li mislite da, recimo, državni organi treba da utvrde kako je moguće da gospodin Đukanović ima toliko vrijedan ručni sat?

Vi možete sebi da priuštite slobodu da tako ocjenjujete pravosudne organe u Crnoj Gori. Ali, ja ne mislim samo na crnogorsko pravosuđe.

Zaista mi je ispod nivoa da takve stvari komentarišem, kao što vjerujem da se ni Vi ne ponosite time što ste tu temu otvorili u vašim novinama.

To ipak nije sat od 1.600, nego od 106.000 eura.

Rekao sam vam to što sam rekao.

Da li mislite da Đukanović treba da se kandiduje za predsjednika države?

Prerano je o tome govoriti.

Da li gospodin Vujanović ima pravo na još jedan mandat?

Nepotrebno je sada pričati o tome. Otvaranje te priče takođe je na liniji priželjkivanja antagonizama u vrhu DPS-a.

Zar nijesu očiti ti različiti pristupi Vujanovića i Đukanovića, kojem je na javnoj sceni mnogo bliži Ranko Krivokapić?

Ko želi to tako da gleda, može, ali uopšte nema te vrste podjela. Hoću da relaksiram javnost i da kažem da nema tog priželjkivanog sukoba u vrhu DPS-a. Da li bih ja o pojedinim stvarima drugačije govorio nego neki ljudi iz vrha, i da li bih pokretao neke teme u ovom trenutku, o tome se može diskutovati.

Koje teme?

Razne, pominjali smo himnu. Mislim da nije neophodno sada to potencirati sa tog nivoa, i nema potrebe da to bude goruća tema u Crnoj Gori. Neke stvari prosto treba prepustiti vremenu.

S obzirom na to da ste učestvovali u privatizaciji KAP-a kao neko ko je doveo ruskog partnera, kako gledate na današnju situaciju i tu krajnju neizvjesnost što će biti sa Kombinatom?

Kada su me optuživali i za to da je previše Rusa u Crnoj Gori, jednom prilikom sam rekao da bi ovdje vjerovatno sada bili američki investitori da sam ja bio ambasador u Vašingtonu. To je bio sastavni dio mog posla i ja jesam, kao ambasador Srbije i Crne Gore u Moskvi, neko ko se može vezati za privatizaciju KAP-a. Ne bavim se ekonomijom, finansijama i biznisom, niti me to zanima, niti sam po bilo kom osnovu funkcionalno mogao biti više od toga u procesu privatizacije KAP-a. Osim, naravno, što me kao građanina Crne Gore, i ministra u Vladi, zanima da to bude dobar posao i da KAP bude uspješna kompanija. Sada sa KAP-om imam veze kao kopredsjedavajući Međuvladinog crnogorsko-ruskog komiteta za ekonomiju, trgovinsku i naučno-tehničku saradnju. A na posljednoj sjednici Komiteta u Podgorici, koje se održavaju naizmjenično u Rusiji i Crnoj Gori, KAP-u su posvećene nekolike rečenice, kojima je konstatovano da je stanje teško, da probleme treba hitno rješavati i da o tome treba obavijestiti kopredsjedavajuće Komiteta.

Što se tiče Vas i “Bemaxa”, Medojević je kazao da postoji kartel koji svime upravlja i da je riječ o poslaniku ruske Dume Vladimiru Erenburgu, inače zvaničnom lobisti "Rusala" i Olega Deripaske. Medojević tvrdi da je Erenburg sa formalnim direktorom i vlasnikom "Bemaksa" suosnivač firme koja se bavi nekretninama, a da je u suštini glavni ruski čovjek za operacije oko KAP-a. Kako to komentarišete?

Ne bavim se ekonomijom, finansijama i biznisom, niti me to zanima, niti sam po bilo kom osnovu funkcionalno mogao biti više od toga u procesu privatizacije KAP-a.

Dovoljno je reći da je nešto kazao Medojević i odmah se zna da je to neistina. Od toga je jedino tačno da ja poznajem ljude koji su na čelu “Bemaxa”. I da poznajem gospodina Erenburga, kao što sam poznavao više od polovine poslanika ruske Dume. Kakvi su bilo čiji aranžmani, bilo vlasnika “Bemaksa” ili bilo koje firme s bilo kim iz Rusije, Bjelorusije, Amerike, Kine, zaista me ne zanima, niti želim u to da ulazim. Uostalom, sve je lako provjerljivo. Hoćete da kažete da nijeste učestvovali u povezivanju Erenburga i ljudi iz ’’Bemaxa’’? Možda sam dva puta popio kafu s gospodinom Erenburgom u “Grandu” i ništa više od toga.

Posljednjih sedmica aktuelno je pitanje Vašeg odnosa sa vlasnicima firme "Bemax".

To potencira određeni krug ljudi. Mislim da to ima političku pozadinu. Onome ko to najčešće saopštava ponudio sam da se odrekne imuniteta, tvrdeći i tada i sada da je samo obični lažov i intrigant ako to ne dokaže na sudu. Takođe sam nacrtao i onog drugog koji se nikako ne oglašava, koji je uvijek tu prisutan da dosoli nešto protiv mene, a on zna da ja znam iz kojih razloga. Ovaj prvi je Medojević. Možda je pravo pitanje u čijem interesu on to radi, pošto mu nijesu strani kontakti s biznismenima. Da li pomaže neku drugu firmu, ili možda čak i ’’Bemax’’. Saznao sam da se on dobro poznaje s nekim od ljudi iz ’’Bemaxa’’, mnogo duže nego ja. Mogao bih zato da posumnjam da pomaže ’’Bemaxu’’ povezujući mene s tom kompanijom. Ja s ljudima iz ’’Bemaxa’’ niti sam imao, niti imam drugih, osim ljudskih relacija, ali nikada nijesam imao nikakve veze s njihovim, niti s bilo čijim biznisom. Da je tačno to što tvrdi Medojević, ja bih stvarno bio Mesi u politici. Zamislite nekog ko 24 sata dnevno, da ne budem neskroman, vrlo uspješno radi svoj posao i stiže još i da zgrće tolike milione. To su priče za malu djecu, ali zlurade. Razmišljao sam i o Medojevićevom političkom nastupu. On je ili totalni antitalenat za politiku, ili najdirektnije radi u interesu vlasti.

Valjda biste znali da radi za vlast?

Ne moram ja sve znati. Kada analiziram njegove postupke, izjave i neutemeljene tvrdnje, to sve diskredituje njega, i objektivno ide u korist vlasti.

Kako objašnjavate to da se družite s ljudima iz “Bemaxa” i da je ta firma uspjela za kratko vrijeme da postane najmoćnija u građevinskom sektoru i da je od države dobila poslove vrijedne preko 100 miliona eura?

Ta ista Njemačka podržala je Crnu Goru i prošle godine da dobije status kandidata kada je na čelu Vlade bio Đukanović.

Ja sam u tom istom “Grandu” sjedio i s vlasnicima “Vijesti”, pa se tada iz drugih kuhinja širila priča da sam vlasnik “Vijesti”. Ja biram s kim ću da sjedim, valjda niko to ne bi trebalo da mi određuje, pa ni Medojević. To je jedina moja veza sa “Bemaksom”. U Crnoj Gori na žalost vlada mišljenje da niko ne može biti odličan student, ili recimo dobar novinar, a da nema neku debelu vezu. Teško se može povjerovati da je neko uspješan zahvaljujući svojim sposobnostima. Kada sam ja došao da radim u CK SK 1979. godine, ne poznajući nikoga u Titogradu, govorili su da mi je Vidoje Žarković ujak. I ja sam u međuvremenu postao ujak – i to Igoru Lukšiću. Govorim o jednoj mentalitetskoj matrici u Crnoj Gori da ne možeš biti to što jesi, nego neko uvijek mora da stoji iza tebe. I ako si neko, nešto ti obavezno moraju prikačiti. Koliko je samo pisano o mom kreditu, pa na kraju, kad je zaokružen i sudski proces, nikome ništa. Sad se ćuti.

Što je na kraju utvrđeno u vezi s tim kako ste vratili kredit?

Oni koje je to interesovalo dobro znaju. Kao što su vjerovatno znali od početka. To je tendenciozno isfabrikovana priča. Izgleda da bi po njihovom mišljenju bilo bolje i poštenije da nijesam vratio kredit. Ili da bih poslije toliko godina rada, od kojih gotovo desetak u inostranstvu, trebalo da budem podstanar da bih bio pošten, dok oni koji to lansiraju mogu imati što hoće, a da ih niko ne smije ni pitati odakle im.

Kako Vi gledate na poteze Njemačke, pošto je očigledno da su oni počeli da dočekuju crnogorske zvaničnike na najvišem nivou tek nakon što je iz Vlade otišao Đukanović? Da li je u Berlinu postojala rezervisanost prema Đukanoviću?

Apsolutno ne. To su najobičnije izmišljotine i špekulacije. Ta ista Njemačka podržala je Crnu Goru i prošle godine da dobije status kandidata kada je na čelu Vlade bio Đukanović. I nije tačno ni to da sve počinje od promjena na čelu Vlade. Mnogi su izgleda zaboravili da je Đukanović, kada Crna Gora još nije bila nezavisna, veoma često posjećivao Berlin i imao odlične odnose s tadašnjim kancelarom Šrederom. Pa zar nije dok je Đukanović bio na čelu države uvedena marka u najdirektnijoj saradnji s Njemačkom?

Da, ali Đukanović se nikada nije sastao sa Merkelovom nego tek Lukšić?

Jeste i sa Merkelovom, ali ne zvanično. Znam za te priče kako smo Đukanović i ja persone non grata u Njemačkoj, a znam i ko ih širi. Ja sam u svojstvu ministra zvanično posjetio Njemačku, a i prije toga, dok sam bio njegov savjetnik, često boravio u Berlinu. Imao sam i imam česte kontakte i s Hojzgenom, i s drugim njemačkim zvaničnicima. Uskoro ću, početkom decembra, u kratkom roku boraviti dva puta u Njemačkoj. Toliko o tim špekulacijama.

( Neđeljko Rudović )