Nikšić: Dom vojske umjesto pozorištu, služi narkomanima i pijancima

Vlada Crne Gore je na sjednici 18. oktobra 2007. godine odlučila da Dom vojske u Nikšiću, čija je procijenjena vrijednost oko 900.000 eura, postane vlasništvo Opštine Nikšić. Lokalna uprava se obavezala da će odmah nakon potpisivanja ugovora pristupiti izradi projektne dokumentacije, a zatim i rekonstrukciji Doma koji će biti predat na upotrebu institucijama kulture, a adaptacijom prilagođen njihovim potrebama.

Danas je to samo propala ruinirana zgrada, slomljenih vrata i prozora, urušenih zidova

Od tada su prošle četiri godine i Dom vojske je umjesto da bude predat na korišćenje institucijama kulture, prije svega pozorištu, “predat” na korišćenje narkomanima, pijancima i lutalicama. Neke čudne predstave se odigravaju u Domu koji je nekada bio aktivan sudionik kulturnog života grada.

Danas je to samo propala ruinirana zgrada, slomljenih vrata i prozora, urušenih zidova i “sahranjene” nade da će Nikšić dobiti, kako je tada ambiciozno najavljivano modernu salu za prikazivanje bioskopskih projekcija.

Za vrijeme Septembarskih dana kulture 2008. godine režiser Branko Baletić je najavljivao veliki projekat u Domu vojske - otvaranje bioskopa sa najmodernijim projektorima i tonskim uređajima. Sala je trebalo da ima oko 200 mjesta, a pored savremene filmske tehnike planirana je i ugradnja savremene video-opreme.

“Nađena su sredstva i nadam se da će radovi biti gotovi za pet do šest mjeseci. Troškovi adaptacije i renoviranje čitave zgrade bivšeg Doma vojske iznose negdje oko milion i po eura. Sama bioskopska tehnika je oko 100.000 eura, zatim su tu i sjedišta, platna“, kazao je tada Baletić.

Od tada su prošle tri godine, a Dom i dalje ima iste „stanare“ - narkomane, pijanice i lutalice.

Radojičić: Ruke su nam vezane

Došla je ekonomska kriza, novac postao misaona imenica, ali lokalna vlast nije željela da tako lako „odustane“ od Doma vojske. Prošle godine je urađen projekat sa čijom realizacijom je trebalo da se počne u julu, a projektantska vrijednost je bila oko dva miliona eura. Prošla je i ta godina.

“Dom vojske je bio interesantan za nas u jednom momentu. Međutim, potrebno je od 2,5 do tri miliona eura da bi taj objekat bio doveden namjeni. Bojim se da to nećemo moći da završimo. U ovom trenutku ruke su nam vezane i ne možemo da ulažemo u njega. Razgovarao sam sa Prvom stručnom školom da nam obezbijede da zatvorimo taj objekat kako više ne bi bio stjecište narkomana.

U pregovorima sam sa jednom firmom koja je možda i zainteresovana da ga kupi, ali vidjećemo kako će sve to teći i šta će biti“, kazao je prošle sedmice predsjednik Opštine Nikšić Nebojša Radojičić.

Nekad centar dešavanja, sada ruina

“Dom je bio mjesto okupljanja ne samo vojske nego i mladih i jedan od bitnih činilaca kulture u ovom gradu. Tu su se odigravale mnoge predstave, koncerti, književne večeri i izložbe, održavale se zabave.

Bio je spona između vojne i civilne strukture. Sve što se organizovalo u Domu mimo vojnih stvari, organizovali smo kako bismo omogućili ljudima koji su u vojsci, a došli su sa strane, da što bolje upoznaju grad, a ljudima iz grada da što bolje upoznaju vojsku“, priča posljednji načelnik Doma vojske Vladimir Knežević.

Imali smo godišnje po 300 programa kojima je prisustvovalo oko 20.000 ljudi. Bili smo jedan od najuspješnijih domova u Crnoj Gori u svom rangu

Kao mladi dvadesetšestogodišnjak 15. januara 1990. godine postao je načelnik Doma vojske i krenuo sa realizacijom ideje da Dom bude mjesto okupljanja mladih talentovanih umjetnika koji će, kada porastu i „sazrenu“, vratiti Domu istom mjerom. I to se i dešavalo.

"Imali smo godišnje po 300 programa kojima je prisustvovalo oko 20.000 ljudi. Bili smo jedan od najuspješnijih domova u Crnoj Gori u svom rangu. Pored kulturnih i zabavnih programa imali smo i obrazovne – škole jezika, računara, ali i škole slikanja, muzike, recitovanja. Učestvovali smo u svim značajnijim manifestacijama koje su se održavale u gradu, bilo prostorom, bilo sa ljudstvom.

Knežević

Sjećam se ’Pozorišta jednog glumca’, sjajne manifestacije, značajne ne samo za Nikšić, već i za Crnu Goru. Kako smo imali najveću baštu u gradu sa oko 400 mjesta, dobili smo priliku da se određene predstave odigravaju kod nas. Bili smo ono što smo i željeli da budemo – dom za narod. ’Elitni’ dio se okupljao u sali ’Zahumlja’ i na ’Sceni 213’, a mi smo otvorili vrata narodu“, ne bez ponosa, priča Knežević.

Ali i negoduje što ga podsjećamo na jedna srećnija vremena za koja je vjerovao da nikada neće proći.

Imali i biblioteku od 30.000 knjiga

Knežević priča i da je Dom imao veliku biblioteku od deset hiljada naslova sa oko 30.000 knjiga, veliku salu koja je bila funkcionalna za sve vrste aktivnosti, izložbeni hol, svečanu salu za zvanični dio sastanaka, učionicu za obuku.

“Bila je nekada i kuglana, prostor za stoni tenis, bilijar, imali smo i šahovski klub i u Domu su se organizovali šahovski turniri koji su bili visoko pozicionirani. Kao prateća djelatnost Doma bio je i vojnougostiteljski dio sa restoranom od stotinu mjesta i baštom sa 400 stolica“, prisjeća se čovjek koji je ključeve Doma predao 31. maja 2005. godine.

Priznaje da je vjerovao da će zgrada koja je napravljena 1964, a godinu kasnije useljena, biti renovirana i ponovo otvorena. U to vjeruje i danas.

„Nadam se i vjerujem da će Dom dobiti svoju namjenu.Volio bih da opet bude vezan za kulturu i da bude dat pozorištu, da ponovo bude mjesto okupljanja mladih. Teško mi je kada prođem pored Doma i vidim na šta liči. Zaboli svakog Nikšićanina ona ruina, a ne mene i mislim da nema čovjeka u ovom gradu koji nema makar jednu lijepu uspomenu vezanu za to zdanje“, kaže Knežević.

Galerija

( Svetlana Mandić )