Lovćenu možemo da vratimo dio starog sjaja
"Glavni cilj je titula u domaćem prvenstvu, a onda i Kup", kaže za “Vijesti” Pero Milošević, trener Cetinjana.
Sa dvije pobjede protiv Sutjeske u Nikšiću, u samo četiri dana, rukometaši Lovćena su ispunili dva zadatka – upisali su prvu pobjedu u gostima u SEHA ligi, a onda su u srijedu sa nova dva boda odbranili lidersku poziciju na tabeli Prve lige.
Trijumf u regionalnom takmičenju je bio ubjedljiviji i lakši (26:20) od onog u prvenstvu (23:22)…
"Nikoga nije lako dobiti dva puta u četiri dana, a kamoli Sutjesku, rivala za titulu. U prvoj utakmici smo odigrali veoma dobro, i samo zahvaljujući našim greškama i promašenim kontrama rezultat nije bio još ubjedljiviji. Ta pobjeda nam je mnogo značila, nakon dva teška gostovanja Zagrebu i Metalurgu, gdje, objektivno, nijesmo imali nikakvih šansi, a znali smo da Sutjesku možemo da savladamo samo ako odigramo dobro".
"U prvenstvenom meču smo na momente igrali odlično u odbrani i napadu, ali ukupno gledano nijesmo bili na istom niovu kao četiri dana ranije, što se tiče odbrana golmana i procenta šuta. Promašili smo tri penala, ali smo na kraju pobijedili, zbog čega smo zadovoljni. Momci su dali sve od sebe, ostvarili smo cilj, savladavši jakog protivnika u gostima", kaže za “Vijesti” Pero Milošević, trener Cetinjana.
Nakon 15 odigranih utakmica u sezoni Lovćen ima 11 pobjeda - u SEHA ligi pet trijumfa u devet kola (protiv Crvene zvezde, Izviđača, Borca i Bosne kod kuće, te Sutjeske u gostima), te svih šest pobjeda u prvenstvu, uključujući vjerovatno neponovljivu pobjedu protiv šampiona Mojkovca na Cetinju od čak 19 golova razlike (zapravo 20 razlike, pošto Cetinjima nije upisan jedan gol tokom meča).
"Ni najveći optimisti nijesu očekivali da ćemo u ovom trenutku imati pet pobjeda u SEHA ligi. Treba dodati da i u pripremnom periodu, praktično, nijesmo gubili. Već tada se vidjelo da imamo želju, agresivnost, da dobro radimo. Ostvarili smo i briljantnu pobjedu protiv Mojkovca od 19 golova razlike, takođe ubjedljive pobjede protiv Berana i Rudara u gostima, Cepelina…"
"Znao sam da ne možemo uvijek dobro da igramo, kvalitetno svih 60 minuta, da mora da dođe do pada. Ali, svi očekujemo da sve ovo što duže traje, da igramo dobro. Momci zaista dobro rade i rezultati se vide. Imamo dosta discipline u igri, na treninzima, dosta taktičke odgovornosti, a naročito borbenosti", dodaje Milošević.
Početkom aprila, kada je bio na klupi skopskog Vardara, u razgovoru za “Vijesti” je, između ostalog, kazao da ga “boli što Lovćen dugo nije na vrhu”, te da će se “kad-tad vratiti na Cetinje sa željom da ponovo pravi veliki Lovćen, da ponovo bude najbolji u Crnoj Gori”. Najtrofejniji trener u istoriji Lovćena (dvije titule i Kup u bivšoj Jugoslaviji, te četvrtfinale Lige šampiona 2001. godine), na dobrom je putu da titulu vrati na Cetinje, prvi put od 2007. godine…
"Stigao sam, praktično, pred početak priprema, kada je ekipa već bila formirana, osim Grbovića, koji je razgovarao sa klubom, ali je dogovor brže realizovan kad je čuo da sam ja došao, i Jovetića, koji je došao spletom okolnosti, pošto mu supruga igra u Budućnosti, a radi se o dobrom igraču, veoma pozitivnoj ličnosti za kolektiv. U odnosu na lani, dakle, došla su dva igrača, a nema Gorana Vujovića (sada je trener golmana Lovćena), Koćala, Miloša Vujovića, Miloša Kaluđerovića, Vuka Miloševića i Mladenovića".
"Treba nam najmanje dva-tri pojačanja kako bismo izdržali sve napore za takmičenje na četiri fronta. Ali, klub nije imao finansijske mogućnosti da dovede više igrača, pa je ostalo da guramo sa ovim šta imamo. Kolege Zoran Abramović, Goran Vujović i ja smo zasukali rukave, i uložili još više truda da se ne vide nedostaci koje imamo, koje smo prikrili pred protivnicima gdje smo to mogli", kaže Milošević.
Milošević ističe da Regionalna liga služi da mladi igrači stasavaju, da se odmjeravaju sa jakim klubovima i igračima, kako bi klub “vidio na koje igrače može da računa u budućnosti ako bi se pravio jači Lovćen”.
"Glavni cilj je titula u domaćem prvenstvu, a onda i Kup. Iako, recimo, Ljubiški i Jugović imaju izvrsne škole rukometa, u bivšoj Jugoslaviji nema kluba koji sa manje para može da oformi ekipu. Jer, 90 odsto igrača je sa Cetinja, i dovoljna su četiri prava pojačanja sa strane. Ali, Lovćen trenutno nije u mogućnosti da to uradi, iako se vodeći ljudi u klubu na čelu sa predsjednikom Lagatorom maksimalno bore za to, ali i da ispune sve preuzete obaveze".
"Lovćen je institucija, ali je teško da se vratimo u ona slavna vremena, kada su na Cetinju padali Kil i Portland san Antonio. Metalurg je tri godine pokušavao i ulagao velika sredstva da bi ove sezone, konačno, dobio priliku da igra sa takvim klubovima. Ali, možda možemo Lovćenu vratiti bar dio starog sjaja", kazao je Milošević.
Lovćen od nedjelje do idućeg petka očekuje paklen ritam utakmica – u samo šest dana će odigrati četiri meča, dva u SEHA ligi (sa Metaloplastikom na Cetinju, te Nekseom u Našicama), kao i dva meča u Kupu kupova, u Lisabonu protiv Benfike.
Reprezentaciji uvijek želim dobro
Početkom novembra muška reprezentacija je trenirala na Cetinju, u okviru EHF nedjelje. Na pitanje kakav je bio osjećaj gledati većinu momaka koje je 2007. godine uspješno vodio u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Norveškoj, na koje nije otišao jer je podnio ostavku, Milošević kaže:
"Iskreno, malo su proradile emocije u tim trenucima. Dosta tih momaka sam trenirao i u klubovima, bilo je prilike da se prisjetimo starih dana, da se šalimo, družimo. Kao trener Lovćena sam sve uradio da reprezentaciji bude lijepo na Cetinju. Ustupili smo im bolje termine u dvorani, pozdravio sam stručni štab, razgovarao sa selektorom Kastratovićem. Svima sam poželio sreću u radu, dao i neki iskreni i dobronamjerni savjet kao u vrijeme kada sam vodio Katar na turniru u Italiji, gdje je i naša reprezentacija učestvovala uoči EP u Norveškoj. Reprezentaciji uvijek želim dobro", kaže Milošević.
Interesantno, Milošević nakon odlaska sa klupe više nikada nije dobio mogućnost da vodi seniore, iako se prije više od dvije godine prvi put vratio u Crnu Goru, jer je, kako kaže, imao razgovore na temu preuzimanja muške reprezentacije. Od toga, međutim, nije bilo ništa. Nakon njega šansu su dobili Ranko Popović, Kasim Kamenica, Miško Popović i sada Zoran Kastratović…
"Kad sam bio u Vardaru, niko me nije kontaktirao, u trenutku dok se birao selektor nakon ostavke Miška Popovića. Zapravo od izbora Kamenice me niko nije kontaktirao na tu temu. Bio sam u inostranstvu, možda su me malo zaboravili. Kad sam se vratio iz Katara, očekivao sam da budem selektor, ali su pojedinci izabrali drugog, a ja sam odbio dvogodišnji ugovor sa Saudijskom Arabijom. Ali, tada pojedini ljudi nijesu imali razumijevanja. Ja sam uvijek raspoložen da pomognem, ali na lijep način, ako se to traži od mene. Nadam se da sam uvijek, kada sam pomagao i radio, ostvarivao dobre rezultate", zaključio je Milošević.
Lovćen od nedjelje do idućeg petka očekuje paklen ritam utakmica – u samo šest dana će odigrati četiri meča, dva u SEHA ligi (sa Metaloplastikom na Cetinju, te Nekseom u Našicama), kao i dva meča u Kupu kupova, u Lisabonu protiv Benfike.
Galerija
( Saša Jončić )