Iako prikovan za kolica, Mihailo Đuričić pravi najljepše slike sa tivatske rivijere

“Možemo mi stalno pričati o ljepoti grada, plažama..., ali ako nema fotografije, badava nam priča, kaže Miko

50 pregleda0 komentar(a)
Miko Đuričić, Foto: Siniša Luković
21.10.2011. 17:57h

Najzaslužnija osoba za atraktivne fotografije Tivta i za fotografije zanimljivih događaja koji se odvijaju u tom gradu, a koje su okosnica svih propagandnih materijala, kao i internet sajta lokalne Turističke organizacije, je Mihailo-Miko Đuričić, hendikepirani mladić koji je već više od petnaest godina, nakon nesreće na plaži, prikovan za invalidska kolica.

Uprkos tome, Miko je nastavio da svoju veliku ljubav prema Tivtu demonstira izradom niza odličnih fotografija sa motivima tivatske rivijere, koju je taj skromni mladić godinama objavljivao na svom veoma popularnom sajtu www.tivat-online.com.

Prepoznavši njegov talenat i entuzijazam, TO Tivat je sa Đuričičem prije četiri godine uspostavila saradnju, odnosno ponudila mu stalni posao, koji je on sa oduševljenjem prihvatio.

Iako osoba sa posebnim potrebama, Miko je u proteklom periodu dao izuzetan doprinos turističkoj i uopšte javnoj prepoznatljivosti Tivta kroz medij fotografije.

“Možemo mi stalno pričati o ljepoti grada, plažama..., ali ako nema fotografije, badava nam priča. Volim fotografiju i posebno uživam dok tražim pravi ugao koji će ovjekovječiti ljepote moga grada“, objašnjava Miko svoju ljubav prema poslu koja se, opet, temelji na njegovoj izuzetnoj emotivnoj vezi sa Tivtom.

Sa novom, modernijom i “moćnijom” opremom koju je, u međuvremenu, nabavio uz pomoć TO Tivat i podršku kolega, za koje kaže da mu olakšavaju posao koji nije jednostavan, jer kao fotograf radi iz invalidskih kolica, Miko Đuričić je napravio niz upečatljivih fotografija, atrakcija tivatske rivijere, ali i foto-svjedočanstava sa brojnih fešti od ribe i vina, izložbi suvenira i koncerata koje je priređivala TO.

Pored fotografije, on svakodnevno ažurira i sajt lokalne TO, za čiji je dizajn, takođe, odgovoran, uz inženjera Kostu Dubljevića.

Miko nije dozvolio da ga fizički hendikep ograniči u stvaralaštu i životu uopšte.

„Rad je najvažniji jer on čovjeku obezbjeđuje mjesto u društvu. Ko hoće da radi, posla ima, bez obzira na sve“, uz osmijeh zaključuje Mihailo Đuričić.