Darko Dožić: Tango kao sudbina i šansa za promjenu

Osnivač Kolašinskog ljetnjeg tango kampa, jedan od ključinih ljudi u “Tango Natural Beograd”, najvećoj evropskoj tango organizaciji i festivala Belgrade Tango Encuentro, Darko Dožić, svoj “susret” sa argentinskim plesom naziva “suđenim”. Već godinama tom diplomiranom politokologu, rodom iz Kolašina, tango je profesija, pasija, način za lične, a pokazalo se i promjene drugih. Prve plesne korake napravio je zahvaljujući svojoj djevojci, glumici Sonji Živanović.

“Sonja je spremala ulogu koja je imala veze sa tangom. Zvala me da je ‘kupim’ sa časova sa idejom da provjeri kako reagujem na ideju plesa. Nije trebalo mnogo pa da odlučim da joj se pridružim. Na prvom času sam imao osjećaj da sam sreo sa nečim suđenim. Bio sam fasciniran činjenicom da postoji stvar koja preslikava svaki djelić života i uključuje sve aspekte ljudskog bića. I tijelo i duša i emocije i analitika i individualno i par i duboko filozofsko poimanje društvenog poretka na podijumu. Uz sve to i vrhunsko druženje, provod, putovanja…”- priča Darko za “Magazin” o svojim prvim impresijama o tom plesu.

Fasciniralo ga je i što tango privlači sve generacije i razne profile ljudi, ali i što “u njemu leži velika moć promjene”. Tada nije ni slutio, kaže, da će Sonja i on imati važnu ulogu u pokazivanju te moći drugima. Počeo je da pleše sa 24 godine i brzo odlučio da izvjesnost onoga za šta se školovao zamijeni malom školom argentinskog tanga.

“Tango mi je glavna pasija, iako sam paralelno pokušavao da sebe nađem u nauci, kulturi, politici. Iako sam od prvog dana znao da će mi obilježiti život, i dalje sam osjećao obavezu da živim od nečeg sto drugi percipiraju kao dovoljno ozbiljno i priznato. Sonja je bila u sličnoj fazi sa glumom. Niz fantasticno isprepletanih okolnosti nam je sugerisao da skočimo u nepoznato”.

“Tango Natural” je danas najveća evropska tango organizacija. U okviru te organizacije izgrađen je veoma efikasan način podučavanja, razvijena mreža internacionalnih događaja u nekoliko zemalja… To je mjesto za edukaciju o tome kako se tango podučava, kako se gradi tango zajednica, organizuju veliki dogadjaji, razvija tim. U sklopu organizacije se razvija orkestar, moda, razni edukativni projekti. “Belgrade Tango Encuentro” je drugi po veličini festival u Evropi, a vjerovatno i šire.

Sonjina i Darkova “tango bajka” stigla je uspješno i do Kolašina, gdje je Tango kamp već godinama glavni ljetnji događaj, sa stotinama učesnika sa skoro svih kontinenta. Lani na toj manifestaciji bilo je 700 tangerosa iz 25 zemalja. Ples je u Kolašin stigao kao rezultat Darkovih snova o boljem rodnom gradu.

“Iz Kolašina sam otišao, jer je bilo jasno da postoji samo jedan način da u njemu napravim nešto više, a taj način mi se nije dopadao. Kolašin je tada vjerovatno bio na najnižem dnu koje pamte generacije koje su sada žive. Vladala je kolektivna depresija. Odlučili smo da damo ono što smo imali. Dosta su uticale dvije tadašnje srednjoškolke, Sanja Vujisić i Irina Bulatović, koje su napravile taj prvi korak, a i pozvale nas da razmislimo o pokretanju tango priče. Nekako smo se nadali da će tango, svojom moći otvaranja i povezivanja ljudi, naći pukotinu u naizgled monolitnoj malodušnosti koja je vladala”. Cijelo to ljeto, sjeća se Drako, posvetili su podizanju tango zajednice u Kolašinu. Sve besplatno, svakodnevno i sa mnogo motivacione priče. Na početku su imali samo četvoro ljudi raspoloženih da zaplešu, s kojima su se zajedno “kao u najromantičnijim holivudskim filmovima rastrčali po ulicama i kaficima”. Molili su, uvjeravali, motivisali…Na kraju to se isplatilo i rezultiralo vrlo vidljivom pozicijom Kolašina na svjetskoj mapi tango zajednice. Zbog svog jedinstvenog sadržaja, velikog broja internacionalnih umjetnika i gostiju, kao i zbog značaja za razvoj turizma u Crnoj Gori, ljetnji tango kamp je dobio i prestižno priznanje od Nacionalne turističke organizacije (NTO) „Wild beauty award“.

“Kolašin vidim kao mjesto ogromnog potencijala. Mislim da će se u narednih nekoliko godina desiti velike pozitivne promjene. Samo da se ne pojavi još neka glupost oko koje ćemo se posvađati. Moji vršnjaci i dolazeće generacije su ljudi koji bi mogli donijeti tu promjenu, ali i kvalitetno iskoristiti sve što krupniji trendovi mogu donijeti kao pozitivno tlo za razvoj. Da li će dobiti prostor za to, da li će morati da se bore za njega ili ce šansa biti propuštena, o tome ćemo pričati za desetak godina”, zaključije Darko.

Duhovni razvoj, prije svega…

Pored plesa, Darko je posvećen i proučavanju različitih pravaca tjelesne psihoterapije, meditacije, različitih duhovnih tradicija i njihovih tehnika. Tvrdi da je sve ono što nas okružuje “samo odsjaj onog što smo izgradili u sebi”. Duhovni razvoj mu je glavni životni put…Gradile su ga, objašnjava, greške i praštanja, prijatelji i kritičari, velike ljubavi i krize.

“Gradili su me i posvećenost, nesebičnost i beskompromisnost mojih roditelja, osjećaj jedinstva sa braćom, gomile knjiga, filozofski razgovori sa ocem i duboka posvećenost moje majke. Odnos sa Sonjom mi je već šesnaest godina velika inspiracija i provokator promjene i napretka. Ekarta Tola smatram za najvećeg učitelja danasnjice. Završio sam političke nauke, pa mi to pomaže da jos bolje uvezem individualni rad razvoju svijesti sa bavljenjem društvenom promjenom. Vjerujem u unutrašnji mir kao osnovu zdravog razvoja.”

( Dragana Šćepanović )