Nakon 40 godina bavljenja folklorom dobio status slobodnog umjetnika
"Bio sam u folkloru, pozorištu, trenirao džudo, oprobao se u košarci, u socijalizmu bio na radnim akcijama i na kraju se opredijelio za folklor"
Status samostalnog umjetnika, za sada jedinog u Crnoj Gori, Miško Kaluđerović dobio je nakon četiri decenije bavljenja folklorom.
Veterani crnogorskog folklora sastali su se u petak veče u hotelu „Crna Gora” na tradicionalnim šestim susretima veterana i mladih igrača.
Kaluđerović je rekao da je još u osnovnoj školi počeo sa kulturnim i sportskim aktivnostima.
Folklor je spoj sporta, pozorišta i pjesme, zbog čega su aktivni igrači puni snage i kondicije
"Sve sam probao. Bio sam u folkloru, pozorištu, trenirao džudo, oprobao se u košarci, u socijalizmu bio na radnim akcijama i na kraju se opredijelio za folklor. Narodna igra je nešto sveto i treba je sačuvati od zaborava. Folklor čuva narodnu igru i običaje predaka dok se u eri kompjutera i savremenih tehnologija to gubi. U pjesmi i igri ogleda se duša naroda" rekao je Kaluđerović.
Spoj sporta, pozorišta i pjesme
Folklor je spoj sporta, pozorišta i pjesme, zbog čega su aktivni igrači puni snage i kondicije.
"Zato se može reći da je folklor i splet kulture i sporta", rekao je Kaluđerović.
On je kazao da su naši ansambli na međunarodnim takmičenjima prezentovali našu kulturu i da su istovremeno osvajali brojna priznanja.
"Na svim takmičenjima, revijalnim ili takmičarskim susretima diljem svijeta, naši ansambli su uvijek bili pri vrhu ljestvice. Igrao sam u Akademskom ansamblu „Mirko Srzentić”, KUD-u „Budo Tomović”, KUD-u “Stara Varoš”, u DODEST-u, i KUD-u “Špiro Kaluđerović” iz Mataguža.
"Poznati amateri su Milutin Đurov, Stanko Nikov, Vesko Đuzin, Duško Cvetkov, Zoran Majstorović i mnogi drugi"
Amaterskim radom bavim se 40 godina i jedini imam status samostalnog umjetnika. Dobio sam i pet godina radnog staža. Radio sam u Kombinatu aluminijuma kao inženjer. Nakon operacije kičme prije nekoliko godina, prestao sam da se bavim folklorom. Vrhunac karijere je spremanje zetske svadbe u KUD-u 'Špiro Kaluđerović'" sjeća se Kaluđerović.
On je napomenuo da su nekada bili poznati susreti ansambala sa sela, pod nazivom „Selo veselo“, koji su se godinama održavali u Matagužima, Barutani, Golubovcima, Tuzima, Drezgi, i na Ublima.
"Bili su to susreti gradskih, radničkih i školskih ansambala. Poznati amateri su Milutin Đurov, Stanko Nikov, Vesko Đuzin, Duško Cvetkov, Zoran Majstorović i mnogi drugi. Veterani su večeras zajedno u hotelu 'Crna Gora' zahvaljujući drugu iz folklora Goranu Ljubovom Vukčeviću", rekao je Kaluđerović.
Nekada su ansambli bili pri državnim institucijama, a prema riječima Kaluđerovića, folklorna udruženja danas su mahom registrovana kao nevladine organizacije.
"Ansambli se ne mogu računati zajedno sa udruženjima papučara i alkoholičara, i ostalih manje važnijih organizacija, jer ansambl je očuvanje etnosa. Crna Gora treba da ima državni ansambl narodnih igara i pjesama i to na Cetinju, gdje je nakon Drugog svjetskog rata neko vrijeme i postojao", podsjetio je Kaluđerović.
Posjetio 40 država
Igrajući u folklornim društvima, Kaluđerović je posjetio oko 40 država.
"Jedan drug kupio je u Francuskoj 'ozbiljnu' mušku pidžamu i potom je nosio kroz grad"
"Festival folklora Crne Gore nažalost više ne postoji. Dok sam igrao u Akademskom društvu 'Mirko Srzentić' odnijeli smo najviše pobjeda na festivalima crnogorskog folklora. Bogatstvo naroda Balkana su igre i pjesme i raznolikost stila, i to su ansambli pokazivali na međunarodnim festivalima.
To je ujedno bio i razlog zbog kojeg smo uvijek bili među najboljima. Sjećam se da smo u Dižonu u Francuskoj na festivalu folklora od 42 zemlje svijeta bili drugi, odmah iza Turske. Nastup crnogorskog ansambla ostavljao je uvijek poseban utisak, naročito oro, iako ono postoji i kod drugih naroda.
U tim momentima smo osjećali ushićenje dok su blicali aparati. Na putovanjima je bilo puno doživljaja, ljepote i druženja, ali i komičnih situacija. Posebno se sjećam Milutina Đurova sa Prevlake, koji je nadahnuto govorio stihove igumana Stefana, a naročito stihove 'Kada me žena pita đe sam bio, reći ću joj so sam sija, a ako me ne vjeruje, teško njojzi'.
Milutin je još aktivan, a često je ansambal pomagao i finansijski. Jedan drug kupio je u Francuskoj 'ozbiljnu' mušku pidžamu i potom je nosio kroz grad. Pitali smo ga zašto to radi, a on nam je rekao da je kupio kao trenerku.
"Sin Zaharija se bavi sportom, uči i radi u Kanadi, a kćerka Jelena je u Grčkoj na postdiplomskim studijama"
U to vrijeme nije bilo 'koka-kole' i tehnike, a pojedine naše kolege samo sa folklorom imali su priliku da posjete evropske zemlje. Pamtim starije aktiviste - profesora Šoća, Ablaha Abdovića, prof. Đerkovića, Novaka Vukčevića, Zeka Ilića i ostale", rekao je Kaluđerović.
Zahvaljujući folkloru sklopljeno je mnogo brakova i kumstava.
"Supruga Milijana i ja smo, takođe, igrali u folkloru i tako počeli naš bračni život. Naša djeca se bave drugim stvarima, iako sam pokušavao da tiho nametnem misao da se mogu baviti folklorom.
Sin Zaharija se bavi sportom, uči i radi u Kanadi, a kćerka Jelena je u Grčkoj na postdiplomskim studijama. Filip je naš poznik, učenik je pvog razreda Srednje ekonomske škole i bavi se sportom", rekao je Kaluđerović.
Osamnaest poskočica
"Crnogorska narodna igra se zaboravlja. Veselja u kafanama su uz svjetsku muziku, a crnogorske narodne igre praktično nema. Pripadam posljednjoj generaciji koja je zapamtila kako se to igralo po selima, na igrankama, i svadbama u Zeti, Nahiji, Kučima i Piperima.
Sve se završavalo veličanstvenim crnogorskim kolom 13. jula na Veruši. Upravo se sada sjećam crnogorskog kola sa 18 poskočica u izvornom izvođenju na Veruši kada se talasala pjesma poput talasastog zemljišta na Veruši. To se više ne može vidjeti, niti doživjeti, a događaj je teško opisati", rekao je Kaluđerović.
( Jovan Stanišić )