Alfa Romeo Montreal: Nekad ljepota i snaga nijesu garant uspijeha

Ponekad se i u automobilskoj industriji, kao i u životu, dešava da se pojave stvari koje imaju sve šanse za uspijeh, ali iz nekog razloga, ne uspiju da ga ostvare. Upravo se to desilo i sa modelom Alfa Romeo Montreal.

Šezdesetih godina prošlog vijeka, Alfa Romeo je bio na vrhuncu uspjeha, kako na tržištu tako i na trkačkim stazama. Linija modela koji su nosili slavno ime bila je svježa i tehnički napredna i po tome jedinstvena na tadašnjim putevima, dok su trkački automobili, pogotovo u klasi prototipova bili nepobjedivi.

Ipak, ono što je bilo najvrjednije kod te serije trkača je bio motor. Riječ je o potpuno aluminijumskom V8 agregatu koji se pojavljivao sa dvije ili tri litre zapremine i koji se na trkama pokazao kao izuzetno pouzdan i snažan. U vrijeme svog predstavljanja (sredina 60- tih), taj agregat je bio jedan od najnaprednijih na svijetu.

Ugradnja u neki od postojećih modela (GTV Junior) nije bila izvodljiva, a Alfa se našla u situaciji gdje je imala vrhunski pogon ali ne i auto u kome bi se on nalazio.

Jedan od najljepših automobila Bertoneovog dizajnerskog studija

Međutim, prst sudbine se pojavio u obliku poziva Alfa Romeu da stvori koncept vozilo u čisto reklamne svrhe povodom izložbe Montreal Expo 1967. koja se održavala u tom kanadskom gradu.

Datum njegovog rođenja, poklopio se sa početkom unutrašnjih problema u Alfi, kako finansijskih tako i upravnih

Pošto ovo nije bio projekat od velike važnosti za fabriku, posao je prepušten Marcelu Gandiniju i dizajnerskom studiju Bertone koji su u kratkom roku napravili prototip sa tim nazivom i centralno postavljenim aluminijumskim V8 motorom.

Linije automobila bile su svježe i nove, ali su veoma podsjećale na Lamborghini Miuru koja je predstavljena samo dvije godine ranije i koja je takođe bila djelo Bertone studija.

Tokom rada na konceptu, inžinjerima Alfe je postalo jasno da je upavo to automobil koji bi mogao da ima njihov cijenjeni V8 agregat i od prvog dana razvoja koncepta sve je teklo u pravcu da se stvori model koji bi kasnije mogao da uđe u proizvodnju.

Nejasna razvojna koncepcija

Nakon očekivano dobrog prijema na pomenutoj izložbi 1967. godine, prototip je brzo vraćen u Italiju i počele su pripreme za produkciju. Razvoj je išao u dva pravca. Prvi je bio rad na platformi, a drugi na usklađivanju rasnog trkačkog motora za svakodnevnu, civilnu, upotrebu. Na kraju, iskorišćena je šasija modela Giulija, tadašnje limuzine srednje klase.

Ova odluka značila je da serijski model ima konvencionalno postavljen motor (iznad prednje osovine – pogon nazad), a ne centralno kao što je bio slučaj sa istoimenim konceptom.

Ipak, u želji da se pojeftini i ubrza razvoj, prihvaćeno je i rješenje zadnjeg ogibljenja sa Giulie koje nije bilo nezavisno i time je bilo ipak neodgovarajuće sportskom automobilu te snage.

Ostaje nejasno zašto se Alfa nije potrudila oko tog dijela i nije ugradila nezavisno vješanje ili De Dion sistem kao kod kasnijih modela. Iako je zadnji diferencijal mogao da se pohvali LSD sistemom, kruta osovina bacala je sijenku na ostala tehnička riješenja.

Na polju pogona, aluminijumski V8 je dobio zapreminu od 2,6 litara i modifikacije u cilju veće upotrebljivosti. Za razliku od svojih trkačkih srodnika, umjesto multi karburatorskog “set up-a“ dobio je Spice mehaničko ubrizgavanje goriva koje će se kasnije pojaviti na još nekim Alfini modelima.

Snaga koju je ovako podešen agregat razvijao je 200 KS pri 6500 obrtaja u minuti.

Promocija u "nezgodno" vrijeme

Svjetlost dana, Alfa Romeo Montreal je ugledao 1970 godine. Iako je bila riječ o nesumnjivo novom, brzom i lijepom automobilu, datum njegovog rođenja, poklopio se sa početkom unutrašnjih problema u Alfi, kako finansijskih tako i upravnih.

Obzirom da je tada Alfa Romeo bio u rukama Italijanske vlade, borba oko mjesta u vrhu kompanije je bila veoma izražena. Sve je ovo najviše uticalo na sam automobil i Montreal nije dobio prezentaciju kakvu zaslužuje a inicijalni marketing skoro da nije ni postojao.

Kada su prvi primjerci stigi do kupaca i kada su se prvi testovi našli u specijalizovanoj štampi, profil ovog automobila je napokon bio poznat.

Alfa Romeo Montreal je mogao da se pohvali solidnom aerodinamikom, performansama na nivou konurencije (od 0 do 100 km/ h za 7,1 sek. i 220 km/ h maksimalne brzine), ali i porblematičnim rešenjem enterijera.

Neodgovarajući enterijer

Iako je Monteral bio čist dvosjed, enterijer je bio prilično skučen, a položaj vozača i komandi je bio nepraktičan. Osim toga, korišćenje kontrolnih satova i prekidača iz Giulie samo je “pojeftinilo“ utisak, a njihovo duboko postavljanje u komandnu tablu samo je smanjilo preglednost.

Dizajn, kao jedan od glavnih aduta je i dalje privlačio publiku, pogotovo rješenjem prednjeg dijela, ali i kritike zbog sličnosti sa Miurom.

Sve u svemu, Alfa Romeo Montreal je bio sportski automobil, solidnih performansi, atraktivnog dizajna, ali velikog utiska nedovršenosti i manjka razvoja.

Ipak, sam početak prodaje je bio obećavajući.

Nekultivisani V8 agregat

Montreal nikada nije homologovan za Američko tržište, a svi modeli koji su tamo otišli su privatni importi. Iako je nakon 1971. godine, prodaja obećavajuće krenula, veoma brzo se broj prodatih primjeraka smanjio, što je bio danak veoma slabom marketingu, ali i kvalitetu vozila. Problemi završne obrade i motora (koji je bio suviše osjetljiv za svakodnevnu upotrebu), nosili sa sobom loš publicitet.

Konkurencija koja je sačekala Montreal na tržištu nije bila ni malo naivna, a činili su je Porsche 911, Mercedes SL, Chevrolet Corvette. U borbi sa njima, Alfa je mogla da se pohvali daleko interesantnijim dizajnom, imageom i čistom ljepotom, ali ne i snagom, kvalitetom i upotebljivošću.

Nestao je tiho i otišao u legendu

Tokom svoje sedmogodišnje produkcije (1970 – 1977), Motreal se nije uopše mijenjao. Kada je 1977 godine, ugašena proizvodnja, tiho kao i što je predstavljen sedam godina ranije, malo ko iz Alfinog vrha je žalio za ovim automobilom.

Obzirom na samo 3917 prodatih primjeraka (od toga samo četiri su završila u Montrealu, gradu po kom je dobio ime), stiče se utisak da je Montreal promašaj i nepotreban teret na plećima fabrike, dok ljubiteljima, ovaj automobil predstavlja jednu od najčistijih inkarnacija italijanskog duha sportskih automobila.

Danas, sve mane ovog modela su oproštene i Montreal stoji ravnopravno sa ostalim italijanskim sportskim automobilima kao trijumf koncepcije, želje za brzinom, ljepotom i individualnošću, nečim što je uvijek krasilo Alfa Romeo i što će uvjek biti odlika pravih automobila i velikih marki.

Ipak, svi se slažu da je ovo tipičan primer vrhunske ideje, dizajna i pogona ali i neozbiljnosti fabrike i nedovoljnog razvoja koji je Montrealu i bio najveća mana.

( Brza brzina/ Forum )