Evropsko zlato, olimpijsko srebro i neostvarena želja - dres Crne Gore
"Ja sam veliki navijač Crne Gore i naših klubova i žao mi je što nisam imao čast i privilegiju da odigram barem jedan meč za crnogorsku košarkašku reprezentaciju", kazao je Radulović za “Vijesti”
Zdravko Radulović je jedan od najboljih crnogorskih košarkaša, koji nije ostavio dublji trag u crnogorskoj košarci, jer je zemlju u kojoj je rođen napustio sa nepunih 18 godina.
Prvo Bosna, pa Cibona, pa uzlet u košarkaške visine...
Sa reprezentacijom SFRJ ima zlato sa Evropskog prvenstvu u Zagrebu 1989. i olimpijsko srebro iz Seula.
Ima, međutim, jednu neostvarenu želju...
"Ja sam veliki navijač Crne Gore i naših klubova i žao mi je što nisam imao čast i privilegiju da odigram barem jedan meč za crnogorsku košarkašku reprezentaciju", kazao je Radulović za “Vijesti”.
Iako je relativno daleko, a dugo od zavičaja Radulović prati košarkaška zbivanja i zna da euforija u Podgorici dostiže vrhunac.
U petak Budućnost će, poslije 15 godina, odigrati prvi meč u Evroligi protiv Armanija.
"Budućnost je prošle sezone napravila fantastičan rezultat. Ima dobrog trenera, ljude koji brinu o klubu. Ovo je dobra promocija crnogorske košarke i naše zemlje u Evropi. Ne bih stavljao veliki teret na ekipu i trenera, s obzirom na to da Budućnost nakon toliko godina ponovo učestvuje u Evroligi. Velika je razlika u budžetima. Publika će doći, podržati, daće im vjetar u leđa, a svaka pobjeda biće veliki uspjeh za Budućnost", rekao je Radulović.
Put do Evrolige, za ex-Yu klubove, ide isključivo preko ABA lige, koja će ove sezone biti zanimljivija nego ikad...
"Četiri ekipe imaju realne šanse da se bore za prvo mjesto. Naravno, tu su prije svih Budućnost i Zvezda. Mislim da su šanse 50:50, bez obzira na ishod prvog meča. Cedevita ima solidan tim, ali pored velikog budžeta posljednjih godina, ne može da nađe pravi način kako da iznese teret očekivanja. Patizan ima dobar tim, Olimpija je zanimljiva, ima mladu ekipu", kaže Radulović.
Posljednji trenerski angažman Radulović je imao prije osam godina u Ciboni, klubu u kome se igrački afirmisao. Nekadašnji zagrebački košarkaški gigant odavno je daleko od vrha...
"Cibona je obilježila moju karijeru, ali u posljednjih 10-15 godina nije to ta Cibona. Ostalo je samo ime i brend, a sadašnjost je - životarenje. Žao mi je što je tako. Veliki problem su finansije, velika su dugovanja...", kaže Radulović, koji smatra da hrvatska košarkaška javnost ne haje mnogo za “kraljicu igara”.
"Zagreb, veliki hrvatski klub u kojem sam radio, ove godine je, nažalost, ugašen, a dao je mnogo mladih igrača, reprezentativaca Hrvatske, u posljednjih deset godina. Samo je jedan novinar napisao veliki članak o tome - košarkaška javnost Hrvatske nije zainteresovana. Kada bi se to Ciboni desilo, plašim se da previše ljudi ne bi žalilo", kazao je Radulović.
Radulović je, dobrim dijelom i zbog toga, sada posvećen košarkaškom razvoju sina Filipa, koji je član zagrebačkog kluba Zapruđe.
"Radio sam u Italiji u menadžerskoj agenciji Lućana Kapikjonija, a sada sam veliki navijač svog sina Filipa koji igra košarku. Malo sam se razočarao kada sam vodio Cibonu i poslije toga nisam se previše ‘gurao’, interesovao. Kasnije, praktično sve što sam radio više je bilo zbog djeteta da mu pomognem u košarkaškom razvoju", zaključio je Radulović.
Dražen je bio jedinstven
Od svih igrača protiv kojih je igrao i sa kojim je igrao Radulović ističe - Dražena Petrovića.
"Dražen mi je bio veliki prijatelj. Rado se sjećam tog vremena. Imam dosta uspomena, slika... Ostao sam u dobrim odnosima i sa njegovom porodicom. Dražen je bio jedinstven. On je bio košarkaški fanatik, u njegovom životu postajala je samo košarka. Bio je pionir, uzor mnogima. Bilo je i poslije njega igrača, ali Dražen je bio jedan i jedinstven", iskren je Radulović.
Manila ili Zagreb - koja je generacija bila bolja?
Za mnoge i danas postoji dilema koja je selekcija SFRJ bila bolja - ona iz Manile 1978. sa Dalipagićem, Kićanovićem, Delibašićem, Ćosićem, Slavnićem... ili iz Zagreba 1989. u kojoj su, pored Radulovića, bili Petrović, Divac, Paspalj, Danilović, Kukoč, Rađa, Zdovc...
"Nikad nijedna reprezentacija na tako dominantan način nije osvojila prvenstvo kao mi 1989. godine. Grčku smo u finalu dobili preko 20 razlike. Bila mi je čast što sam bio dio reprezentacije Jugoslavije. Godinu prije Zagreba igrali smo finale Olimpijskih igara u Seulu protiv SSSR-a i izgubili ga nesretno, ali mislim da smo bili i premladi za to finale", kazao je Radulović, koji je jedan od devet igrača iz Crne Gore, koji su osvajali zlatnu medalju na šampionatima Evrope.
Pored njega evropsko zlato imaju Žarko Knežević, Rajko Žižić, Žarko Varajić, Ratko Radovanović, Žarko Paspalj, Predrag Drobnjak, Nikola Bulatović i Vlado Šćepanović.
( Velibor Gašanović )