"Kopetentne" kvazisudije

Da li je dozvoljeno komentarisati nepravnosnažne sudske odluke i postupanje suda u postupcima koji nijesu pravnosnažno okončani? Ovih dana čuju se različiti odgovori na ovo pitanje, ali zabrinjavajuća je površnost u navodima koji se čuju od predstavnika pravne struke. Sa jedne strane čuju se izjave sudija koji uglavnom smatraju da je nedozvoljeno komentarisati njihov rad. Očigledno žaleći za totalitarnim komunizmom, sudije idu i tako daleko da predlažu izmjenu Krivičnog zakonika i propisivanje krivičnih djela kojima bi sankcionisali komentarisanje njihovog rada. Sa druge strane čuju se, takođe nestručne, izjave da je bespredmetno komentarisati presude kada postanu pravnosnažne. Nešto u smislu: to je već završena stvar, ne može se ispraviti ništa i ne treba, valjda, ništa ni komentarisati.

Svako ko ima elementarna znanja iz oblasti prava i ljudskih sloboda zna da je apsolutno sve dozvoljeno komentarisati, pa i rad suda u predmetima koji nijesu pravnosnažno okončani. Svako ko smatra drugačije zaslužuje da bude kvalifikovan kao pravna neznalica. Naravno, može se i treba razgovarati o načinu na koji se komentariše rad suda, ili bilo koje drugo pitanje, ali samo neznalice i zagovornici diktature mogu tvrditi da se nešto ne smije komentaristi i zalagati se za sankcionisanje (i to krivično) onih koji se usude da progovore.

Sudovi jesu garant pravde i igraju osnovnu ulogu u državi u kojoj postoji vladavina zakona, pa moraju i uživati povjerenje javnosti. Stoga bih ukazao sudijama koji su posebno osjetljivi na kritike i koji bi rado krivično gonili one koji ih kritikuju, da sud treba da bude zaštićen od neosnovanih napada, posebno u svjetlu činjenice da sudije podliježu obavezi diskrecije koja ih sprječava da odgovore. U tom smislu preporučujem da pogledaju, između ostalih, presudu Evropskog suda za ljudska prava: Prager i Oberschlick protiv Austrije od 26. aprila 1995, Serija A br. 313, stav 34. Naravno, ako imaju vremena od obrazlaganja predloga da se krivično gone oni koji ih kritikuju i od pisanja ispravki sopstvenih gluposti (ovdje ne mislim na ispravke grešaka u predmetu za ubistvo policijskog funkcionera Šćekića).

Dakle, konstantno nestručni i neprofesionalni istupi Vesne Medenice, koji su sada i necivilizacijski i nekulturni, moraju se komentarisati, barem dok je ona sudija. Koliko god to smetalo njoj i poslušnicima kojim je okružena, svaki častan i stručan sudija insistiraće, na primjer, da se saopšte imena sudija kojima su advokati pisali presude. Svaki častan i stručan advokat insistiraće da se saopšte imena i advokata koji su sudijama pisali presude. Sve dok g-đa Medenica to krije, svako ima puno pravo i osnov da nju nazove kvazisudijom, a sudove kojima ona upravlja kvazisudovima. Od takvih kvalifikacija ni nju, ni sudove, ni poslušnike kojima autokratski vlada, ne može zaštiti ni propisivanje krivičnog djela za koje se zalažu.

Inače, komentari koji su izazvali reakciju povišenog tona, podignutog prsta i rječnika koji je (uz nestručnost i neprofesionalnost) dodatno čini nepodobom za sudiju, bili su potpuno osnovani i ni jedan se ne može tumačiti kao atak na nezavisnost sudova ili kao pritisak na odlučivanje u bilo kom predmetu. Drugim riječima, ne radi se o neosnovanom napadu na sudove.

Da li je osnovano komentarisati rad sudova čija predsjednica se ponaša tako kako se ponaša, možda najbolje govore upravo izjave ljudi iz pravne struke. Naime, među komentarima koji su opravdano bili kritički, našao se i jedan koji se sa njom slaže da se nepravnosnažne presude ne smiju komentarisati, dodajući da mora da je neko Medenicu ''naljutio''. Kako su ''Vijesti'' navele, to je izjavio njen nekadašnji kolega, sada advokat koji ne želi da mu se ime objavi u novinama. Ne znam o kome se radi, ali sam siguran da je ''stručan i profesionalan'' jednako kao njegova nekadašnja koleginica. Dakle, u Crnoj Gori, pored sudija, ima i advokata koji smatraju da postoje teme o kojima se ne smije pričati. Takvi advokati su, kako bi rekla upravo g-đa Mednica, ''kopetentni''. Ja bih dodao još: jednako kao što je ''kopetentna'' ona. Ipak, reklo bi se da je ovaj advokat malo inteligentniji od koleginice. Možda čovjek stvarno misli da postoje teme koje se ne smiju komentarisati i da g-đu Medenicu ne treba ljutiti, ali ipak ne želi da se njegovo ime objavljuje.

Na kraju, posljedni u nizu javnih istupa g-đe Medenice najbolje govori o stanju u crnogorskom sudstvu. I stanje u sudovima nerijetko je nestručno, neprofesionalno i necivilizovano. U krajnjem, to je očekivano, jer sve sudije vide koje reference su bitne da bi se mogli nadati funkciji predsjednika Vrhovnog suda. Njeni najbliži saradnici vjerovatno najbolje znaju kakva je kad se naljuti, pa vjerovatno imaju i ''privilegiju'' da slične istupe gledaju neposredno. Stoga oni imaju najviše šansi da prihvate takve metode i obrasce ponašanja, ali i prava da se najviše nadaju da će je jednog dana zamijeniti na čelnoj funkciji u sudstvu. Naravno, takva nadanja ne smiju javno pokazati, jer je i to tema o kojoj se ne smije komentarisati. U protivnom, šefica će se naljutiti i onda rizikuju da se kvalifikuju kao ''nekopetentne'' kvazisudije i da im šefica saopšti za šta ih smatra.

( Veselin Radulovic )