Za pola godine, ubijeno 24 književnika i novinara

Povodom Dana zatvorenog književnika, međunarodno udruženje književnika PEN upozorava na sudbinu progonjenih književnika i novinara. U brojnim zemljama su izvrgnuti progonima, a neki su i ubijeni.

Popis čine stotine imena na 97 stranica sitno štampanog teksta - iz brojnih zemalja. To je takozvani “Caselist“ međunarodnog udruženja pisaca PEN-a. Nabrajaju se književnici, autori i novinari koji su proteklih mjeseci zatvoreni, nestali ili ubijeni. Popis se obnavlja svakih šest mjeseci, a u najnovijem stoji da je prijetnjama smrću izloženo njih 23, nestalih ima 11, osuđenih 107, a ubijenih 24.

U prvoj polovini 2011. registrovano je ukupno 647 slučajeva maltretiranja književnika u čitavom svijetu. Javnost o tome često ne sazna ništa. Najpoznatiji slučajevi posljednjih godina su ruska novinarka Ana Politkovskaja ili književnik u Turskoj Hrant Dink. Oboje su ubijeni vjerovatno zato što su pisali o stvarima koje su za neke bile neugodne.

“U Iranu neki autori i novinari uvijek iznova dolaze u sukob s državom i završavaju u zatvoru”, kaže njemački novinar Dirk Sager. Riječ je o ozloglašenom zatvoru Evin. Tamo se nalaze prije svega politički zatvorenici među kojima ima i književnika. Iranska autorka Marina Nemat tamo je bila zatvorena dvije godine jer je kao 16-godišnja djevojka izdavala “nepodobne” školske novine. Nakon više godina u izgnanstvu progovorila je o stravičnim doživljajima: mučenju, seksualnom zlostavljanju, samici, smaknućima. Nijedna od žena koje su bile s njom u ćeliji, nije preživjela.

U Kini je Liu Ksiaobo u decembru 2009. osuđen na jedanaest godina zatvora zbog “potkopavanja državne vlasti“, njegova supruga ne smije više da napusti stan. Ksiaobo i još trista kineskih autora su potpisali peticiju u kojoj od vlade zahtijevaju reforme i demokratiju. Koliko je autora u Kini zatvoreno nije poznato. Razlozi su često apsurdni.

Ni Evropa ne zaostaje

I u Evropi ima zemalja, poput Bjelorusije i Turske, u kojima književnici i novinari bivaju maltretirani i zatvarani. Bjelorusija s navodno demokratski izabranim predsjednikom Lukašenkom počela je već u noći spornih izbora 2010. masovno da progoni autore i novinare.

Pretraživani su redakcijski prostori, oduzimani kompjuteri. Brojni članovi bjeloruskog PEN kluba, među kojima je i njegov bivši predsjednik Vladimir Nekljajev, pretučeni su i zatvoreni. Nekljajev je bio i jedan od predsjedničkih kandidata. Zatvorenici su mjesecima u samicama ili u strogom kućnom pritvoru.

I u Turskoj redovno zatvaraju novinare. Jedan primjer su reporteri Nedem Sener i Ahmed Sik. Oni se optužuju zbog podržavanja tajnog vojnog udruženja Ergenekon. Sik je napisao knjigu “Hodžina vojska“ o uticaju islama u turskoj vojsci. Knjiga u Turskoj ne smije da se čita! Uprkos protestima javnosti protiv hapšenja dvojice novinara, oni su još uvijek u istražnom zatvoru.

PEN-u ponekad ipak uspije da utiče na oslobađanje zatvorenika. Na Kubi je prošle godine pušteno 75 zatvorenika. Oni sad žive i rade u izgnanstvu u Španiji. PEN se trudi da zatvoreni književnici i novinari ne odu u zaborav.

“Oni su se borili za bolje sjutra i zato trpe. Ne smijemo ih ostaviti same“, kaže Dirk Sager.

( Vijesti online )