Kolaković: Drago mi je zbog ljudi koji su 2006. godine vjerovali u mene

Supruga Sandra je za svojevremeno, u jednom intervjuu potpisniku ovih redova, za njega kazala da ima „sve karakteristike vrhunskog trenera - veliko poznavanje svih segmenata odbojkaškog sporta, pravilan sportski rezon, te da mu karakter „para vrijedi“! Uz napomenu da je harizmatičan, Sandra je dodala da je njegova najveća trenerska vrlina da od svakog igrača (bez obzira na kvalitet) uspije da izvuče maksimum...

Ova posljednja konstatacija Sandre Kolaković, bivše dugogodišnje uspješne rukometašice Budućnosti i reprezentacije Jugoslavije, možda, najbolje opisuje novi podvig Podgoričanina Igora Kolakovića koji se u nedjelju sa selekcijom Srbije, mimo svih prognoza i očekivanja, okitio zlatnom medaljom na Evropskom prvenstvu u Austriji i Češkoj.

Mislim da, apsolutno, nijesmo svjesni što smo uradili, koliko je vrijedan rezultat iz Beča.

Ekipu koja je ljetos osvojila tek 9. mjesto u Svjetskoj ligi, igrajući uz mnogo oscilacija, koja je iz Beograda na put na Šampionat Evrope ispraćena tiho, bez pompe, skoro neprimjetno, a uz mnogo skepse, Kolaković je doveo na krov Evrope. I to bez poraza! Pred “orlovima” su redom padali Turska, Slovenija, Austrija (u grupi), te Francuska (četvrtfinale), Rusija (polufinale) i Italija (finale). Uradio je ono što, inače, odlično radi, iz igrača je izvukao maksimum, i još jednom potvrdio da je stasao u red vrhunskih evropskih i svjetskih stručnjaka…

"Mislim da, apsolutno, nijesmo svjesni što smo uradili, koliko je vrijedan rezultat iz Beča. Do juče smo samo maštali da budemo pobjednici nekog takmičenja, a sada smo prvaci Evrope. To je rezultat za kojim čeznu sve odbojkaške reprezentacije u Evropi, a mi smo uspjeli da ga ostvarimo. Vjerovatno ćemo sa neke druge vremenske distance biti svjesni šta i koliko znači to zlato, za našu perspektivu, pojedinačnu i ekipnu", kaže Kolaković na početku razgovora za “Vijesti”.

Uoči šampionata, kapiten Ivan Miljković je kazao da je šesto mjesto realnost. Kakva su bila vaša razmišljanja o šansama Srbije, kojoj je to bilo, ako se izuzme ovogodišnja Svjetska liga, prvo takmičenje nakon dugog niza godina bez Nikole Grbića?

Moja želja i cilj su bili da uđemo u četvrtfinale, i taj 15. septembar (kada se igralo četvrtfinale) smo odredili kao dan “D”. Ili idemo kući ili nastavljamo da se borimo za medalje.

"Bilo je nezahvalno baviti se prognozama pred EP, na kojem je gro reprezentacija izjednačeno, bez obzira što su na kraju favoriti došli do borbe za medalje. Ali, već u takmičenju po grupama se vidjela ta neizvjesnost, jedna Belgija je dobila Francuska, Slovačka je bila bolja od Bugarske, da mi dosta teško dobijili Sloveniju, Turska je izgubila od Slovenije... Moja želja i cilj su bili da uđemo u četvrtfinale, i taj 15. septembar (kada se igralo četvrtfinale) smo odredili kao dan “D”. Ili idemo kući ili nastavljamo da se borimo za medalje. To četvrtfinale je bilo sudbonosno. Težili smo ka tome da budemo prvi u grupi, da bi imali jednu utakmicu manje i lakši put, iako smo bili spremni i na drugu opciju. Ali, to je bio prvi cilj. Išli smo od meča po meča, do utakmice sa Francuskom, koji je, po meni, bio najvažniji na šampionatu. Kada smo prebrodili Francusku i plasirali se u polufinale, nama su se raširile emocije, sa željom da na svakom narednom meču damo mnogo više emocija nego na onima prije toga".

Polufinale protiv Rusije je za priču. Srbija je bila u nokdaunu u četvrtom setu, Rusi su imali četiri meč lopte, ali su "orlovi" uspjeli da se išupaju, izbore peti set i na kraju zabilježe sjajnu pobjedu.

"Jedini način da se nosite sa Rusima jeste da sa njima igrate u egalu, gdje se gubi razlika u kvalitetu. Ruska odbojkaška reprezentacija nije baš poznata kao pretjerano psihološki jaka. Oni su u tom meču bili apsolutni favoriti, iako 20 godina nijesu uzeli zlato. To je bila i neka vrsta pritiska na njih, a imali su na umu da smo ih prošle godine dobili i Svjetskom prvenstvu i izbacili iz borbe za medalju. Očigledno smo ih toliko deprimirali pobjedom u polufinalu, da u meču za bronzu nijesu mogli ni da igraju protiv Poljaka, nego su glatko izgubili 3:1".

"Teško je igrati sa njima kada imaju veliku prednost, jer su onda mnogo slobodniji, jači, a tehnički i fizički su iznad svih. Ali, očigledno je da im nedostaje neka kopča koja će ih povezati do kraja da budu prvaci kao što su ove godine bili u Svjetskoj ligi. Protiv njih je važno da se ne odustaje nijednog trenutka, i da se samo čeka priliku koja će se sigurno pojaviti. Ako je iskoristite tokom meča, onda imate i šansu da pobijedite. Poenta je, dakle, u psihologiji, jer u ostalim segmentima im je teško naći mane, i rješenja u tehničkom i taktičkom smislu. Važno je strpljenje kod dugačkih poena, a mi imamo igrače koji nijesu visoki, ali su spretni i pametni. Tako smo ih i dobili".

Protiv njih je važno da se ne odustaje nijednog trenutka, i da se samo čeka priliku koja će se sigurno pojaviti.

U finalu su Italijani bili odmorniji, svježiji, jer su svoje polufinale igrali prije Srbije, i to samo u tri seta protiv Poljaka. Nakon velike partije protiv Rusije bilo je potrebno ekipu povratiti za novi izazov...

"Osjetili smo da možemo da budemo prvi, ali je finalna utakmica bila jako teška. Već na zagrijavanju smo osjetili tu težinu. Tokom meča je bilo puno nervoze na obje strane. Naravno, Italijani su poznati po tome, ali su sada mnogo uigraniji, sada i klupa skače na bilo koju sudijsku odluku. Osjećala se presija, mi smo u prvom setu igrali kvalitetno, ali bez energije, a kad je tako onda se set izgubi 25:17 bez problema. Italijani su igrali sjajno, kao u prva dva seta meča koji smo igrali u pripremnom periodu, kada smo od 2:0 pobijedili 3:2. Ja sam bio svjestan da oni moraju da padnu, i sugerisao sam igračima da budu strpljivi, jer će se ukazati šansa, jer sam znao da oni ne mogu da igraju tako dobro čitav meč, posebno na servis. Tako je i bilo".

"Mi smo koristili naše šanse, a četvrti set je bio poprilično težak. Italijani su u prvom dijelu seta stekli ogromnu prednost, ali su svojom nervozom i dobijenim žutim kartonom doprinijeli da uđemo u egal završnicu, koju smo riješili u našu korist, kao u svim važnim izjednačenim setovima na prvenstvu. Igrači sa klupe su bili presudni u završnici trećeg i četvrtog seta, i stalno ponavljam da ne znam kako bismo završili meč da nije bilo onako lakog as poena Terzića, i Rašića prije toga. To nam je omogućilo da završimo meč bez posljedica".

U odnosu na Svjetsku ligu, Srbija je na EP bila jača za Ivana Miljkovića, koji je na kraju proglašen za najboljeg igrača šampionata. Da li je on bio taj tas na vagi na putu ka zlata?

Za razliku od ispraćaja, u Beogradu su srpski odbojkaši dočekani sa najvišim počastima, sa velikim dočekom platou ispred Skupštine Beograda, pred više hiljada ljudi.

"Činjenica je da u Svjetskoj ligi nijesmo imali lidera. Igrači su se među sobom, nesvjesno, borili za lidersku poziciju, i nijesu umjeli da se snađu u tome. Drago mi je da su izvukli pouke iz toga. Naravno, Miljković nas je ojačao svojim kvalitetom i svojom željom da se dokaže kao kapiten, to je ono što je složilo kockice do kraja. Trebao nam je lider, a Ivan je to sjajno odradio. Ali, od prvog dana priprema pa do početka EP radili smo dobro, kvalitetno i savjesno. Nijesmo imali dovoljno pripremnih utakmica, ali smo kroz sam šampionat podizali formu, u finišu igrali u velikoj euforiji, a najveće zasluge, osim našeg kvaliteta, za to pripadaju našoj publici u Beču, koja je bila predivna. Tako iskreno navijanje odavno nijesam doživio".

Za razliku od ispraćaja, u Beogradu su srpski odbojkaši dočekani sa najvišim počastima, sa velikim dočekom platou ispred Skupštine Beograda, pred više hiljada ljudi.

"Bilo je priče da nijesmo ispraćeni na adekvatan način. Ali, ako najavite šesto mjesto, teško vas neko može ispratiti na pravi način. Mene to nije zanimalo, nije me zanimala medijska pažnja. Meni je bilo važno da budemo ambiciozni na samom prvenstvu, da igramo najbolje moguće. A medijska pažnja se dobija na osnovu rezultata. Koliko smo sada prisutni u medijima, bojim se da ćemo pretjerati i dosaditi ljudima. Ali, očigledno odbojka to zaslužuje u ovom trenutku".

"Što se dočeka tiče, on je bio fantastičan, i to je nešto što za sportiste u Srbiji, uostalom kao svuda u svijetu, predstavlja poseban doživljaj, kad dođete pred svoj narod, pred ljubitelje reprezentacije, sporta uopšte. Dok smo prolazili otvorenim autobusom kroz Beograd, apsolutno svi prolaznici, vozači su stali, izašli, mahali, slikali, imali osmijeh na licu. To je predivan doživljaj, kao i ono obraćanje sa terase narodne Skupštine, za sve sportiste u svojim sredinama. Eto, ja sam to doživio ne u svojoj sredini, ali opet na neki način jesam u svojoj sredini".

Dok smo prolazili otvorenim autobusom kroz Beograd, apsolutno svi prolaznici, vozači su stali, izašli, mahali, slikali, imali osmijeh na licu.

Osvajanjem zlatne medalje na EP, ukupno šestog odličja od kada ste postali selektor Srbije, krunisali ste petogodišnji ciklus rada i opravdali povjerenje ljudi iz Odbojkaškog saveza Srbije koji su vam u oktobru 2006. godine povjerili jednu od odbojkaških velesila, i to nakon smjene generacija i odlaska većine zlatnih momaka jugoslovenske odbojke.

"Prije svega, meni je lično drago što sam dio svega toga, ali mi je, najiskrenije, jako drago što je ovo zlato i neka vrsta olakšanja za ljude koji su 2006. godine, u tom trenutku, političkom, i aktuelnom trenutku u reprezentaciji koja se razdvaja, meni dali šansu pored toliko njih u Srbiji. Veoma mi je drago zbog njih, jer su bili mnogo hrabri. Od prvog dana do danas, i kad nijesmo imali rezultata, bili su mi podrška, i čitavoj reprezentaciji. Zato mi je neizmjerno drago, prvenstveno zbog predsjednika OSS Aleksandra Boričića, zatim Nenada Golijanina i ostalih članova predsjedništva OSS što se EP završilo na ovakav način. To je potvrda svega onoga što su oni mislili i pretpostavljali da će biti, a u nekakvim snovima ni ja, niti oni nijesmo vjerovali da će se sve ovako razvijati nakon odlaska velikih igrača iz reprezentacije".

U novembru slijedi Svjetski kup u Japanu, gdje će se 12 reprezentacija, kontinentalni šampioni i vicešampioni boriti za tri mjesta koja vode na Olimpijadu u Londonu.

"To je, praktično, Svjetsko prvenstvo u 15 dana. Strahovito teško takmičenje, na kojem je strahovito teško doći do Olimpijade. Ja mislim da je lakše ući u borbu za medalje, nego izboriti vizu za OI. Mi nećemo imati adekvatne pripreme kao za EP, igrači dolaze iz svojih liga, imamo 11 utakmica. Biće izuzetno teško. To nam je prva šansa da dođemo do Londona, i probaćemo da je iskoristimo, iako je konkurencija žestoka, Brazil, Kuba, SAD, Argentina, Italija, mi, vjerovatno i Poljska koja će, kako sam shvatio, dobiti vajld kard, a ne treba zaobraviti ni domaći Japan i sve one druge reprezentacije koje će doći s ambicijom da pobijede Srbiju i sve ostale. Bez obzira na ovo zlato, mi nijesmo baš toliko superiorni da možemo sad da najavimo prolaz na Olimpijadu".

U aprilu 2009. godine u Podgorici je boravila delegacija slavnog Sislija (koji se ovog ljeta ugasio, jer je poznati sponzor nakon dugo godina odlučio da se povuče), na čelu za direktorom Paskvaleom Gravinom. Sisli je obavio razgovore sa Kolakovićem. Na kraju su Italijani izabrali drugog trenera. Igor je prošlog ljeta preuzeo slovenački ACH volej (Bled, koji se u međuvremenu preselio u Ljubljanu), sa kojim ima još godinu ugovora. Nakon zlata na EP, sigurno je da mu je porastao rejting cijena, pa je za očekivati da se u bliskoj budućnosti nađe na klupi nekog od klubova iz najjačih evropskih liga, Italije, Rusije...

. Vrijeme neumitno ide, svaki dan je novi izazov, tako je i za mene, i teško je predvidjeti gdje ću se naći nakon ACH voleja

"Imam važeći govor sa ACH volejom i za vrijeme tog ugovora nemam pravo da razgovaram i pregovaram sa bilo kim. Ja sam do ovog trenutka zadovoljan u ACH voleju, čak sam zadovoljan ambicijama kluba i postoji mogućnost i da produžimo ugovor. Ali, naravno, iskreno se nadam ću i nakon ACH voleja biti u nekom klubu koji je na nivou sadašnjeg kluba ili bolji. To je moje ambiciozno mišljenje, a vidjećemo šta će donijeti sljedeća godina. Vrijeme neumitno ide, svaki dan je novi izazov, tako je i za mene, i teško je predvidjeti gdje ću se naći nakon ACH voleja".

Razgovor sa Kolakovićem smo, inače, vodili u Odbojkaškom klubu Budućnost, čiji je bio trener punih 12 godina, najuspješnijih u istoriji kluba.

"Ja uvijek svraćam u klub, lično zbog Ivice (Adžića, direktora Budućnosti), naravno i zbog kluba. Ovo je mjesto gdje uvijek imamo pozitivnu, dobru priču. Budućnost trenutno, shodno budžetu, nema pretjerani kvalitet, ali mi je jako drago da funkcioniše kao i prije u organizacionom smislu sa sredstvima koje ima, da se ovdje razvijaju mladi igrači. Nadam se da će neki moćniji sponzor prepoznati koliko je taj klub značio Podgorici i Crnoj Gori u nekom periodu kada je to, možda, bilo značajno iz rivalitetskih razloga u odnosu na neke druge klubove, ali isto tako je potpuno zdrava i netaknuta cjelina, koju treba podržati, razvijati. Nadam se da će se to prepoznati vremenom i da će Budućnost trajati", kaže Kolaković.

Bilo je ljudski i sportski da očekujem da budem selektor Crne Gore

U julu 2006. godine članovi predsjedništva Odbojkaškog saveza Crne Gore birali su prvog selektora u nezavisnoj Crnoj Gori i izabrali Veselina Vukovića. Igor ne krije razočarenje zbog takve odluke, iako je kasnije za njega, u sportskom smislu, sve ispalo bolje…

"U tom trenutku jesam zažalio što tada nijesam izabran. Mislim da je bilo potpuno ljudski i sportski da očekujem da budem selektor Crne Gore. Ja sam ovdje gradio karijeru, u Budućnosti, i mislim da je to bilo prepoznato kroz kvalitet tima koji sam vodio. I bilo je logično da očekujem da budem izabran. To se nije desilo, na moju žalost ili sreću, ako govorim o karijeri odbojkaškog trenera, jer sam dobio priliku u reprezentaciji Srbije, sa kojom sam osvojio šta sam osvojio. Meni bi, u svakom slučaju, uvijek bila čast da budem selektor Crne Gore, to je čast za svakog trenera, ali su se stvari tada odvijale u drugom pravcu", kaže Kolaković.

Budvanska rivijera je nepoznanica

Drugu godinu zaredom ACH volej će u Ligi šampiona igrati u grupi sa Budvanskom rivijerom. U grupi su još francuski Tur i poljski Belhatov.

"ACH je jako ambiciozan i organizovan klub, iako, po meni, ambicije prevazilaze kvalitet igrača i budžet kluba koji imamo. Ali, to je odlična sredina, odlično se radi, klub je prešao u Ljubljanu, i mislim da je to pravi potez, jer klub treba da bude iz velikog grada. Ambicije su da se prođe grupa, iako će biti jako teško. Belhatov slovi za apsolutnog favorita, i biće teško prestići Poljake. Naša šansa su Tur i Budvanska rivijera. Tur je vicešampion Francuske, ali je bio ubjedljivo prvi u ligaškom dijelu, a titulu je izgubio u finalu plej-ofa od Poatjea".

"Budvanska rivijera je u ovom trenutku nepoznanica svima, sastavila je tim koji je dosta promijenjen u odnosu na prošlu godinu. Budvani imaju tu vrstu politike da svake godine mijenjaju skoro kompletan tim. Biće, siguran sam, vrlo teško igrati u Budvi, kao i uvijek, za sve timove. Iskreno, mislim da će se između nas i Tura voditi borba za drugo mjesto u grupi, uz dužno poštovanje svega onoga što se radi u Budvanskoj rivijeri. Možda će im prijati to da po rejtingu da nijesu među prvim kandidatima, već da traže uspjeh poput Srbije na EP, što nije nemoguće. Ponavljam, u Budvi će se teško dolaziti do pobjede", ističe Kolaković.

Crna Gora ima sjajnih igrača, ali je baza mala

Da li pratiš reprezentaciju Crne Gore?

"Pratio sam samo rezultate, a u kontaktu sa Ivicom Adžićem (direktor Budućnosti) i Igorom Vušurovićem (izvršni direktor OSCG) sam informisan i o zlatnoj medalji na Igrama malih zemalja u Lihtenštajnu. Ispratio sam i mečeve sa Makedonijom (predeliminaciona runda kvalifikacija za Igre u Londonu), i mislim da je to sjajan rezultat za Crnu Goru. Ima tu sjajnih igrača, dobar potencijal, selektor Joksimović dobro radi u ovom periodu, i rezultati idu uzlaznom putanjom. Ali baza je mala, i biće teško održati kontinuitet s obzirom na domaće prvenstvo koje nije baš u nekom rangu".

"Crna Gora će na pretkvalifikacionom turniru za OI dospjeti u grupu sa Slovačkom kao domaćinom, i mislim da je to dobra prilika da se na otvorenoj sceni prikaže odbojka koja ovdje zavređuje pažnju i ostvari rezultat koji će skrenuti pažnju na crnogorsku odbojku. Nadam se da će vremenom, bože zdravlja, i Crna Gora zaigrati na nekom od evropskih prvenstava", kaže Kolaković.

Lična karta

Igor Kolaković je igračku karijeru počeo i završio u Budućnosti. Između toga igrao je u beogradskom Partizanu, sa kojim je osvojio po dvije titule prvaka i Kupa Jugoslavije. Sa ekipom Budućnosti ima tri titule (2002, 2005, 2006) i Kup u bivšoj državi (2000), te dvije titule (2007, 2008) i tri Kupa (2007, 2008, 2009) u nezavisnoj Crnoj Gori. Sa slovenačkim Bledom je u protekloj sezoni osvojio duplu krunu u Sloveniji, i trofej u Srednjoevropskoj ligi.

Kolaković je tri godine bio u stručnom štabu svog prethodnika na klupi Srbije i Crne Gore Ljubomira Travice. Nakon povlačenja Travice sa kormila (iz privatnih razloga), u oktobru 2006. godine, Kolaković je dobio povjerenje da vodi jednu od odbojkaških velesila na Svjetskom prvenstvu u Japanu, posljednji put pod imenom zajedničke države. Bio je četvrti na debiju, ali je ostao na klupi “orlova”. Do zlata na EP u Austriji i Češkoj, Kolaković je osvojio bronzu na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Italiji, bronzu na EP u Rusiji 2007. godine, te dva srebra (2008, 2009) i bronzu (2010) u Svjetskoj ligi. Kao pomoćni trener Travice, ima bronzu sa EP u Rimu i Beogradu 2003. i bronzu (2004) i srebro (2005) u Svjetskoj ligi, te Svjetski kup u Japanu (2003).

Galerija

( Saša Jončić )