Prvi maj

Međunarodni praznik rada obilježava se u znak sjećanja na 1. maj 1886. godine, kada je u Čikagu, SAD, više desetina hiljada radnika izašlo na ulice zahtijevajući povoljnije uslove rada i dosljednu primjenu osmočasovnog radnog vremena. Protest je zbog brutalne reakcije vlasti i poslodavaca, a potom i niza žrtava, postao neka vrsta simbola borbe za prava obespravljenih.

U (samoproklamovanim) najnaprednijim zemljama svijeta, Americi i Velikoj Britaniji, ovaj datum se ne obilježava, 1. maj je radni dan, kao i svaki drugi. Amerikanci imaju Dan rada (Labour day) prvog ponedjeljka u septembru, a Britanci ne rade za 1. maj jedino ako padne na prvi ponedjeljak u maju, pa se poklopi sa praznikom "May Bank Holiday".

* * *

Iz Komunalne policije su zaprijetili prekršajnim prijavama sugrađanima koji imaju namjeru da pale automobilske gume, u predvečerje Prvog maja. Kazali su i da će obilaziti lokacije na kojima se, tradicionalno, nalažu prvomajske vatre.

Uprkos tome u noći uoči Prvog maja Bar se u gušio u neprijatnom, gustom, crnom dimu, sa raznih strana. Stizao je sa dvije lokacije u Makedonskom naselju, iz Velembusa, Sokolane i sa Volujice.

Vatrogasci su uglavnom uspješno intervenisali, iako su im na jednom mjestu djeca svojim tijelima onemogućavala pristup vatri!?

Djeca nam, izgleda, samo lošu tradiciju baštine i, ako treba, "živim zidom" se bore da je održe.

* * *

Direktno iz zime uskočili smo u ljeto, nema više najljepših godišnjih doba, proljeća i jeseni. Umjesto mi njemu, vrijeme se prilagodilo nama, polarizovanim do besmisla: samo zima - samo ljeto, samo patriote - samo izdajnici (zavisno s koje strane se gleda)...

* * *

Šteta što se oni koji su postavili bilborde u barskoj "ulici lipa" nisu rodili s početka dvadesetog vijeka. Jer, za vrijeme Drugog svjetskog rata bili bi u punoj snazi i bili bi, vjerujem, sjajni ilegalci - nema te sile koja bi ih natjerala da bilo šta priznaju, a posebno sopstvenu grešku. Bilbordi su postavljeni na pravo mjesto i - tačka.

Jedan od barskih istinskih intelektualaca rekao mi je: "Nemoj, molim te, više da pišeš o bilbordima i lipama."

"Zašto?"

"Posjeći će lipe!"

* * *

Od skretanja za tunel Sozina, na izlasku iz Sutomora, do raskrsnice koja lijevo vodi za Paštrovačku goru, a desno za Virpazar, postavljena su 23 (!) bilborda sa likom i djelom budućeg predsjednika Crne Gore. Sa likom još nekako i izlazim na kraj, ali sa djelom ne mogu nikako. Jer, dok čitam za šta je sve M. Đ. zaslužan ili onu zahvalnicu "Dragi Barani i Baranke..." vazda mi volan ode ustranu.

* * *

Predstojeći lokalni izbori u Baru za prosječnog građanina su kao tamni vilajet: ako se politički ne angažuje - kajaće se, ako se angažuje - kajaće se. Samo, mislim da će se u ovoj drugoj varijanti malo više kajati.

* * *

Sinovcu Vladimiru koji će sredinom maja imati promociju svog odličnog romana prvenca "Silencio" na Sajmu knjiga u Podgorici rekao sam prije nekoliko dana, kad se oženio, ono što je meni davno "došapnuo" D. Radović: "U životu je dovoljno biti pametan samo dva puta: kad birate zanimanje i bračnog druga. Ko oba puta promaši, mora biti pametan celog života."

Sudeći po Nataši, pola posla je obavio, a vidjećemo da li se usrećio ljekarskim pozivom.

* * *

Čitam prvomajski trobroj "Politike", slušam "Indekse", spolja dopire crvkut kosa, Bar miriše na ljeto... Sve je kao nekad. Ili, skoro sve...

( Milan Vujović )