Zabrana

Sistem zabrana nedovodljivih u pitanje – tabua – jedan je od impulsa koji je presudno oblikovao našu civilizaciju. Ta vrsta zabrana povlašteni je prostor antropološke analize.

No, postoje i drugačije zabrane – besmislene, uzaludne, cinične, ideološke, kontraproduktivne, smiješne... (Recimo, u nekoj američkoj državi postoji zakonska odredba da slona ne smijete kupati u kadi.)

A gotovo sve su – nepotrebne.

Studentski protest održan u četvrtak donio je lijepu energiju na podgoričke bulevare i mostove i nešto svježeg zraka. Ali i jednu zanimljivu zabranu, iako je takav skup posljednje mjesto gdje očekujete zabranu bilo koje vrste. To je mjesto za eros kreativnosti, a ne za zabrane... Onaj ko vam danas zabrani bilo što, smatraće da ima pravo da vam sjutra zabrani i nešto drugo, možda mnogo važnije. Zabrana o kojoj je riječ spada u folirantske, to je u suštini vrsta blefa, da upotrijebimo pokeraški rječnik: kada mladi političar koji se na studentskom protestu izdaje za studenta insistira da je taj skup zabranjen za političare i politiku, on, samo za naivnog posmatrača radi “pravu” stvar, prividno spreman da negira i sopstveni habitus. A u biti – time pacifikuje upravo onu lijepu (i beskrajno važnu) energiju. O čemu se radi? Ako na takvom protestu zabranite “politiku” što vam ostaje? Markice, topla voda, domski kreveti... Takvu priču imamo već decenijama. Zar nije vrijeme za nešto novo? Tražiti promjene u društvu, izraziti nezadovoljstvo aktelnim stanjem – i te kako je politično. Inače – čemu pobuna? Ovdje se katkad politika poistovjećuje sa političarima, a to je kapija goleme zablude.

Možda je takva zabrana način da mladi čovjek, zapravo mladi političar, radi za svoje mentore. Da politiku ostavi njima, a neka studenti uče i – slušaju. Kao u bilo kojoj (drugoj) diktaturi. Prilično drugačije tonove protestu dali su, očito najsvjesniji studenti (FPN, Filozofski...) - i vjerovatno je baš zbog toga i izrečena ova (ne)očekivana zabrana.

Ostanimo u zoni zabrana.

Zabrana “okupacije” u Zukoti parku spada u one cinične. Kao da gradske vlasti Njujorka (jednako kao i Podgorice) brinu o čistoti parka. I ne zanima ih ništa drugo, ne rade ni za čije interese... Ali, stara je istina da ”zabrane” obično imaju suprotno dejstvo. Sjećam se, u doba socijalizma, najviše su se čitale – zabranjene knjige. Valjda će tako biti i sa neodoljivom prozom iz Zukoti parka.

Ovih dana aktuelna je i zabrana pušenja u Crnoj Gori. Tu imamo elemente cinizma, gluposti i – naravno, humora. (Priznajem da je argument sa pršutom – šarmantan.) Humorna je i inicijativa o odlaganju djelovanja zakona. Kao, nešto će se promijeniti ako zakon počne da se primjenjuje kasnije. Hoće li zbog toga zakon biti manje loš?

Ipak, cinizam i tupost sistema su uvijek – zanimljivi. Imate državu koja vodi čitavu, zasigurno ne i jeftinu kampanju protiv duvana, ali, ako je sve to tačno, ako je duvan tako socijalno poguban – zašto država ne preduzme “pravi” korak pa u potpunosti zabrani cigarete? Razlog je jednostavan – time bi se država odrekla značajnih prihoda koji potiču baš iz duvanske industrije. Ispada da je “pušenje” zapravo štetno za pojedinca, ali izuzetno korisno za državu. Tako da bi pravi patrioti trebalo da puše što više. Jer, treba se žrtvovati zbog dobrobiti države, vjeruje svaki pravi patriota.

OK, reći će neko, ako država zabrani duvan, to će dati zamah švercu. Kao da šverca nema i bez takve zabrane. Znaju o tome ponešto i ovi naši zakonodavci.

Drugi poguban momenat, koji svjedoči glupost kreatora zakona je svojevrsno uvođenje cenzure na mala vrata. U zakonu, naime, nije napravljena razlika između dokumentarne aktuelne fotografije i umjetničke slike. Tako da, pod udar zakona, retroaktivno, dolaze i – brojne slike i filmovi. Možda je pitanje dana kada će neko i iz književnosti izbaciti sva mjesta gdje se spominje pušenje. Zamislite Hemfrija Bogarta bez cigarete. Ili Kamija. Šobajićevog Crnogorca sa čibukom neće moći da objavi više nijedna čitanka...

Možda je, na koncu, taj sasvim evropski zakon o pušenju trebalo ostaviti za kraj. Uvesti evropsko zakonodavstvo u prostor korupcije, kriminala, političkih zloupotreba i partijskih “crnih fondova”, pa kada kuću očistite od istinske prljavštine, pozabaviti se i duvanskom prašinom...

A politika? I ona je izgleda kao duvan - za nekoga štetna, a za nekoga vrlo korisna...

( Balša Brković )