Pregovarači & ogovarači

Dobijanjem preporuke Evropske komisije Crna Gora je na korak od dobijanja datuma za početak pregovora, vjerovatno najkompleksnijeg segmenta procesa integracija u Evropsku uniju.

Ono što je veoma dobro i što me je zaista obradovalo jeste da se u medijskim nastupima predstavnika/ca kako vladajuće koalicije tako i opozicionih prvaka/inja, dao primjetiti napredak u samom tumačenju ovog nesporno pozitivnog signala za cjelokupno društvo. Gotovo da nije bilo pokušaja, ili makar ne u mjeri u kojoj smo navikli, da se veliča nečija pojedinačna zasluga za ovaj značajan rezultat .

Ali su zato svi svjesni da je pred nama veoma zahtjevan period u kom će se morati “okrenuti ploča”, koja je siguran sam dosadila i onima koji do sada iz različitih razloga nijesu pokazivali zanimanje za proces evropskih intergacija.

Sada je i laicima potpuno jasno da ćemo morati, u skladu sa evropskim standardima, jednom za svagda odbaciti džuboks na kom je glavni hit bio crnogorski evergrin “Zakoni su nam dobri, ali ne postoji adekvatna infrastruktura za njihovu implementaciju(!?)“.

A da bi se to uradilo na propisan način, moraćemo sa uvođenjem savremenijih tehnologija početi i sa efikasnom primjenom kaznene politike, jer je očigledno da smo bespovratno i nekvalitetno potrošili i vrijeme i velika sredstva za razne edukacije, studijske posjete i jačanje kapaciteta.

Da bi se krenulo u pravom smjeru, potrebno je na jednom mjestu “sakupiti“ stručne ljude, bez obzira na njihovu političku, nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost, “ponovo upotrebiti“ kvalitetna rješenja iz važećih zakona, strategija i akcionih planova, i “proizvesti“ rezultate koji će biti u skladu sa standardima i praksom u EU.

Upravo u kontekstu reziklaže posmatram ulogu kod nas već famoznog “pregovaračkog tima“ od koga će se očekivati da od ogromne količine odbačenih i zaboravljenih vrijednosti, navika, politika, principa, opet stvori uslove da naši građani/ke žive u uređenom društvu u kom zakoni služe da se poštuju, a oni koji ih prekrše ne uživaju u slobodi. Ili da preformulišem, uloga pregovaračkog tima je da tijelima EU prezentuje potpuno tačne i vjerodostojne podatke. Svaki drugačiji pristup biva sankcionisan u vidu produžetka ove faze Integracija.

Uloga prvog pregovarača/ice je još teža. Od njega ili nje će se mnogo očekivati, a u svim segmentima društva sigurno će imati “dežurne“ kritičare, koji će čekati prvu povoljnu priliku da mu/joj “slome vrat“. Zašto? Odgovor je jednostavan - jer je to u našoj prirodi. U Crnoj Gori odavno je nacionalni sport broj jedan upravo “ogovaranje“.

Vjerujem da će značajan broj vas koji budete čitali ove redove shvatiti zašto ovo želim da ukažem. A vi ste upravo onaj dio društva kojem želim da što je prije moguće počne da živi u zajednici poput EU. I da doživite da budete dobro plaćeni za posao koji profesionalno obavljate, da imate mogućnost da putujete i da se usavrašavate.

Da živite svoj život bez svakodnevnog opterećenja kako ćete izdržati po nekoliko mjeseci bez plata, da li ćete preko noći ostati bez posla, kako ćete školovati djecu, kako ćete kao “žiranti“ otplatiti tuđe kredite koji su uzeli nepoznati vam “prijatelji“...

Oprostite ako sam nešto važno zaboravio, ali s obzirom da i ja živim “običnim“ životom i da nijesam imao prilike da značajniji period boravim u zemljama EU, ne mogu najbolje da prenesem sve benefite koje donosi život u uređenom društvu. Ali, da se vratim na ono što želim ovom prilikom podijeliti sa vama.

Da je u ovoj fazi EU integracija potrebno ogovaranje drugih siguran sam da bi spisak potencijalnih kanidata za “ekspertski tim“ bio kilometarski i da bi naročito zanimljiva bila trka za prvog “ogovarača“. Ili ogovaračicu. Još sam sigurniji da bi period u kom bi Crna Gora ispunila sve uslove bio rekordni i da bismo postali primjer “dobre prakse“ – model po kom bi se buduće zainteresovane države vodile ukoliko žele da postanu dio EU.

Međutim, kako se od nas traži da “zbijemo“ redove i pokažemo dozu zrelosti, prevaziđemo postojeće razlike, ma kakve prirode one bile, i posvećeno radimo na unapređenju kvaliteta života, bojim se da ne mogu biti bezuslovni optimista, kao za navedeni primjer.

Ipak, ja zaista iskreno vjerujem i nadam se da će biti značajan broj onih iz civilnog sektora, koji će biti spremni, bez obzira hoće li biti uvršteni u neku od pregovaračkih radnih grupa, podgrupa ili kako već budu nazivana tijela koja će morati formirati Vlada, da svoje znanje i iskustvo stave na raspolaganje zajednici.

Da li će to biti izraženo kroz konkretne inicijative ili konstruktivnu krititiku, ostavljam da vrijeme pokaže. Svakako nemam želju da trčim “pred rudu“. I ne želim da se miješam u bilo čiji izbor. Ali želim i uvijek ću željeti da raskrinkavam neiskrene namjere. To je jedna od najgorih vrsta kriminala za koju, na žalost, nema posebnog poglavlja u pregovorima sa EU. Možda ga nama uvedu?

Za kraj želim poslati dobronamjernu poruku svima vama koji se “samokandidujete“ za pregovarački tim, ili čak mjesto “prvog“ pregovarača/ice: ovag puta se ne radi o ličnom ili interesu institucija koje predstavljate - ovdje se radi o javnom i interesu generacija koje dolaze. Postavite sebi pitanje da li imate dovoljno znanja za tako nešto? Nadam se da ćete i nakon toga biti spremni da vrijedno radite.

( Aleksandar Perović )