Šijan: Slabiji romani su često bolji predlošci za film nego velika djela

"Rediteljska vizija se rađa tokom rada na ideji, scenariju ili tokom čitanja teksta. Vizija budućeg filma rađa se između redova, tamo gdje reditelj zamišlja buduću cjelinu i njene djelove. Realizacija te ideje zavisi od toga šta i kako snimati“, kazao je juče u Nikšiću reditelj kultnih filmova „Ko to tamo peva“, „Maratonci trče počasni krug“, „Davitelj protiv davitelja“... Slobodan Šijan.

On je studentima i profesorima Filozofskog fakulteta, u organizaciji studijskog programa za srpski jezik i književnost, Matice srpske i amasade Republike Srbije, održao predavanje na temu „Književnost i film“, sa posebnim osvrtom na rediteljsku viziju, toliko čest a opet nedefinisan pojam. Pošto, kako reče Šijan, pripadamo civilizaciji koja veliku pažnju poklanja riječima i bazira se na njihovoj snazi vjerovatno i ne čudi podatak da se 80 odsto snimljenih scenarija bazira na nekakvom literarnom materijalu, bilo da je u pitanju roman, pripovijetka, novinski članak ili neki raniji scenario.

„Slabiji romani su često bolji predlošci za film nego velika djela jer je umjetnost književnog djela u samom jeziku, dok u filmu jezik čine audio-vizuelna sredstva izražavanja“, kazao je Šijan. Mediji, kako reče on, ne izumiru ali se transformišu tako da se danas približavamo trenutku kada se mijenja percepcija toga šta pokretne slike jesu ali i pitanju šta će film u budućnosti biti i koliko će uspjeti da nadvlada lične priče.

Slabiji romani su često bolji predlošci za film nego velika djela jer je umjetnost književnog djela u samom jeziku, dok u filmu jezik čine audio-vizuelna sredstva izražavanja

Pošto je prvo završio Fakultet likovnih umjetnosti Šijan u svijet filma polazi od one slikarske komponente koja u njemu cijelo vrijeme postoji – model i tema su podsticaj, a ono što pravi razliku je način na koji će biti prikazani.

„Reditelj na neki način svodi scenarističku strukturu koju mora da ispriča kroz slike i zvuk. Najvažnije mi je da dok čitam neki litararni predložak da sam u stanju da stvorim ’mentalnu sliku’ budućeg filma. Ona nije ništa definitivno, nepromjenljivo, ništa isuviše precizno. Više je ideja o ’utisku’ budućeg filma. Pošto sam vizuelac, jer dolazim iz svijeta likovne umjetnosti, za tekst se odlučujem na osnovu prvog čitanja“, kazao je reditelj filma „Ko to tamo peva“, koji je u anketi Akademije za filmsku umjetnost i nauku 1996. godine proglašen za najbolji jugoslovenski film snimljen tokom poslednjih 50 godina.

Pošto je komercijalni film, koji ga je dugo vremena interesovao, nestankom bioskopa u velikoj mjeri obesmišljen, a kako ga materijal koji je na televiziji popularan ne interesuje, sve više se okreće vizuelnim medijima jer, kako reče, čovjek „ide na one teritorije gdje mu se otvara prostor za ispoljavanje interesovanja“.

Pošto sam vizuelac, jer dolazim iz svijeta likovne umjetnosti, za tekst se odlučujem na osnovu prvog čitanja

Pokušavajući da objasni šta je to njegova rediteljska vizija predstavio je i likove koji su obilježili njegove filmove a nijesu glumci. U pitanju su, kako reče, naturščici, koji su za pojedine scene bili najbolji izbor upravo ubog njihove originalnosti, jezika, mimike, ili samog lica. Možda bi glumci, kako reče, bolje odradili posao, ali naturščici su bili upečatljiviji, oni su nekom posebnom „bojom“ obojili njegova ostvarenja.

Pored nikšićke publike i Podgoričani su, u Gradskoj knjižari, imali priliku da čuju šta je to rediteljska vizija Slobodana Šijana i kakva to „tajna veza“ postoji između književnosti i filma.

Galerija

( Svetlana Mandić )