Enciklopedija izgubljenog vremena: Koliko vrijedi život
U kontekstu crnogorskog teatra danas, ovo je zanimljiva predstava. I što je najvažnije, ovo je socijalno osjetljiva predstava
Predstava "Enciklopedija izgubljenog vremena" po tekstu Slobodana Šnajdera, a u režiji Lidije Dedović, premijemo je izvedena u Kraljevskom pozorištu Zetski dom. Inspiracija Šnajderu za ovaj komad bila je Kišova "Enciklopedija mrtvih'', a podsjećamo da je ovo pobjednički tekst sa konkursa koji je Zetski dom raspisao prošle godine u čast života i djela velikog pisca.
Šnajderov komad je dosljedan njegovim ljevičarskim uvjerenjima. Režija Lidije Dedović je dosljedna njenom rediteljskom maniru, a to pored ostalog podrazumijeva oneobičavanje zadatog tekstualnog predloška, fantazmagorične detalje i katkad prenaglašenu ornamentiku teatarskih simbola.
U kontekstu crnogorskog teatra danas, ovo je zanimljiva predstava. I što je najvažnije, ovo je socijalno osjetljiva predstava. Tome neosporno doprinosi konzistentnost Šnajderovog komada, u kojem se očitava piščeva borba da se sa obiljem proznog, koje proizilazi iz Kišovih i Kafkinih djela, predstavi u konkretnom dramskom kontekstu.
Samsa, slično Antoniusu Bloku koji igra šah sa smrću u Bergmanovom "Sedmom pečatu", namjerava da nadmudri smrt
Iz originalne Šnajderove drame, uočava se da ga sa Kišovom "Enciklopedijom mrtvih" i sa Kafkinim "Preobražajem" povezuju ideja o borbi čovjeka za svoja prava i traženje smisla života.
To nije postdramsko obrađivanje literarnih predložaka, već komad koji vlada sopstvenim oružjem, koji lijepo uvezuje nekoliko značajnih epoha, počevši od Drugog svjetskog rata, do danas, u angažovano, kritičko dramsko štivo.
Šnajder je, vidi se, i dosljedan brehtovac, a upravo takvom atmosferom počinje "Enciklopedija izgubljenog vremena".
Metalac Gregor Samsa, radi četrdeset i kusur godina u željezari koju je sada pojela tranzicija. Po njega dolazi smrt - Anđelina Des Todes, zavodnica i nužnost, od koje Samsa pokušava da iznudi još koji dan života na račun izgubljenog vremena.
Socijalna stvarnost, pretočena u duhovnu i metafizičku, daje za rezultat scensko razotkrivanje čovjekove unutrašnjosti, pa čak i scenu onostranih orgija kao finale
Samsa, slično Antoniusu Bloku koji igra šah sa smrću u Bergmanovom "Sedmom pečatu", namjerava da nadmudri smrt da bi u međuvremenu shvatio smisao sopstvenog života, vremena u kojem je živio, smisao religije i boga, porodice, zemlje koja smrdi...
"Što je odživljeno, neka bude otpisano. Što je promašeno, vraća mi se u račun. Igramo fair", pragmatično predlaže Gregor Smrti.
Gregor Samsa nije bio lak zadatak za Srđana Grahovca, koji je bolje iznio ulogu starog Gregora od mladog. Svedena i odlična Ana Vujošević kao Renči, pravi jasnu razliku između starosti i mladosti, i sa malo replika odgoneta suštinu lika koji tumači, ali i tezu pisca o besmislu supruge i majke u proživljenom vremenu.
Anđelinu Des Todes (Smrt) tumači Jelena Nenezić-Rakočević, čije transformacije podstiču osjećaj zaumnosti koji preovladava predstavom. Zoran Vujović i Gorana Marković, tumače unuke i odgovaraju glumačkom zadatku.
Nakon početnog sivila i turobne atmosfere, predstava se pretače u mirakul, što ovaj komad po konačnom određenju i jeste. Slijede scene snova i iluzija, u kojima se izdvajaju uloge ridikuloznog biskupa - Bojane Knežević i dijaboličnog gradonačelnika na skakaljkama - Dejana Ivanića.
Komad "Enciklopedija izgubljenog vremena" postavlja mnoga pitanja onima koji su iz tranzicije zemalja bivše Jugoslavije izvukli fantastičnu korist
Socijalna stvarnost, pretočena u duhovnu i metafizičku, daje za rezultat scensko razotkrivanje čovjekove unutrašnjosti, pa čak i scenu onostranih orgija kao finale. Pozornicu Zetskog doma razigravaju mlade glumačke snage Karmen Bardak, Smiljana Martinović, Aleksandar Radulović i Emir Ćatović.
Ciničnog i pomalo apatičnog boga precizno i lucidno igra Branimir Popović.
Scenografija je u službi predstave, valja istaći zanimljiva rješenja sa svjetlom, dok su kostimi Mateje Benedeti selektivno dobri. Muzički odabir uspješno je napravio Aleksandar Radunović Popaj.
Komad "Enciklopedija izgubljenog vremena" postavlja mnoga pitanja onima koji su iz tranzicije zemalja bivše Jugoslavije izvukli fantastičnu korist. Juče se zatvorila neka željezara u Hrvatskoj, danas se zatvara u Crnoj Gori i tako dalje.
A rad radnika, naših roditelja i njihovih roditelja, vrijedi jedan euro... Baš koliko Gregoru Samsi treba da ode sa ovog u onaj svijet, i baš koliko košta jedna fabrika danas. "Enciklopedija izgubljenog vremena" vjerovatno na svim pozornicama može funkcionisati slično kao na pozornici Kraljevskog pozorišta Zetski dom - dok se konačno ne zapitamo koliko od sada vrijedi naš život i naš rad.
( Dragana Tripković )