Prodavci magle
Karate je godinama u žiži javnosti, priča se o nekim velikim takmičenjima, raznoraznim čudima, a u pitanju je amaterski sport, koji nije u programu Olimpijskih igara
Kada je na podgoričkom Trgu Republike prošla kroz ciljnu liniju i odmah bila okićena srebrnom medaljom, Slađana Perunović je vjerovatno bila najsrećnija osoba na svijetu. Pomislila je da joj se ispunio san, da je izborila ono o čemu maštaju svi sportisti na ovoj planeti kada prvi put potrče, pojure za loptom, zaplivaju...
Ponadala se da su sva odricanja konačno dobila pravi smisao, jer je izborila učešće u maratonskoj trci na Olimpijskim igrama u Londonu. Uzalud...
Nije samo ona, gotovo svi u maloj državi na Balkanu bili su nekoliko sati u zabludi, pomislili su da se 27-godišnja Nikšićanka pridružila Srđanu Mrvaljeviću na smotri najboljih sportista planete. Zato što su svi, na čelu sa Perunovićevom, postali žrtve prodavaca magle.
U Atletskom savezu Crne Gore dobro su znali da Podgorički maraton nema licencu koja je potrebna da bi bio kvalifikacioni za Olimpijske igre. Čak su na svom sajtu postavili listu od 201 maratona na kojima je moguće izboriti vizu za London. Ali, to očito niko nije rekao Slađani Perunović, jer ona sigurno ne bi onako ushićeno pričala o ispunjenom snu, o Londonu. Menadžment ASCG dobro se potrudio da tu informaciju sakrije od očiju javnosti. Nisu, međutim, svi baš toliko blesavi koliko bi oni voljeli.
I šta sad? „Odgovorno tvrde“ da će „Slađana učestvovati na Olimpijskim igrama“, da je u pitanju samo „administrativna greška koja će se brzo ispraviti“, a niko ne nudi ostavku ako ne bude tako. Ukoliko niko ne izbori olimpijsku normu, ASCG, kao i sve ostale članice IAAF, ima pravo da odabere po jednog takmičara u obje konkurencije kojeg će kandidovati za vajld kartu za London. Ako Perunović ne istrči A ili B normu na nekom licenciranom maratonu, ASCG će možda biti prinuđen da bira između nje i Marije Vuković. U tom slučaju, vjerovatno bi svjetska juniorska prvakinja u skoku uvis imala prednost.
Čudan sport - bacanje kugle nizbrdo
Organizacija „The books of knjige“ je u jednom skeču izmislila sport - fudbal uzbrdo i pod opterećenjem. U Atletskom savezu vjerovatni nisu htjeli da se bave humorom, već nečim vjerovatno mnogo isplativijim, ali su pokazali da i oni mogu da urade nešto slično što i simpatični Cetinjani, i to u stvarnom životu.
Na mitingu u Draževini, selu u Lješanskoj nahiji blizu Podgorice, 28. aprila 2008. godine održan je atletski miting, na kojem su bacači kugle obarali lične i nacionalne rekorde kao od šale. Čak je i Hamza Alić, reprezentativac BiH, „izborio“ vizu za OI u Pekingu sa hicem od 21,07 metara, tada „petim“ rezultatom sezone. Ispostavilo se da je sve bilo prevara.
Bilo je to bacanje kugle nizbrdo. IAAF nikada nije priznala rezultate sa tog takmičenja, sa potpunim pravom odnosila se prema tom mitingu kao da je u pitanju jedna stara crnogorska disciplina - bacanje kamena s ramena.
Kada je Svjetski kup isto što i Svjetsko prvenstvo
Da majstori obmane nisu prisutni samo u atletici, jasno je kao dan. U jednom sportu ih je, međutim, previše. Karate je godinama u žiži javnosti, priča se o nekim velikim takmičenjima, raznoraznim čudima, a u pitanju je amaterski sport, koji nije u programu Olimpijskih igara, iako je prethodno rukovodstvo saveza to često najavljivalo.
Sada je, međutim, napravljen neoprostiv gaf - Danilo Lučić je proglašen „svjetskim šampionom u teškoj kategoriji konkurencije mlađih seniora do 21 godinu” (tako piše u dopisu Karate saveza). Mladom Nikšićaninu priređen je veličanstven doček na podgoričkom aerodromu, ali su u Karate savezu prenebregnuli činjenicu da se takmičenje na kojem je Lučić učestvovao naziva Svjetski kup a ne Svjetsko prvenstvo!
Zaista nije trebalo da se to radi. Samo je trebalo pošteno reći - u njegovoj konkurenciji nema Svjetskog prvenstva, pandan tom takmičenju je Svjetski kup. Očito je nekima ljepše da čuju da je Lučić svjetski šampion, nego osvajač Svjetskog kupa.
Šteta je samo što se jedan mladi sportista, koji već godinama dokazuje klasu (bio i kadetski i juniorski prvak Evrope), ni kriv ni dužan uvlači u te zakulisne radnje. A mladi Lučić će imati vremena da dokaže klasu i da potvrdi riječi brojnih stručnjaka da vjerovatno nijedan crnogorski karatista nije bio takav potencijal.
„Sudije su nas pokrale”
Izmišljenih prvaka i titula ima i u ostalim borilačkim sportovima, pa tako jedan naš borac brani šampionski pehar čudnog imena protiv momka koji prvi put ulazi u profi ring ili rivala koji ima 36 poraza u karijeri! A o suparnicima jednog drugog, na internetu je gotovo nemoguće išta pronaći. I kada izgubi, njegov trener odmah uskoči sa izjavama tipa „sudije su nas pokrale”, „protivnik je bio dopingovan”...
Razlog zbog kojeg svi ovo rade je sasvim jasan - novac. Oko njega se sve vrti u životima prodavaca magle...
Dok je COK ovakav, sve je moguće
Da je situacija u crnogorskom sportu pogodna za prodavce magle, najbolje je potvrdila lakovjernost Andrije Popovića. Potpredsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta i predsjednik Kluba crnogorskih olimpijaca brže-bolje je požurio da čestita Slađani Perunović „ostvarenu olimpijsku normu u maratonu i plasman na Olimpijske igre u Londonu”.
„Čestitam vam na pravom sportskom podvigu, ispunjavanju norme za Olimpijske igre u Londonu 2012. godine kao i novom crnogorskom rekordu ostvarenom u maratonu, najtežoj disciplini kraljice sportova. Sa ovim rezultatom, koji je skoro za 12 minuta bolji od dosadašnjeg rekorda, približili ste crnogorsku atletiku kvalitetnom svjetskom sportu”, piše, između ostalog, u čestitki Popovića upućenoj crnogorskoj atletičarki.
Vaterpolo reprezentativac nekadašnje SFRJ je, očito, potpuno neobaviješten. A upravo bi on, s obzirom na to koje funkcije pokriva, morao da jako dobro zna ko i kako može da izbori plasman na Olimpijske igre. I, naravno, morao bi da zna i da B norma, sve i da je Podgorički maraton na listi licenciranih, nije isto što i A norma, koja jedina garantuje učešće na OI.
Slaba obaviještenost je, očito, boljka u COK-u. Tako su 2006. godine za najbolju mladu sportistkinju proglasili plivačicu Dariju Pop, jer je „izborila plasman na Olimpijske igre“. Ona, ipak, nije nastupila u Pekingu, jer je na Ohridskom plivačkom maratonu bila prva na 30 kilometara. Ta disciplina i ne postoji u olimpijskom programu, jedini maraton je na 10 kilometara.
Pop je, zanimljivo, nakon ohridske avanture najavljivala da će u glavnom gradu Kine plivati na 10 i 25 kilometara.
Penzije
Da je u crnogorskom sportu najbolje onima koji žive od zamjene teza, potvrdila je i afera sa sportskim penzijama. Tako su velike mjesečne nadoknade „zakučili“ osvajači Evropskog amaterskog prvenstva u fudbalu, jer naši zakonodavci nisu u aktima jasno razgraničili to i pravo EP.
Penzije su pripale i brojnim karatistima, iako to nije olimpijski sport. A neki bivši karatisti, a sadašnji sporisti, zaboravili su čak i da primaju tih tričavih 900 eura mjesečno.
Galerija
( Nikola Nikolić )