Njemci zaboravili da im je Grčka praštala dugove

London, 1953. godine: Njemačka pregovara sa 22 države. Izaslanstvo ove zemlje od svojih partnera traži da joj oproste dug. Njemačka je u to vrijeme isuviše pritisnuta obavezama prema Maršalovom planu i plaćanjima ratnih reparacija koje su uključivale i dugove još za Prvi svjetski rat. Molba Njemaca je uslišana, 22 zemlje, među kojima je i Grčka, Njemačkoj opraštaju polovinu duga.

Za mladu Saveznu Republiku Njemačku to je bila velika pomoć, samo nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, kaže Jirgen Kajzer, koordinator dužničke inicijative Erlassjahr.de:

"Njemačka je nakon toga imala dug koji je bio daleko ispod onoga što danas moraju da plaćaju zemlje u razvoju i Grčka. Tako se može reći da samo opraštanje duga istina nije omogućilo privredno čudo ali bez oproštenog duga, privredno čudo u Njemačkoj bi došlo dosta kasnije."

Stečajni postupak - rješenje za Grčku?

Njemačka privreda se nakon 1953. godine zbog toga snažno razvila. Deset godina kasnije se drušveni bruto proizvod ove zemlje udvostručio. Njemačka kasnije nije nikad imala toliki privrednii rast kao u dekadi nakon potpisivanja Londonskog ugovora o praštanju dugova. Inicijativa Erlassjahr.de je koalicija koju čini više hrišćanskih i razvojno-političkih grupa i već se duže vrijeme zalaže za stečajni postupak Grčke.

Londonski sporazum iz 1953. godine bi mogao biti primjer kako se postupa s prezaduženim zemljama, smatra Jirgen Kajzer:

"Isto kao i u vrijeme dužničke krize 80-ih i 90-ih godina bi mnoge zemlje s takvim planom bolje prošle nego sa sporim, često neefikasnim mehanizmima za smanjenje duga koje nameću Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. Takav bi sporazum i danas mogao biti uzor za rješavanje situacije u Grčkoj. Visina grčkog duga danas je, ukoliko se u obzir uzme njena ekonomska moć, u poređenju sa zaduženim zemljama trećeg svijeta, veća." Visina grčkog duga iznosi 150 posto društvenog bruto proizvoda.

Poređenja radi, Njemačka je prije Londonskog sporazuma imala kvotu zaduženosti od 21 posto, dakle, manje od jedne sedmine dužničkog tereta kojeg danas ima Grčka. Nakon potpunog sprovođenja Londonskog sporazuma 1958. godine, Njemačka je tu kvotu smanjila na tek šest posto. O tome zemlje kao što su Grčka, Portugal ili Irska mogu samo da sanjaju. I Njemačka je trenutno s kvotom od 80 posto daleko od brojki koje je imala 1960. godina.

Za izlazak iz krize Grčkoj je neophodno opraštanje duga, smatra Jirgen Kajzer: "Dalje finansiranje krize nema smisla. Odlučujuće pitanje je što će se dogoditi poslije toga? Nema smisla ni raspravljati o tome treba li Grčku izbaciti iz eurozone. To s pravnog gledišta nije moguće, a iz ekonomskog ugla je potpuna glupost. Grčka bi, kao što je to nekada bio slučaj i s Njemačkom, trebala da dobije regulisano i uredno opraštanje duga - ono što se naziva stečajni postupak."

Pravilnik o stečajnom postupku za države sadržan je u koalicijskom ugovoru sadašnje njemačke vlade.

Kajzer kritikuje Vladu u Berlinu jer se ne zalaže za ovu varijantu. Poziv inicijative Erlassjahr. de glasi: Nekada su Grci Njemačkoj oprostili dio duga i doprinijeli stvaranju njemačkog ekonomskog čuda. Danas je Grčka prezadužena i mogla bi, ukoliko bi joj Njemačka i druge zemlje eurozone oprostile dio duga, da udahne svjež vazduh i počne ponovo da ostvaruje ekonomski rast.

( Deutsche Welle )