Decenija tapkanja u mjestu: Ispario optimizam iz 2001.

Asif Kan sjedi na prljavom ćebetu u napuštenom bioskopu i bori se da ne zaplače od očaja.

Ne može naći posao za najstarijeg sina koji „čak zna sa kompjuterima”, a da ne plati mito.

Ne može da priušti uniforme, knjige i olovke za školu za svojih devet kćerki.

Asif živi u starom bioskopu, gdje izvitoperene šipke vise sa plafona a hladan vjetar šiba kroz prozore bez stakala.

To je daleko od optimizma koji je Kan osjećao kada se vratio u Avganistan iz Pakistana nakon što su SAD porazile talibane 2001.

Sada, kako kaže, „nema nikakvu nadu“, prenosi reporter američke agencije Asošiejtid pres raposloženje u trenutku kada SAD i NATO obilježavaju desetu godišnjicu od početka rata u Avganistanu.

Jedan korak naprijed, dva nazad

Brojni intervjui sa običnim Avganistancima, vladinim zvaničnicima, vojnicima, bivšim i sadašnjim talibanima, kao i nedavni podaci, pokazuju sumornu sliku. Razlika između često optimistične procjene koju daju američki generali i stvarnosti na terenu je ogromna za Avganistance.

Postoje znaci napretka – važno je što su škole otvorene

Postoje znaci napretka – važno je što su škole otvorene. Prema podacima Ujedinjenih nacija, danas se školuje više od šest miliona djece. Za vrijeme vladavine talibana, djevojkama je bilo zabranjeno obrazovanje a većina škola je bila zatvorena zbog sukoba.

Mediji takođe doživljavaju procvat. Postoji nekoliko dnevnih listova, nedjeljnih časopisa i deset TV kanala.

Međutim, piše AP, ovo je za Avganistanac bila decenija jedan korak naprijed, dva nazad.

Plaše se svakoga

Avganistan ne postiže uspjeh u dvije glavne oblasti: bezbjednost i dobra vladavina. Nasilje je doživjelo oštar porast ove godine i proširilo se na nekada mirni sjever države.

A rasprostranjena korupcija uništava pokušaje stvaranja održive avganistanske vlade i institucija koje bi preuzele upravu nakon odlaska SAD i NATO 2014.

Samo nekoliko mjeseci nakon što je govorila za AP, njen otac je ubijen u samoubilačkom napadu

„Trenutno se plašimo svakoga. Svaka ulica ima svog vladara, sopstvene bandite,” kaže Rangina Hamidi, kćerka gradonačelnika Kandahara Gulama Hajdera Hamidija. „Ne osjećam se bezbjedno kada izađem iz kuće. Iskreno, ne znam šta me čeka.”

Samo nekoliko mjeseci nakon što je govorila za AP, njen otac je ubijen u samoubilačkom napadu.

Nedavne procjene američkih generala o ratu u Avganistanu su bile oprezno pozitivne. Međunarodne snage su prošlog mjeseca objavile podatke prema kojima je opao broj nasilnih napada. Generali tvrde da su povratili teritoriju na jugu i da opada moral talibana.

Igramo se žmurke

Međutim, u izvještaju Međunarodne krizne grupe u avgustu se kaže da talibani zapravo preuzimaju kontrolu nad novim oblastima i da se pobuna širi na do sada bezbjedne oblasti.

Ankete pokazuju da je najveća briga Avganistanaca nedostatak bezbjednosti. Čak i na jugu Kandahara, bivšem sjedištu talibana gdje američki generali tvrde da su ostvarili napredak, nasilje je dio svakodnevnice.

Kan kaže da će ga ubiti ako napusti Kandahar i da nije bezbjedan ni u gradu

Esanula Kan, koji od prije pola godine vodi obrazovni centar za djevojčice i dječake na jugu Kandahara, kaže da mu je život stalno ugrožen. Ne samo od talibana, već i od ultrakonzervativnih vladinih zvaničnika, plemenskih starješina, čak i njegovih susjeda koji su protiv školovanja djevojčica.

Kan kaže da će ga ubiti ako napusti Kandahar i da nije bezbjedan ni u gradu.

„Igram se žmurke,” rekao je. „Gdje je bezbjednost u ovoj zemlji? Gdje je sloboda?”

Prošla godina je bila najsmrtnonosnija za međunarodne snage – ubijeno je više od 700 vojnika.

Na sjeveru je ubijeno nekoliko visokih policijskih zvaničnika i jedan guverner

Posljednjih mjeseci je izveden niz drskih napad usred bijela dana. U junu je napadnut hotel „Interkontinental” u Kabulu.

U septembru su napadnuti američka ambasada i sjedište NATO a istog mjeseca je ubijen zvaničnik CIA u jednoj od kancelarija te agencije u Kabulu.

Na sjeveru je ubijeno nekoliko visokih policijskih zvaničnika i jedan guverner.

Prošlog mjeseca, jedan bombaš samoubica je ubio bivšeg predsjednika Burhanudina Rabanija, šefa savjeta zaduženog za mirovne pregovore sa talibanima.

Očajajavaju ili ojačavuju?

Sjeverna alijansa, sa kojom su se SAD udružile 2001, ponovo tajno naoružava, rekli su bivši borci protiv talibana u sjevernoj avganistanskoj tolini Pandžšir. Njihovu informaciju je privatno potvrdio jedan visoki američki zvaničnik.

A na jugu, u napadima je ubijen gradonačelnik Kandahara, šef pokrajinske policije Kandahara, zamjenik guvernera provincije Kandahar i polubrat predsjednika Hamida Karzaija.

Talibani su takođe uspjeli da iskopaju tunel ispod glavnog zatvora u Kandaharu ranije ove godine

Avganistanska obavještajna agencija je saopštila u srijedu da je osujetila zavjeru za ubistvo Karzaija nakon što je uhapsila jednog tjelohranitelja i pet osoba povezanih sa mrežom Hakani i Al Kaidom.

Nacionalni direktorat za bezbjednost (NDS)je saopštio da su među onima koji su planirali napad bili studenti univerziteta i jedan profeosor medicine. Obučeni su za napade u prijestonici Kabul i regrutovali su jednog od Karzaijevih tjelohranitelja da ubiju predsjednika, saopštio je NDS.

Talibani su takođe uspjeli da iskopaju tunel ispod glavnog zatvora u Kandaharu ranije ove godine i oslobode više od 400 zatvorenika, uglavnom talibanskih boraca.

Američki generali odbacuju ove napade kao znak očajanja u redovima talibana. Međutim, drugi kažu da oni pokazuju da se pojačana pobuna sada može infiltrirati u avganistanke institucije i provući do djelova prijestonice Kabul, koja je pod najvećom bezbjednosnom kontrolom. Talibani su takođe zauzeli autoputeve, uveliko ograničavajući kretanje stanovništva.

Je li moguć mir?

Dok SAD i NATO planiraju povlačenje, oni pružaju podršku novoformiranoj avganistanskoj Lokalnoj policiji, koja bi trebalo da služi kao dopuna nacionalnoj policiji i vojsci u udaljenim oblastima.

Međutim, privatno, vojnici NATO koji obučavaju te seoske policajce u nekim djelovima Avganistana, su očajni.

Jedan od trenera, koji se AP-u predstavio samo kao Pol, rekao je da korupcija onemogućava čak i skromnu profesionalnost tih snaga i da je većina policajaca lojalna prvenstveno lokalnom ratnom vođi.

Običan narod strahuje od povratka građanskog rata nakon 2014. i optužuje i susjedni Pakistan i Zapad za ohrabrivanje Talibana.

„Amerika pomaže Pakistanu a Pakistan pomaže talibanima,” kazao je Hamidula, stariji žitelj sjeverne doline Pandžšir.

Običan narod strahuje od povratka građanskog rata nakon 2014. i optužuje i susjedni Pakistan i Zapad za ohrabrivanje Talibana

Hamidi, gradonačelnikova kćerka u Kandaharu, čula je slične pritužbe na račun SAD i NATO, koji se aktivno zalažu za pomirenje sa talibanima u cilju pronalaženja mirnog rješenja.

„Sve više se čuju optužbe da su oni u savezništvu sa talibanima,” kazala je. Dodala je da je tužno što mnogi Avganistanci, muškarci i žene, kažu 'e neka je' kada pogine neki strani vojnik.

Talibani dobrodošli i u Kabulu

Jedan od razloga za povratak talibana, piše AP, je taj što su Avganistanci navikli da malo očekuju od propale vlade i institucija ogrezlih u korupciju.

Taliban Moabula je rekao da su njegovi saborci pobjegli kada su Amerikaci došli prije deceniju.

„Tada nismo mogli ni u planine,“ rekao je AP-u.

Kazao je da se vratio u svoje selo i pokušao da dobije pomoć za projekta navodnjavanja. Međutim, ubrzo su se vratili zvaničnici lokalne vlade koje su talibani bili smijenili zbog korupcije.

Tražili su novac i oružje i zaprijetili da će reći Amerikancima da je taliban. Moabula je pobjegao u Iran.

„Tada nismo mogli ni u planine,“

Kaže da se nakon dvije godine vratio i ponovo pristupio talibanima, koji su sada dobrodošli i u Kabulu.

Obični Avganistanci su platili 2,5 milijardi dolara mita 2009, prema jednom izvještaju UN – otprilike četvrtinu ukupnog domaćeg proizvoda države. U prosjeku se iznos mita kreće oko 160 dolara, što je ogromna suma u zemlji gdje prosječni Avganistanac zarađuje jedva 425 dolara godišnje, stoji u izvještaju.

Kada su pošli talibani i svi ti stranci došli u Avganistan, mislio sam da nas ništa neće zaustaviti

Ainudin, vlasnik male prodavnice ispod napuštenog bioskopa, kaže da sav novac u Avganistancu ide u ruke ratnih vođa i vladinih zvaničnika. Pođite u bilo koje ministarstvo, rekao je, i daćete mito.

Dok češe bradu, otežalu od prašine i prljavštine, kaže: „Kada su pošli talibani i svi ti stranci došli u Avganistan, mislio sam da nas ništa neće zaustaviti,” rekao je. „Međutim, danas nemamo ništa.”

Predsjednik Karzai je na meti napada zato što je omogućio da korupcija zahvati njegovu vladu. On je uglavnom ignorisao pozive za obuzdavanje korupcije kao i međunarodne tvrdnje na rasprostranjenim prevarama u njegovoj predsjedničkoj kampanji 2009

( Angelina Šofranac )