Kad Česi toliko vole hokej neka se u petak oni okliznu

Radnik koji održava teren lagano prelazi preko travnjaka na „Đenerali areni”. Veliko spremanje je počelo. U petak Češka Republika igra izuzetno važan, prvi meč baraža za plasman na Evropsko prvenstvo. Izuzetno važan, ali meč koji teško može da konkuriše da bude među najvažnijima u zemlji duge i prebogate fudbalske tradicije.

Za Crnu Goru, međutim, taj meč je najvažniji u istoriji. Važniji i od oba protiv Engleza, važniji i od onih sa Italijanima, tada aktuelnim svjetskim prvacima. „Slavu” bi mogao da mu ugrozi samo revanš sa Česima u Podgorici. Zato i ne treba da čudi zbog čega će Prag u petak biti glavni grad Crne Gore.

Zeleni tepih ustvari je i najbolji dio stadiona podignutog na prostoru na kojem se fudbal igra od 1917. godine. Nekadašnja „Letna” daleko je od sjaja bezbroj drugih građevina, takođe podvrgnutih patini vremena ali besprekorno restauriranih i renoviranih, u jednom od najljepših gradova na svijetu.

Stadion koji se nekoliko godina unazad po sponzorima zvao još Tojota arena, pa AXA, posljednji put renoviran je 1994. godine i to se vidi na svakom koraku. Skromne svlačionice u kojima vise hokejaški dresovi (kažu da se u Pragu uzbuđuju samo na utakmicama hokeja), još skromnije klupe za rezervne igrače, ne baš blistave tribine (izuzev onog dijela namijenjenog novinarima), ne daju baš najljepšu sliku o domu Sparte. Rrivalska Slavija ima mnogo moderniji stadion, gotovo istog kapaciteta od približno 21 hiljade, ali u nastojanju da 5. put izbore odlazak na EURO, Česi su posegnuli za istorijom.

Naši navijači, ipak, ne moraju da brinu - gotovo sa svakog dijela stadiona gledaoci imaju sjajan pregled. Takav je slučaj i sa tribinama koje su namijenjene gostima, koje su u uglu stadiona i od kojih najveći dio ima isti “geografski položaj” kao podgorički “sjever”. Najvatreniji navijači Crne Gore, dakle, na „Đenerali areni” osjećaće se kao kod kuće. A s obzirom na to da gostovanje u Pragu dolazi gotovo u idealnom trenutku za nas, a u najnezgodnijem za domaćina, izvjesno je da će se “Ti si naša prva ljubav...” čuti do Podgorice.

Izvjesno je i da će se Prag u četvrtak i petak kupati u crvenoj boji, ali ne onoj koja je prošarana bijelom i plavom. Iako će Crna Gora ovoga puta igrati u bijelim dresovima, crvene zastave, dresovi, šalovi i ostali navijački rekviziti biće prošarani bojom na koju pravo polaže samo jedan grad. Bojom Praga. Zlatnog grada.

Grada koji se, uoči dolaska oko tri hiljade crnogorskih navijača, plaši jedino “balkanskog scenarija”. Jer, film koji su svojevremeno “prikazali” ultrasi Crvene zvezde i Dinama, “delije” i “bed blu bojsi”, Česi neće brzo zaboraviti. Scene kako se Hrvati tuku sa policijom i danas izazivaju jezu (mogu se naći na internetu), Prag je tada ličio na Balkan devedesetih...

Zato je ogromna odgovornost na crnogorskim navijačima - poput fudbalera, i oni imaju istorijsku šansu. Da pokažu kako se voli svoja zemlja, kako se za nju daju srce i glas, ali i kako se poštuje protivnik. Do sada nisu pali na ispitu. Nijednom. Neka tako bude i ovog puta.

( Aleksandar Vučković )