Bulatović: Sašina smrt je nesreća za mene i porodicu

Pred Vijećem sudije Vesne Moštrokol počelo je suđenje za ubistvo Aleksandra Pejanovića, a optuženi da je 30.maja hicem iz pištolja usmrtio bivšeg boksera Zoran Bulatović, nije se izjasnio o krivici već je odlučio da to uradi kroz iskaz.

Kako prenosi Antena M Bulatović je pričao o tome kako je na početku imao korektne komšijske odnose sa Pejanovićem i kako su se oni pogoršali nakon prebijanja u betonjerci 2008.

Bulatović je takođe veći dio izlaganja posvetio priči o navodnom drogiranju Pejanovića ali i njegovoj nasilnoj prirodi.

Kroz iskaz je provlačio i to da već godina nije psihički stabilan.

Optuženi Zoran Bulatović na početku iskaza izjavio je saučešće porodici Pejanović uz konstataciju da bi, da može da vrati vrijeme, više volio da je on mrtav.

"Sašina smrt je nesreća i za mene i za moju porodicu", saopštio je Bulatović.

Psihičko stanje mu loše od 1993.

Antena M navodi da je takođe ukazao na to da mu je psihičko stanje prije i nakon ubistva veoma loše jer je, objašnjava, kao policijac više puta bio ranjavan.

Nerijetko bi Pejanović sa istima pušio travu na stepeništu u zgradi, priča Bulatović, otac troje maloljetne djece, a pored droge, problem komšijama bile su i stalne tuče

Tvrdi da mu je psihičko stanje loše još iz 1993. kada su njega i njegove kolege na granici sa Bosnom uhapsile paravojne snage iz Foče koje su ga mučile.

"Rane na tijelu brzo su zacijelile, jer imao sam 22 godine ali trag je ostao. Od tada ima košmare, kad god osjetim da sam u opasnosti, osjećam nevjerovatan strah", priča Bulatović.

Stanje mu se pogoršalo kada se u njegovu zgradu 2002. doselio Pejanović sa kojim je, kako kaže, ima korektne komšijske odnose.

Naime, Pejanović je, prema njegovim riječima, u svoj stan dovodio sumnjive osobe među kojima je Bulatović prepoznao one sa kojima se sukobljavao dok je radio kao policajac.

"Upozorio sam ga kakvi su ali Saša mi je govorio da su to dobri momci", prisjeća se on.

Tvrdi da je zbog Pejanovića bilo nesigurno živjeti u zgradi

Nerijetko bi Pejanović sa istima pušio travu na stepeništu u zgradi, priča Bulatović, otac troje maloljetne djece, a pored droge, problem komšijama bile su i stalne tuče.

"Kada bi policija naišla, Pejanović bi se sakrio u svom stanu i ne bi otvarao vrata", svjedoči Bulatović.

Bulatović je kazao da je sa porodicom prolazio kroz pakao jer im je Pejanović sa društvom svakodnevno dobacivao iz kafića "Lido"

Navodi kako je situacija među komšijama bila napeta jer je, tvrdi, zbog Pejanovića i njegovog društva bilo neprijatno i nesigurno živjeti u toj zgradi.

U iskazu dolazi do 2008. kada je Pejanović prebijen u betonjerci nakon demonstracija zbog priznavanja Kosova. Neposredno nakon toga, Bulatović se sjeća da je u zgradi sreo tri osobe koje je prepoznao kao policajce u civilu koji su mu kazali da su došli nekog da uhapse, ne precizirajući koga.

Nakon nekoliko dana, Pejanović mu je navodno kazao:

"Ti si me spasao Zorane! Ti policajci su došli da me masakriraju ali kad su se uplašili da bi ti mogao to da prijaviš odustali su od ideje. Hoćeš li da svjedočiš?"

Kada je to odbio da uradi, Pejanović ga je nazvao"smrdom špijunskom".

I od tada, prema riječima Bulatovića, počinje pakao za njega i porodicu jer im je Pejanović sa društvom svakodnevno dobacivao iz kafića "Lido" na ulazu u zgradu, gdje se kasnije i desilo ubistvo.

"Da sam znao što će se dogoditi, odselio bi se sa porodicom", uvjeravao je Bulatović Vijeće sudija.

I taman kada je htio da ispriča što se desilo 30. maja, kada je Pejanović ubijen, suđenje je zbog štrajka sudstva prekinuto.

( Vijesti online )