Mentalna čistoća i ljubav neophodni za performans

Slobodanka-Rićko Mićunović diplomirala je na Kulturološkom fakultetu na Cetinju, zaposlena je u Gradskom pozorištu Podgorice kao slikar i dizajner, a prvi performans je, priča, izvela 2006. godine.

U decembru će učestvovati na festivalu video-arta u Beogradskom kulturnom centru.

“Zahvaljujući radu na sebi, neodoljivo sam željela da ljepotu, moć unutrašnjeg mira, ljubavi, namjere, ideje, kreacije, podijelim i dotaknem na eteričan način posmatrača, odnosno jednakog učesnika u performansu, kakav se zaista dešava tokom izvođenja. To su jedina, ali veoma moćna sredstva performansa”, kaže Mićunović.

Napominje da je njeno malo iskustvo performansa za nju veliko.

Na pitanje da navede neki poseban doživljaj koji je tokom performansa imala, Mićunović kaže da je performans živa, nepredvidiva i energetski jako nabijena atmosfera.

“Npr. u performasu na Krupcu ‘Neverending love story’, dok sam plutala na slatkoj vodi, u zapaljenom zlatnom srcu, prepuštajući se vatri i vodi, tišini u sebi, slušajući samo otkucaje srca doživjela sam da se iznad mene formira veoma jak energetski čep, koji komunicira sa publikom, koja je u tom trenutku bila iznad mene… tada tačno znate da ste u direktnoj komunikaciji sa publikom. Energetski, i publika i performer su povezani. Jedno bez drugoga ne može... malobrojna publika je to osjetila i sigurna sam da će još dugo pamtiti taj performans. Ništa se ne dešava slučajno”, priča Rićko. Da bi se izveo performans, priča ona, potrebna je mentalna čistoća, duhovna snaga, ljepota, ljubav, tehnike kojima vladate, pozitivna namjera, treba da ste vjerujući.

“Potrebna je fizička spremnost, treba da poznajete sebe i još dosta toga ima što treba da osvojite da biste se ostvarili kao performer"

“Potrebna je fizička spremnost, treba da poznajete sebe i još dosta toga ima što treba da osvojite da biste se ostvarili kao performer. Uvijek ste u neizvjesnoj prilici uspjeha ili neuspjeha. Meni je to jako inspirativno”, kaže Mićunović.

Za performans “Iza ogledala” kaže da je bio u fabrici 19. decembar na Zabjelu.

“Govori o ljepoti imaginacije, o neuhvatljivim trenucima inspiracije, o ushićenom i neponovljivom momentu koji ne pripada prostoru ogledalne slike. Govori o izvanogledalnoj stvarnosti kojoj vjerujemo, koja nas drži budnim, koja nas potvrđuje kao duhovna, kreativna i stvaralačka bić”, navodi Mićunović.

Priča kako je učestvovala i na Lejk festu performansom “Neverending love story”.

“Ovaj performans sasvim jasno prikazuje i govori o jedinoj mogućoj ljubavnoj priči bez kraja. Jako je teško govoriti o performansu, gotovo je nemoguće prenijeti utiske ili prenijeti bilo kakav osjećaj performansa. Za performans je potrebno prisustvo tada u tom trenutku, sve naknadno nije iz tog doživljaja. Vezano za ovaj konkretno performans, ja sam imala neprocjenjivo vrijedno iskustvo koje me inspiriše za dalji rad performansa”, kaže Mićunović.

Ćuteća komunikacija na televiziji

Mićunović priča o performansu na jednoj privatnoj televiziji, koji se spontano desio tokom priprema performansa “Izvan ogledala”.

“Iskoristila sam priliku kada sam najavljivala u medijima taj događaj. Gostujući u emisiji na toj televiziji, uradila sam performans 'Ćuteća komunikacija'. Jednostavno, voditelji emisije nijesu bili informisani o mojoj namjeri, a ja sam gostovala uživo u programu, tako što nijesam odgovorila ni na jedno njihovo postavljeno pitanje, što znači oćutala sam 4 min i to je zaista trajalo i imalo je smisla zahvaljujući talentu voditelja te emisije, na čiju sam spontanost malkice i računala”.

Kaže kako je u taj performans uvela voditelje i sve ljude koji su tada gledali emisiju.

“Naravno, sve je bilo sa primjesom humora, tako da je bilo bezbolno. Ako me pitate zašto taj performans, reći ću vam da ima više razloga. Najbitniji je što sam tako testirala sebe koliko zaista imam talenta i unutrašnje snage za kontrolu samog trenutka performansa i izabrala najosjetljiviju situaciju, a to su javni mediji, neobaviještene voditelje. Ko je gledao, zna koliko je i sam učestvovao u tom trenutku”, kaže Mićunović.

Pismo kao odgovor na duhovnu ojađenost

Priča kako je prvi performans izvela 2006. g.

“Taj performans sam izvela na obali Morače, pod nazivom 'Hitna bespovratna pošiljka mad by wild Crna Gora'. Period u kome se desio ovaj performans govori o veoma nehumanoj, teškoj, nadrealnoj i deprimirajućoj situaciji, koju smo svi dugo i predugo živjeli. Tema tog performansa ne pripada mojoj stvaralačkoj inspiraciji. Prema senzibilitetu svog unutrašnjeg bića, osjetila sam potrebu da skrenem pažnju na duhovnu ojađenost, na nemoć i nezainteresovanost samih institucija kulture da brinu i njeguju umjetničke impulse. Tada sam moju skulpturu poslala niz Moraču. Rijekom i riječnim tokom bila je adresirana vratima, vjetrovima, talasima, očima, riječima, jezicima, danima, noćima, dreserima, dilerima, kustosima, kurvama, kraljevima, putevima, peronima, pragovima", priča Mićunović. Napominje da je tako glasilo pismo koje je pratilo taj paket.

( Nađa Milović )