I Vlada priznala: Zla sudbina mljekare "Zora"

Tender za prodaju jedine fabrike dugotrajnog mlijeka u državi „Zora“ biti objavljen do kraja godine.

Ministar poljoprivrede Tarzan Milošević rekao je nedavno u Beranama, da od novog vlasnika očekuje da uvede novu tehnologiju.

„Da poveća otkup mlijeka sa ovog područja i na taj način učini stabilnijim stočarstvo u čitavom regionu“, rekao je ministar.

Stara priča potvrđena

Milošević je time potvrdio priče, novinske napise i upozorenja da postojeća tehnologija, koja je instalirana prilikom gradnje fabrike, prije samo nekoliko godina, nije nova, odnosno da je pogrešna i vrlo skupa, praktično neisplativa za održavanje.

Ministru se žuri da što prije pronađe nekoga kome će vrući krompir predati dalje u ruke

Kada je mnogo ranije, godinu-dvije nakon izgradnje fabrike, inženjer Dragan Miljković, jedan od domaćih stručnjaka zaposlenih u mljekari upozorio da su mašine stare i do trideset godina, našao se na udaru tadašnjeg poslovodstva.

Miljković je ispričao kako su neki djelovi opreme kada su stigli bili čak potpuno neupotrebljivi i da su morali biti vraćeni.

„Umjesto nove opreme, stigla nam je gomila gvožđa, koje ni remontom nije moglo da se stavi u funkciju“, kazao je Miljković.

„Meni nije poznato da još neka mljekara ili fabrika sokova u regionu radi sa austrijskim ’kombi-blokom’. Uglavnom svi koriste mašine marke ’tetrapak’ za koje ima i rezervnih djelova, a i mnogo su jeftinije".

Samo jedan azilant zaposlen

Spiskovi su pravljeni u štabovima vladajućih partija. Za 30-ak mjesta u fabrici konkurisalo je preko 1.000 Beranaca

Jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u Crnoj Gori bila je donacija vlade Luksemburga i predstavljala je dio šireg projekta pod nazivom MEDNEM – Razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore.

Nije te 2002. godine Luksemburg bez razloga donirao fabriku Beranama. To je trebalo da bude stimulans za povratak crnogorskih azilanata iz te razvijene zapadnoevropske zemlje.

Azilanata je najviše bilo upravo iz beranske opštine, posebno sa područja Bihora, tako da se u to vrijeme pričalo kako je fabrika trebalo, zapravo, da se gradi u Petnjici.

U Petnjici izgrađena nije, niti je predstavljala bilo kakav stimulans za povratak crnogorskih azilanata koji su u tu zemlju u najvećem talasu ilegalnim kanalima stizali u vrijeme ratnih dešavanja na Kosovu 1999. godine.

Škotlanđanin pobjegao

Sa smirivanjem prilika, azilanti su uglavnom na silu deportovani nazad, a u beransku mljekaru je slovom i brojem zaposlen - samo jedan.

Već tada su spiskovi za zapošljavanje pravljeni u štabovima vladajućih partija. Nije to bilo nimalo lako: za tridesetak mjesta u fabrici konkurisalo je preko hiljadu nezaposlenih Beranaca, i dato je mnogo praznih obećanja.

Projektom MEDNEM upravljao je u početku tim međunarodnih konsultanata na čijem čelu je bio Škotlanđanin Tomas Hodž, koji je kasnije zbog razotkrivenih mahinacija i pljačke u ovoj fabrici pred crnogorskim sudovima u odsustvu, tj. bjekstvu, osuđen na godinu zatvora.

Taj postupak je vraćen na ponovno suđenje, ali Škotlanđaninu i dalje ne može da se uruči poziv, jer se ne zna gdje je.

Simović se bavio neprijateljima države

Bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović, koji je novinare, koji su o tome na vrijeme pisali, proglašavao državnim neprijateljima, ostavio je tako svom nasljedniku, Tarzanu Miloševiću, beransku fabriku mlijeka kao vruć krompir.

Zato se novom ministru žuri da što prije pronađe nekoga kome će taj vrući krompir predati dalje u ruke.

Vlada Crne Gore u ovoj kompaniji ima 99,5 procenata akcija. Ostalih zanemarljivih pola procenta podijeljeno je na nekoliko udruženja stočara iz regiona. Kada i ako bude privatizovana, Petnjičani, na čijoj je muci ova fabrika napravljena, mogu slobodno da zadrže čitavih nula zarez nula pet odsto akcija.

Na toliko se, kroz MEDNEM, svela pomoć Luksemburga na silu deportovanim azilantima iz ovog kraja.

Galerija

( Tufik Softić )