Cijene otkupa stoke u Kolašinu diktiraju monopolisti

Još od kako je početkom 90-tih propalo preduzeće „Sinjavina”, nekadašnji OOUR „Veletrgovine“, u Kolašinu nema organizovanog otkupa mesa, ali ni klanice, čak ni one koja bi bila uslužna, tzv., “komunalna“.

Otkup stoke obavlja tek nekoliko preduzeća za prodaju mesa. No, stočari tvrde da je i to bolje od situacije od prije nekoliko godina kada su to radili nakupci, pa se dešavalo da neki nikada ne plate stoku koju su uzeli. Cijene koje diktiraju monopolska preduzeća nijesu često zadovoljavajuće, ali su, kako tvrde vlasnici stoke, pare sigurne.

Tada se klalo i po 500 komada jagnjadi za jednu noć. To sada zvuči kao fantastika. Sve se to dešavalo do 1988. godine.

Jedan od bivših direktora nekadašnje „Sinjavine”, Milidrag Bulatović, koji je na toj funkciji proveo više od 15 godina, tvrdi da je sa propadanjem tog preduzeća propalo i mnogo povoljnosti za stočare.

“Klanica je prvobitno služila za uslužna klanja stoke, da se ne bi to obavljalo kao sada, po potočinama, što je nezakonito. Sve je bilo pod kontrolom veterinarske inspekcije. Kasnije ta klanica je registrovana i za izvoz, jedina u Crnoj Gori, pored bjelopoljske. Tada se klalo i po 500 komada jagnjadi za jednu noć. To sada zvuči kao fantastika. Sve se to dešavalo do 1988. godine. Tada smo za jedan dan na Sinjavini kupovali po 1.700 jagnjadi. Zadnji izvoz sa područja naše opštine bilo je 12.000 jagnjadi. Izvozili smo i konjsko meso za Italiju”, sjeća se Bulatović zlatnih vremena kolašinske privrede, ali i stočarstva.

On podsjeća da je “Sinjavina” obavljala i otkup životinjskih koža i vune, koje se sada, kako tvrdi, bacaju, jer u Kolašinu nema mjesta gdje bi se prodavale.

Nema klanice

Prema Bulatovićevim riječima, sadašnja situacija nikako ne ide naruku stočarima, pa bi bolje bilo i da je, pored svih rizika, više nakupaca.

Da je klanica neophodna i pored toga što se stočni fond na području kolašinske opštine ne može porediti s onim od prije nekoliko decenija, tvrde i u lokalnoj upravi.

“Sada su napravljeni monopoli. To nikako nije dobro za one koji prodaju stoku. Svakako bi trebalo da postoji klanica, bar uslužna, za to je potrebno najviše 200.000 eura, a zaposlilo bi se pet do šest ljudi”, tvrdi Bulatović.

Da je klanica neophodna i pored toga što se stočni fond na području kolašinske opštine ne može porediti s onim od prije nekoliko decenija, tvrde i u lokalnoj upravi.

“U svakom slučaju klanica je neophodna, bar kao uslužna. Klanje se većinom sada obavlja u neadekvatnim uslovima. Svakako bi to trebalo da bude dio planova u oblasti razvoja poljoprivrede u narednom periodu. Naravno, to bi trebalo organizovati tako da se tu obavlja i klanje stoke sa područja drugih opština, kako je to i ranije bilo. Klanje oko 15.000 sitne odnosno 5.000 komada krupne stoke je ozbiljan posao za klanicu”, kazao je savjetnik za poljoprivredu Vladimir Barber.

Prema njegovim riječima, trenutno na području kolašinske opštine ima 1.850 krupne stoke i oko 12.000 ovaca i jagnjadi.

Šansu da zarade, ali i obezbijede bolje uslove stočarima, prilikom prodaje stoke, prepoznali su u kolašinskom preduzeću „Bambi”. Vlasnik tog trgovinskog preduzeća Vesko Popović tvrdi da uskoro završava projekat klanice.

“Prepoznali smo neophodnost postojanja objekta te namjene, pa se nadam i skorom otvaranju. U toku je administrativna procedura. Pored klanice, otvorićemo i sušaru. To je sve rađeno u skladu sa planovima o saradnji privrednika i poljopriverdnika, čemu lokalna vlast pridaje veliku važnost”, rekao je Popović.

Prodato u bescjenje

Preduzeće „Sinjavina“ prodato je 2006. godine firmi „Beppler end Patners“ za svega 120.000 eura.

Prethodno je u to preduzeće 1992. godine uveden stečaj. Nijesu rijetki oni koji su tvrdili da je imovina nekadašnje respektabilne kolašinske firme prodata u bescjenje.

Prethodno je u to preduzeće 1992. godine uveden stečaj. Nijesu rijetki oni koji su tvrdili da je imovina nekadašnje respektabilne kolašinske firme prodata u bescjenje.

„Sinjavina” je posjedovala 300 hektara pašnjaka i livada sa pratećim objektima za tov junadi jagnjadi na istoimenoj planini. Imala je i 14 hektara obradive površine na Vočju, na kojima je bio izgrađen i sistem za navodnjavanje.

Prerađivačke kapacitete sačinjavali su klanica sa kožarom, četiri otkupne stanice za mlijeko u Barama Kraljskim, Dragovića Polju, Bistrici i u gradu. Imala je i zavidan broj poljoprivrednih mašina, ali i vozni park.

Zapošljavala je preko 60 radnika i 1886. godine je bila proglašena za najbolju firmu.

Bivši direktor Bulatović smatra da je nekome odgovaralo da se to preduzeće uništi.

“I uništeno je uspješno. Pogledajte samo činjenicu da je plac u neposrednoj blizini grada, takođe vlasništvo “Sinjavine”, uračunat u tu cijenu, u vrijema kada su cijene nekretnina u Kolašinu bile vrlo visoke. Taj plac je tada mogao da se proda bar pola miliona, a sva imovina preduzeća je data za samo 120.000 eura”, kazao je Bulatović.

( Dragana Šćepanović )