Sve što nijeste znali o anoreksiji

Anoreksija je vrsta poremećaja u ishrani i, što je još važnije, psihološki poremećaj. Anoreksija počinje dijetom, kako bi se izgubili suvišni kilogrami. Gubitak težine prerasta u opsesiju, a zatim se produžava u beskrajni ciklus izgladnjivanja kako bi osoba dobila osjećaj kontrole nad sopstvenim tijelom. U onom trenutku kada gubitak težine postane opsesija, poistovjećuje se sa bilo kojom bolešću zavisnosti kao što je zavisnost od droge ili alkohola.

Oboljeli od anoreksije su u 95% slučajeva žene, u 90% slučajeva potiču iz finansiski dobrostojećih porodica. Podaci kažu da su oboljeli isključivo iz srednjih i viših slojeva društva.

Najčešće obolijevaju osobe u adolescenciji i ranoj mladosti, mada se javlja i kod djece i odraslih osoba. Stručnjaci u najrizičniju grupu svrstavaju one čiji posao zahtijeva kontrolu težine, to su: atletičari, balerine, modeli, plesači i glumci.

Uzroci:

Do danas stručnjaci nisu mogli da utvrde tačan uzrok nasatajanja anoreksije. Poneki faktori se ipak češće javljaju kod oboljelih a mogu se navesti kao uzrok:

-Savremeno shvatanje ljepote, podrazumijeva tijelo bez masnih naslaga.

-Savršen član porodice (lijep, uspješan, vrijedan, srećan) koji se doživljava kao ideal koji se mora dostići.

-Nestabilan član porodice (depresivan, anksiozan, agresivan, neuspešan) , osoba pokužava da se razvije u suprotnu ličnost i teži savršenstvu (samokažnjavanje, strogost prema sebi, potiskivanje emotivnih i psiholoških momenata).

-Genetske predispozicije.

-Klasični socijalni momenti: gubitak (smrt) drage osobe, socijalna neprihvaćenost, razvod, promjena sredine, ljubavni problemi ( voljena osoba me napustila jer ne izgledam dovoljno dobro).

Oboljele osobe odbijaju da priznaju poremećaj. Često cijela porodica odbija u namjeri da sakrije problem i tako dovodi u životnu opasnost oboljelog, umjesto da pruži pomoć. Oboljeli imaju poremećen stav o svom izgledu, vjeruju da su ružni, kada se pogledaju, u ogledalu vide debelu osobu umjesto svog mršavog tijela.

Izlažu se jakim fizičkim naporima ( vježbaju, trče i sl.) čak i kada su bolesni. Dijele hranu na komade, proučavaju kalorisku vrijednost svih namirnica, zgroženi su masnom i hranom koja sadrži šećer. Žvaću svaki zalogaj određeni broj puta ( opsesivno ponašanje).

Simptomi:

- hipotenzija ili nizak krvni pritisak

-aritmija srca, srce usporava rad

-oslabljena cirkulacija (dovodi do pojave modre boje nogu i ruku)

-povraćanje i nesvjestice

-zatvor i bol u abdomenu

-propadanje koštane srži (osteoporoza)

-poremećaji u radu svih žlijezda, hormonalni poremećaji (gubitak menstruacije)

-poremećaji u radu bubrega

-anemija

-suva, blijeda koža sa žutim flekama, tzv. dječja dlaka raste po cijelom tijelu kao paperje, gubitak kose, lomljivi nokti, propadanje i gubitak zuba

Liječenje:

Psihoterapija

Oboljele osobe odbijaju da priznaju poremećaj

Osobe s poremećajem ishrane u bolnicu se šalju kada je teška pothranjenost očigledna, kada nije uspjelo ambulantno liječenje ( obično je to psihoterapija), i kada postoji neka od brojnih medicinskih komplikacija. Prvi cilj u bolnici je da se riješi komplikacija, odnosno oštećenje organizma uslijed gladovanja ili prejedanja, zatim slijedi fizički oporavak, a nakon toga psihoterapija kroz dnevnu bolnicu i redovne kontrole.

Blagovremena reakcija i prepoznavanje simptoma je od velike važnosti jer se anoreksija u ranoj fazi leči vrlo uspješno. Kasnije faze zahtijevaju liječenje antidepresivima, psihološke seanse gdje oboljeli uči da prihvati sebe i da se osjeća dobro u svom tijelu.

Liječe se i svi organi koji su oboljeli tokom izgladnjivanja organizma. Postepeno se povećava unos hrane i oboljeli se uči kako da se zdravo i redovno hrani, objašnjava se značaj hrane za organizam čovjeka i sam život.

( Vijesti online )