Klizavi teren

Percepcija evropskog integracionog fenomena toliko se udaljila od izvorne ideje o ujedinjenju našeg kontinenta da ona danas predstavlja monstruozno iskrivljenu sliku projekta vijeka. Politički silovatelji Evrope nastavljaju sa davljenjem EU koja je donijela šest decenija napretka, izbrisanih otrovnih granica, širokih polja slobode i zaštićenih ljudskih prava.

Umjesto konstruktivne kritike i predloga za unapređenje EU, “patriote” siju neobjašnjivi strah među građanima, da bi u svojim ksenofobičnim dvorištima taložili smeće bez ičije kontrole. Populističkom demagogijom, upakovanom u priču o suverenitetu, nacionalnom interesu i ponosu, bez trunke strastvenih ubjeđenja, željni kontrole nad svojim stadom ovaca, eurofobni suzavac-bacači širom Evrope potpiruju destruktivnu vatru.

Istrajni u namjeri da Evropljane ponovo podijele, da nas utjeraju u torove obostrane mržnje, rušitelji evropske konstrukcije mogu se infiltrirati i u crnogorsku priču o EU.

Ili su im možda već otškrinuta vrata? Otkud odjednom naracija o euroskepticizmu u Crnoj Gori? Da li je zaista riječ o sazrijevanju društva spremnog za kvalitetnu debatu o članstvu u EU? Imajući u vidu da je DPS upalio istočni žmigavac ka Moskvi, kakve posljedice po Crnu Goru može imati rusofilni euroskepticizam? A onaj suverenistički?

Širom kontinenta pojačan je anti-EU ton. Iako je referendum za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU propao zbog nedovoljne parlamentarne podrške, britanski premijer i dalje flertuje sa nacionalističkom retorikom najavljujući da će učiniti sve za repatrijaciju nadležnosti u oblastima u kojima smatra da se EU integracija otela kontroli.

Uz uobičajene žalopojke o franko-njemačkom motoru koji iza leđa Britaniji kuje planove štetne po kraljičino ostrvo, konzervativni poslanik David Nuttal cijeni da su “briselski pipci zašli preduboko u sve više nacionalnih oblasti.” Kada su ih pozivali da se uključe u udaranje temelja EU ’50-ih godina, Britanci su to gordo odbili, nadajući se da će nad njihovom imperijom vječno sijati sunce.

Kada im se zajedno s Ircima ekonomija raspadala, očajnički su tražili članstvo. Nakon što je postala jedna od najbogatijih zemalja Evrope, Irska je drsko odbila Lisabonski ugovor. I tako u krug - u oblačnim danima neizvjesnosti u strahu od propasti, eurofobi postaju eurofili, nadajući se zaštitničkom zagrljaju Brisela; a kada ocijene da je stanje u njihovom tijesnom prostoru vedrije nego kod susjeda, ti isti eurofobi oštre svoju anti-EU propagandu.

Pored ovih sezonskih igrača eurofobije, zaglu(p)vljujućim megafonom se oglašavaju i ekstremisti poput francuskog Nacionalnog fronta - vuka koji je dlaku promijenio rokadom oca i kćerke Le Pen, ali čija je toksična ćud ostala ista.

Le Pen, jedna od kandidatkinja na predsjedničkim izborima, najavila je da će, ako pobijedi, frankom protjerati euro. U istom taboru su i njeni holandski, finski i drugi vršnjaci po ekstremizmu, koji se zalažu za zatvaranje granica i vraćanje etnički čistim oblastima Evrope. U uslovima teške finansijske situacije, građani Evrope nažalost dopuštaju sebi flert sa demagozima koji šire ideologiju suptilnog etničkog čišćenja u najavi.

Eksponiranjem zaokreta DPS-a koji je iz pobornika neupitnog puta ka Briselu prerastao u preispitivača neophodnosti članstva u EU, otvoreno je poglavlje o euroskepticizmu u Crnoj Gori. Vrijedi se zapitati koliko je štetna anti-EU metamorfoza vladajuće garniture, koja vodi do rusofilne i suverenističke eurofobije u Crnoj Gori.

Riječ je o klizavom terenu s obzirom na plastelinsku prirodu našeg društva, naviklog na gutanje ideja bez temeljnog žvakanja i mogućeg odbacivanja. Rusofilna eurofobija može da nas preorijentiše ka autoritarnom Kremlju, jer je vladajuća mašinerija prejaka, a opozicija preslaba, te bismo slijepo pošli na rusku ekspediciju.

Otvorenim prišivanjem moskovske etikete Đukanoviću i Roćenu, crnogorskim građanima se lako može prodati bajka o majci Rusiji, čime se omogućava nesmetan nastavak vladavine DPS-a, uz udaljavanje od Brisela i klizanje ka Moskvi. Čak i ako se priča o euroskepticizmu otvori na bazi ugroženog suvereniteta države, indipendentisti će se još čvršće okrenuti dvodecenijskim vladarima i odgurnuti nas od EU.

Intenziviranje procesa pristupanja EU kroz pregovore koji će se voditi po novom modelu, spremljenom za eksperimentalnu primjenu na Crnoj Gori, čini se najkvalitetnijim filterom za prečišćavanje države od koruptivno-nepotističkih, kriminogenih i diskriminatorskih elemenata.

Osnaženi pritisak iz EU, kroz kontinuirani nadzor pravosuđa i oblasti temeljnih prava, ima potencijal da pomogne crnogorskim građanima u oslobađanju od čeljusti kvazi elite prijetećih prstiju. Ukoliko pak skrenemo ka Putinovoj stazi ili se odlučimo za suverenističku izolaciju, manevarski prostor za promjene će se drastično suziti - nekompetentni ministar za ljudska prava i budući nekvalifikovani diplomata će i dalje zapošljavati svoju rodbinu, javna preduzeća će i dalje biti porodično-kumovske prćije, državni službenici će i dalje drsko voziti NAŠA vozila, prva sutkinja će i dalje arogantno prijetiti nepodobnima, prva tužiteljka će nastaviti ping-pong neodgovornosti sa direktorom policije, dok će nedodirljivi i dalje beskrupulozno krojiti našu sudbinu.

Stoga euroskeptična priča po panevropskom šablonu histeričnog straha od različitosti i redukovanja suvereniteta u Crnoj Gori predstavlja opasno klizav teren na kome možemo klizati samo uz neophodne vještine. Prosijavanjem Crne Gore kroz briselsko sito možemo se osloboditi anomalija koje sâmi nismo u stanju iskorijeniti, dok bi euroskepticizam, rusofilnog ili suverenističkog oblika, vrlo lako učvrstio stubove režima i zacementirao bahatost nekompetentnih.

Za kraj, nadam se da će pipci o kojima je Nuttal pričao Crnu Goru prožeti uzduž i poprijeko da bi nas spasili od mnogo opasnijih domaćih i regionalnih kandži. A skeptici neka se ne plaše za zdravlje EU; preživjela je i mnogo teže trenutke, a kao što je nagoviješteno prošlonedjeljnim samitom, preživjeće i ovaj.

( Nemanja Tepavčević )