STAV
Neka bude borba neprestana
Mjerila vrijednosti koje je DPS ustanovila, lijepa su za DPS lidere i poslanike, ništa njihovim porodicama ne nedostaje, a narod neka skapava. Lijepa su i za nekoliko multimilionera koji ismijavaju gospodina po imenu Zakon
Prošla kolumna „Ruka!!!“ poslata je svjetskom bokserskom šampionu Vladimiru Kličku i iz Hamburga su mi stigli komplimenti za nju.
Ovih dana sumiram rezultate moje trogodišnje pisanije u najčitanijem crnogorskom dnevnom listu Vijesti.
Uspio sam da pomognem uvaženoj gospodi političarima, Miodragu Vukoviću i Božidaru Vuksanoviću, asovima DPS-a, da shvate da karate nije olimpijski sport i da karatisti nacionalne penzije mogu dobiti samo u Crnoj Gori, zahvaljujući običaju donošenja privatnih zakona. Slobodan sam da kažem da sam upornim pisanjem oborio zakon o sportu u kome je bilo uneseno sramno slovo da se sportistima neolimpijskog sporta karatea dodjeljuju nacionalne penzije.
Ubuduće karatisti neće imati tu privilegiju, ali gospodinu Vuksanoviću ostade 1000 eura mjesečno, u znak sjećanja na vrijeme kad su političari sami sebe čašćavali ordenima narodnih heroja. Dvojica gore pomenutih junaka u dogovoru sa ostalim parlamentarnim članovima, i iz vlasti i iz opozicije, donesoše sramniji i po državni budžet opasniji zakon, kojim se samočastiše nacionalnim penzijama za sjedjenje u parlamentarnim stolicama. Znači, gospodin Vuksanović već ima dvije samododijeljene nacionalne penzije, u razumnom svijetu napostojeće, a ja mu želim da još neku sam sebi dodijeli.
U svojstvu neurologa analfabete koji ima samo jednog pacijenta, samog sebe, posjetio sam Klinički centar u Nišu i obavio kontrolu poslije zahvata obavljenog u toj instituciji u martu ove godine.
Načelnik instituta za radiologiju KC Niš prof. dr Petar Bošnjaković me dočekao i srdačno razgovarao sa mnom. Informisao sam ga da mi je invaliditet prepolovljen, da uporno vježbam i da sam nekoliko mjeseci poslije operacije počeo sa nesigurnim koracima. Bilo mu je drago zbog mog napretka, a ja uzvratih da je KC Niš moj drugi dom i moja velika nada.
Prelistavajući štampu po povratku u Crnu Goru saznah za čudo neviđeno,„medijsku mafiju“ koja namjerava, izgleda mi, da „poštenjačine“ koji su volšebno na svoje bankovne račune istovarili ogromne novce, razotkrije. Odmah predlažem ovim „ugroženim“ multimilionerima, možda i euro milijarderima, da pola svojih novaca preliju u državnu kasu. Stanište “Vječni počinak“ čeka i njih i siromahe, pa neka učine i neko dobro djelo za života.
Pošto i sam pišem kolumne za Vijesti, osjećam se prozvanim da sam dio „udruženog mafijaškog dejstva“, pa dajem otpor ovim putem.
Na ovim stranicama sam pisao da je gospodin Milo Đukanović u teškim danima za Crnu Goru bio vitez zaštitnik ove zemlje, riskirajući sopstvenu bezbjednost nemjerljivo je doprinio njenoj samostalnosti. To niko iz uredništva Vijesti nije pokušao da spriječi, čime su potvdili da su medij nove Crne Gore, koja nije poltronska i osvetnička.
Isto tako mjerila vrijednosti koje je Demokratska partija socijalista, a na čijem je čelu gospodin Đukanović, ustanovila za nedodirljive i vrhunske, sramota su ove zemlje. Lijepa su ta pravila za DPS LIDERE I POSLANIKE, ništa njihovim porodicama ne nedostaje, a narod neka skapava. Lijepa su ta pravila i za nekoliko multimilionera koji ismijavaju gospodina po imenu ZAKON jer znaju da im u DPS državi nikada na vrata zakucati neće.
Nijesam na platnom spisku Vijesti, niti bilo kakve obavještajne službe. Kao nekadašnji prvak Nikšića iz matematike koji je na Mašinskom fakultetu u Beogradu iz najtežih ispita prvih godina studiranja, matematike i mehanike zavrijedio dvije osmice, četiri devetke i jednu desetku, koji je prije sedamnaest godina crnogorski barjak iznio na profesionalni ring u Beču, primoran sam, kao zakleti borac u životu, da pružim otpor DPS smijuriji. To činim uglavnom zbog mladosti crnogorske koja živi i sazrijeva u zemlji nesreće.
Na kraju članka izražavam čuđenje što premijer Lukšić još nije podnio ostavku. Šlif koji je njegov kabinet pokazao u slučaju ovog Crnogorca prilikom njegovog obraćanja prije pola godine nije dorastao ni osnovnoj školi i kao takav je opasan po državu.
Dok mi se on, ili glasnogovornik njegovog kabineta, ne izvine za nedolično ponašanje ljudi plaćenih da budu profesionalni u kontaktu sa građanima, ponavljaću u svakoj sljedećoj kolumni potrebu odlaska premijera sa najvažnije političke stepenice. Izvinjenjem bi pokazali napredak ili, bar, pokušaj raskida sa čuvenom crnogorskom sujetom.
Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može...
( Zoran Vujičić )