Barsko podmorje puno arheoloških lokaliteta, ali i nezaštićeno

Od Kraljičine plaže do Hladne vale, na moru i ispod morske površine ne uživaju samo kupači, nautičari, ribari i krivolovci, već i - naučnici! Upravo okončana podvodna arheološka kampanja koju je u uvali Bigovica sproveo međunarodni istraživački tim, još jednom je skrenula pažnju široj javnosti na barske dragulje koje čuva tišina plavih dubina.

"Širom barskog akvatorijuma više je podvodno-arheloških lokaliteta iz različitih perioda koje javnost obično povezuje sa antičkim, ali, to nije tako. Sve što se nalazi pod vodom je potencijalni arheološki resurs, nešto što se može naučno valorizovati, a preko toga i na druge načine, kao što je turistički. Zato moramo biti svjesni da je podvodna arheologija mnogo egzaktnija povodom pitanja o stavljanju zaštićenih lokaliteta na svoje liste", priča za “Vijesti“ kustos Zavičajnog muzeja Bar mr Mladen Zagarčanin, rukovodilac projekta „Zaštita i istraživanje podvodnog nasljeđa Crne Gore 2011” koji su odradili JP Kulturni cenar Bar i engleski Univerzitet Sautempton.

Najviše “zaostavštine” iz Prvog i Drugog svjetskog rata

On je ukazao da se arheolozi bave svim informacijama koje mogu da doprinesu istorijskim zaključcima, pa tako danas imamo antičke, srednjovjekovne, postsrednjovjekovne ili novovjekovne lokalitete i takozvane recentne znamenitosti koje sežu do današnjih dana, a najviše zahvataju Prvi i Drugi svjetski rat. Od antičkih lokaliteta, veli sagovornik “Vijesti”, najznačajniji su uvala Bigovica sa najmanje dva potonula broda i malim emporionom - antičkom lukom.

"Brodovi su iz prvog vijeka p.n.e. i iz IV vijeka. Uvala Maljevik je prepoznata kao mjesto odakle se u antici i srednjem vijeku vadio kamen za građenje velikih arhitektonskih zdanja, a tamo smo pronašli još dva antička brodoloma, jedan iz II vijeka i jedan iz IV vijeka. Na Ponti Volujica su najmanje dva antička brodoloma, prvi je iz prvog vijeka p.n.e., a drugi je recentni tegljač koji je pokrio antički lokalitet. Ima još nekoliko indicija o rasutim antičkim brodolomima, premda na sreću na velikim dubinama", nabraja mr Zagarčanin.

Valja podsjetiti da je Maljevik od strane najeminentnijih evropskih stručnjaka prepoznat kao jedan od deset najznačajnijih podvodnih arheoloških lokaliteta svijeta otkrivenih u posljednje vrijeme. Nevjerovatnim spletom okolnosti, porodica poznatog engleskog arheologa Čarlsa Lekvejna pronašla je septembra 2009. u plićaku plaže Maljevik nadomak Sutomora enormno velike komade stubova prečnika oko 90 centimetara koji leže zajedno sa ostalim arhitektonskim elementima velikih dimenzija, teških i po nekoliko tona, i to na dubini od jedva dva metra. Oni su vidljivi i sa površine mora kada je bistro i bez talasa.

Govoriti samo o 'barskim' nalazima je prilično loše i mora se prevazići mišljenje da ne postoje lokalni lokaliteti kao ponekad ni državni

"Ispred Bigovice postoji veliki jedrenjak sa topovima koji ima specifičnu priču. Ostao je netaknut jer je na prilično velikoj dubini, mada ni to više nije problem. Najznačajniji brodolomi sa početka 20. vijeka u Baru su iz Prvog svjetskog rata, francuska kontratorpiljerka 'Dag' i jahta kralja Nikole 'Rumija'. Postoje i avioni iz Drugog svjetskog rata -'junkers', 'spitfajer', te ostaci u plićaku jednog dvokrilca od koga se jedva razaznaju tragovi. Međutim, govoriti samo o 'barskim' nalazima je prilično loše i mora se prevazići mišljenje da ne postoje lokalni lokaliteti kao ponekad ni državni: cilj naše podvodne arheologije je istraživanje, ali i zaštita prije svega, jer je sve to neodvojivi dio kulturne baštine Mediterana", napominje kustos barskog muzeja koji je već godinama uključen u podvodna istraživanja.

Njemački “junkers” stanište jastoga

Od recentnih otkrića, olupinu aviona „junkers ju 88“ iz Drugog svjetskog rata septembra 2008. pronašla je međunarodna ekipa ronilaca nadomak plaže u Čanju. Ušuškan u pijesak na dnu dubine 54 metra, njemački bombarder danas je stanište desetinama jastoga i pagrova, još je u dobrom stanju i na njemu ima šta da se vidi. Na oba krila je motor, središnji dio je oštećen i na njemu su mreže. Oba krila su povezana sa trupom, čiji se zadnji dio, kao i rep ne vide, sigurno su ukopani u pijesak i mulj, vjerovatno oštećeni prilikom pada i boravka u moru preko 50 godina.

"Malo je lokaliteta gdje su sačuvani neki značajniji tragovi, skoro do jednog svi su pokradeni. Neki se nalaze na većim dubinama pa su ostali cijeli, to su mjesta preko 60 metara do kojih se ne može roniti na vazduh, već se moraju upotrebljavati mješavine. Lokaliteti više izloženi strujama su više pokradeni, jer jake struje otkrivaju pjeskovite površine, a ponekad i mijenjaju konfiguraciju terena pod vodom, pa nerijetko isplivaju veoma značajni nalazi, a devastatori znaju kada da dođu. Postoje neki lokaliteti oko ušća rijeke Bojane koji su uništeni, ne bih imenovao sada broj brodova koji se permanentno pljačkaju, to prevazilazi ove redove", opominje mr Zagarčanin.

Amforišta nezaštićena i opljačkana

A evo i zašto: Bigovica, zaštićena od sjevernog vjetra, bila je pomoćna zimska luka barskog kraja i u njoj se nalazi nekoliko amforišta - potopljenih brodova, no, nažalost, potpuno je nezaštićena. Ovdje je pretovarana roba za domicilno barsko stanovništvo u III vijeku prije nove ere, što je potvrđeno pronađenim južnoitalskim tipovima amfora datovanim za taj period. No, gro ovih amfora je ukraden i još se krade, pa tako Zavičajni muzej u svojoj postavci ima samo dvije polomljene amfore. Na udaru devastatora je i “Dag “ sa kojeg se, navodi naš sagovornik, sada krade bakar.

"Vade se kompletni strojevi i prodaju, to su tone cijevi i mehanizama. Kada smo to prvi put obznanili, mnogo ljudi je reagovalo u stilu: 'Ti koji to rade nemaju da jedu hljeba"

"Vade se kompletni strojevi i prodaju, to su tone cijevi i mehanizama. Kada smo to prvi put obznanili, mnogo ljudi je reagovalo u stilu: 'Ti koji to rade nemaju da jedu hljeba, pa im je to izvor zarade'. Izgleda da se vraćamo na prapočetak, zakon jačega. Na arheolozima je da upozore, a na državi da sankcioniše. Eto, prošlo je nekoliko dana od kada smo obznanili tu istinu, a niko iz institucija za čuvanje nije otišao da pogleda šta se to dešava i to je prosto za nevjerovati. Valjda ne misle da ćemo mi da dežuramo, zar nije dovoljno što stalno apelujemo", naglašava barski arheolog.

On ističe da ovaj problem postoji i u sređenijim državama, “u Italiji na primjer”, te da je trgovina arheološkim blagom i umjetninama četvrta u svijetu po nezakonitim dohocima nakon droge, oružja i ljekova, no, “tamo postoje obalske straže koje stalno hvataju počinioce”.

"Mislim da u policiji nema odjeljenja za kontrolu antikviteta sa specijalizovanim stručnjakom - arheologom ili istoričarem umjetnosti koji bi provjeravao trgovinu antikvitetima. Ako i postoji, onda ne rade svoj posao jer amfore se i dalje prodaju, a metal detektor istraživača ima sijaset. Ne očekujem da će to početi da se rješava uskoro, ono što očekujem jesu anonimni pozivi kao i prije i ona čuvena rečenica “manite se ćorava posla”", rezignirano zaključuje Mladen Zagarčanin.

Ne postoji najvrednije

Na pitanje koji je podvodni artefakt u barskom akvatorijumu najvredniji, sagovornik „Vijesti“ dao je zanimljiv odgovor:

"Ne postoji najvrednije, to je vancivilizacijski iskorak, nemamo prava da postavljamo egzaktne granice vrijednosti. Postoje prioritetne liste koje zavise od naučnog interesovanja u datom trenutku, istorijskih okolnosti u kojima su se brodovi našli i stepena konzervacije, međutim, ne možemo kazati da je jedan lokalitet bitniji od drugog i da ga zato treba zaštititi više ili manje, jer sve treba da bude obuhvaćeno", ukazao je mr Zagarčanin.

( Radomir Petrić )