Ne vjerujete da postoji pravi leteći tepih? Pogledajte!
Kretanje tepiha za sada je ograničeno na male udaljenosti jer je povezan sa teškim baterijama radi napajanja
Naučnici sa Univerziteta Prinston su kreirali i u laboratoriji uspješno testirali prvi leteći tepih.
Prototip, opisan u novom broju magazina Applied Physics Letters, se kreće brzinom od centimetar u sekundi, a pokreću ga strujni talasi koji stvaraju tanke džepove vazduha ispod njega. Naučnici vjeruju da bi uz odgovarajuća poboljšanja u dizajnu mogao da postigne brzinu od metar u sekundi.
Tvorac novog izuma Noa Džefris kaže da je inspiraciju za ideju pronašao u matematičkoj studiji koju je pročitao nedugo nakon što je započeo svoj doktorski rad na Prinstonu.
Bilo je teško kontrolisati precizno ponašanje tepiha jer se na visokim frekvencijama deformisaoProfesor Džejms Sturn, koji je vodio Džefrisov istraživački tim, priznaje da mu je zamisao u početku izgledala kao nemoguća misija.
"Bilo je teško kontrolisati precizno ponašanje tepiha jer se na visokim frekvencijama deformisao, a bez mogućnosti da predvidimo kako će se tačno savijati nismo mogli da stvaramo ni odgovarajuće struje potrebne za njegovo pokretanje", rekao je Sturn.
Džefris i njegove kolege su dvije godine mukotrpno radili kako bi na sve djelove materijala postavili senzore i fino podesili potrebne struje. Kada su konačno ovladali sistemom, utvrdili su da se ponaša u skladu sa teorijskim predviđanjima i mali je tepih napokon rođen.
Tepih zapravo izgleda više kao da lebdi
U svom izvještaju Džefris i koautori izbjegavaju upotrebu riječi "leteći", jer tepih izgleda prije kao da lebdi, nego kao da leti.
"Mora da se drži blizu zemlje jer se koristi vazduhom koji je zarobljen između tla i donje površine. Krećući se duž njegove površine strujni talasi u stvari upumpavaju vazduh i pokreću ga", objasnio je Džefris.
Kretanje tepiha za sada je ograničeno na male udaljenosti jer je povezan sa teškim baterijama radi napajanja. Džefris, međutim, već radi na modelu koji bi koristio solarnu energiju.
Mladi naučnik ističe da je prednost ovog pogona činjenica da nema pokretne djelove poput točkova ili propelera koji su uvijek izloženi trenju. Najbolju primjenu mogao bi da nađe u prašnjavim područjima u kojima bi se takvi dijelovi kvarili, na primjer u pustinjskim krajevima Marsa.
( Vijesti online )