Tamna strana crtanih: Djeca postaju zavisna od adrenalina
"Probajte da pozovete dijete dok gleda crtać i vidjećete da ga je teško dozvati, a ako povisite ton dobićete isti takav odgovor"
Teško da se djetinjstvo može zamisliti bez crtanih filmova. Međutim, da li i koliko crtani filmovi sa scenama nasilja, agresije, te onih u kojima su glavne junakinje prikazane skoro bez odjeće, mogu da budu štetni po dječiju psihu?
Specijalista medicinske psihologije Vlajko Panović napominje da crtani filmovi kao mediji za edukaciju i zabavu djece imaju svojstvo da okupiraju dječji um, te da “s obzirom na brzinu smjenjivanja slike i sadržaja i potpunu otvorenost dječjeg uma da primi sadržaje bez kritičkog promišljanja, predstavljaju rizik da se usvoje i nevaspitni, nepoželjni i štetni sadržaji”.
Neka djeca, kaže on, koja su prije svega crtane filmove imali za dominantni dio iskustva, uglavnom imala i određene tegobe i teškoće u adaptaciji na realne životne zahtjeve poput tikova klimanja glavom, pokušaj da se leti sa terase ili poleti u nebo.
Sadržaji nabijeni emocijama se dublje urezuju
Posljedica toga su bili slomljeni ekstremiteti, razbijena glava, oponašanje praseta i sl.
“Dijete dolazi na svijet sa ogromnim potencijalima i talentima i ono dugo ostaje zavisno od svoje okoline, kalendarski do punoljetstva, a emotivno i mnogo duže. U sklopu zakonitosti u razvoju mentalnog aparata se bilježi velika plastičnost dječjeg mozga. To znači da dijete upija nova saznanja kao sunđer, a osnovni oblik učenja u predškolskom uzrastu je učenje po modelu. Jednim dijelom dijete uči na kognitivnom nivou, ali se mnogo dublje urezuju sadržaji koji su nabijeni emocijama.. Zbog toga mi kasnije u životu mrzimo sebe, jer ličimo na loši dio nekog roditelja zbog koga smo se u djetinjstvu zaklinjali da nećemo biti takvi”, kaže za “Život” Panović.
Crtani filmovi nude beskrajnu iluziju
Kaže kako se tokom ranog odrastanja poželjnim obrascima ponašanja disciplinuju, tj. sublimiraju dva najjača nagona, seksualni i agresivni i da na njoj počiva čitava civilizacijska baština.
“Htjeli mi to da priznamo ili ne, djeca polako postaju zavisna od adrenalina. Probajte da pozovete dijete dok gleda crtać i vidjećete da ga je teško dozvati, a ako povisite ton dobićete isti takav odgovor, i sada zamislite dijete koje po nekoliko sati provodi uz TV. Po zakonima opažanja, da bi neki predmet ili pojava dobila značenje u ljudskom iskustvu i to ono ciljano koje je i planirano, ono mora da se pojavljuje u određenoj formi u vremenu i prostoru. Tada dijete usvaja i vrijednosni sud i izgrađuje emotivni odnos prema tome”, kaže Panović.
Probajte da pozovete dijete dok gleda crtać i vidjećete da ga je teško dozvati
“Zato je realno za očekivati da svi ovi faktori ometaju, usporavaju, a ponekad i nude iluziju života bez granica.
U psihijatriji se zna da je osnovni kriterijum za razlikovanje patološkog uglavnom taj test realnosti. Ne bi valjalo razumjeti da će djeca poludjeti, ali da će njihovo sazrijevanje biti usporeno treba svakako očekivati”, smatra Panović.
Klasični crtaći su bili bolji
Panović smatra da za razliku od klasičnih crtanih filmova, koji su imali elemente bajke sa ritmom koji je bio više prilagođen dječjim sposobnostima da percipiraju, analiziraju i koliko toliko kritički uspostave granice prema dobru i zlu, poželjnom i nepoželjnom, odlika savremenih crtanih filmova je da i formom i sadržajem ekstremno draže dječja čula, bombarduju njihov um jednoličnom i nerijetko glasnom muzikom koja podiže nivo uzbuđenja.
Pogrešno je ponuditi djeci sve
“Roditelji ne smiju da zaborave da njihova djeca do punoljetstva, ustavom i zakonima, zavise od roditelja i kao što njima nije svejedno ni šta će im djeca jesti i piti, tako ne smije da im bude svejedno ni kakve duhovne sadržaje konzumiraju njihova djeca”, kaže Panović.
Potpuno je pogrešna strategija nekih da “djeci teba ponuditi sve
Ističe da je potpuno pogrešna strategija nekih da “djeci teba ponuditi sve, pa da sami odaberu šta će gledati”.
Mediji da nude sadržaje koji oplemenjuju
Panović smatra da bi mediji u svojim programskim koncepcijama i šemama trebalo da nude sadržaje koji oplemenjuju, vaspitavaju, orijentišu djecu ka skladnom, lijepom i organizovanom životu u kome je jasna granica između dobra i zla, sa tendencijom da se pomogne djeci da njeguju lijepu riječ, a u međuljudskim odnosima dobrotu.
“Samo miran i strpljiv čovjek može da stvara i uživa u životu i da razvija skladne odnose sa drugima i sobom, a uznemiren čovjek se bavi svojim nemirima bježanjem u alkohol, psihoaktivne supstance ili neki treći način nekonstruktivnog ponašanja”, kaže Panović.
( Nađa Milović )