Barutana nekad bila kao Tuzi i Golubovci, sad idu u grad po hljeb i kod doktora
Barutanu , iako je deset kilometara od centra , doktor ne posjećuje, nema poštu, prodavnicu, a tokom, ljeta je problem nedostatak vode
Mještani Lješanske nahije se nadaju da če početi da se ispunjavaju obećanja rukovodilaca Glavnog grada i da će Barutana udaljena 10 kilometara od centra grada, dobiti poštu, prodavnicu, da će Lješanski vodovod konačno proraditi i ljeti.
Mještanin sela Bigora Dušan Vukčević kazao je da je Barutana ranije bila centar za 10-ak sela, ali danas to ne izgleda tako.
Moglo se živjeti najviše od poljoprivrede, a bilo je i puno đaka
" Nekada se u Barutani otkupljivala rakija, bilo je prodavnica za hranu, a jednom nedjeljno bio je pazarni dan. Postojala je zemljoradnička zadruga, pošta sa velikim brojem službenika.
Moglo se živjeti najviše od poljoprivrede, a bilo je i puno đaka. Dovoljno je reći da je veliki broj službenika radeći u Zadruzi i školi dobio penziju.
Barutana je tada imala isti status kao Tuzi i Golubovci. Ništa više nisu imali nego mi, a gdje su sada oni a gdje mi. Nema pošte koju smo imali ranije, nema ambulante" rekao je Vukčević.
Sada je u Barutani uređen bivši zadružni dom, u kojoj se sada nalaze prostorije Mjesne zajednice i mjesne kancelarije u kojima dva puta nedjeljno dolaze službenici.
Zaboravljeni vinova loza i duvan
Demografska struktura je ista gotovo u svim selima, jer dominira pretežno staračko stanovništvo, navodi Dušan, koji je u školi u Barutani predavao geografiju i istoriju.
Glavne kulture u ovom kraju nekada su bile vinova loza i duvan, ali se tim sada rijetko ko bavi.
Zbog zdravstvenih problema moramo da idemo čak u Gornju Goricu
Dušan Vukčević kaže da je školovao djecu od prinosa od loze, rakijhe i duvana, a kivi koji sada jedino uzgaja osušio se iako ga je nalivao cijelo ljeto. Stoku ne drži, jer nema vode.
" Zbog zdravstvenih problema moramo da idemo čak u Gornju Goricu, a dobro bi bilo kad bi bar jednom doktor mogao doći" dodao je Vukčević..
Zaraslo, polomljeno, zapušteno
Spomenik poginulim Lješnjanima u dva balkanska i svjetska rata u Barutani je u lošem stanju unazad nekoliko godina, a nema dijela spomenika koji nije uništen ili zapušten.
Pločnici su polomljeni, dok su amfiteatar, spomenik i dva manja spomenika zarasli u šiblje.
Imena boraca uklesana u spomenicama jedva se mogu pročitati, dosta je toga i polomljeno.
Pločnici su polomljeni, dok su amfiteatar, spomenik i dva manja spomenika zarasli u šiblje
Osvjetljenja do spomenika nema, a razlog zbog čega je tako je nebriga, kaže predsjednik Mjesne zajednice Barutana Ivan Vukčević.
" Spomenik je zreo za kompletnu sanaciju, a zajedno sa Udruženjem Saveza boraca napravili smo preliminarni dogovor o sanaciji. Radi se o izuzetno lijepom spomeniku koji ima takođe lijep amfiteatar koji bi mogao da se valorizuje na bolji način.
U planu imamo da se dio puta prema spomeniku asfaltira i da se sanira elektroinstalacija kako bi se spomeniku vratio stari sjaj što je naša obaveza" rekao je on.
Iskoristiti turistički potencijal
Jedan od prioriteta od početka njegovog mandata je da se prostor oko spomenika iskoristi, tako što bi se sagradili sportski poligoni za fudbal, košarku i ostale sportove.
" Barutana i prostor Lješanske nahije nije samo krš i drač, a uz malo dobre volje može se bolje iskoristiti blizina Skadarskog jezera sa aspekta turizma.
Glavni grad i gradonačelnik Miomir Mugoša prije par godina su inicirali ideju sa mještanima da se put od Barutane prema Skadarskom jezeru koji je izuzetno atraktivan iskoristi kao turistički potencijal.
Barutana i prostor Lješanske nahije nije samo krš i drač
Ukoliko mještani u tome nađu interes to može biti korisno za sve, u protivnom će se naći alternativni put" kazao je Vukčević.
Proizvođači vina, meda, duvana mogu poboljšati turističku posjetu treba da se iskoristi takav potencijal, koji je, kako kaže, jedan osnovnih uslova da se mladi vrate u Barutanu.
Jako je teško natjerati mladog čovjeka da se vrati, ali kada se steknu uslovi nije nemoguće
" Jako je teško natjerati mladog čovjeka da se vrati, ali kada se steknu uslovi nije nemoguće. Na svega deset minuta od grada smo, a vazduh je zdrav.
Sve štetne čestice od požara koje su proteklih dana napale Podgoricu zadržale su se u Gornjem Kokotima. U Bigoru odakle sam ja možete imati pristojan Iizdrav život" naveo je Vukčević.
Dušana ne čudi što je spomenik borcima minulih ratova u lošem stanju.
" Spomenik je sagrađen prije 30-ak godina, a održavala ga je škola koja još uvijek postoji, ali je broj učenika smanjen na 30. Prošle godine je bilo 45 učenika.
arutana ima dosta problema, a te probleme je zaoštrila suša i visoka temperatura. Ako se što radilo oko loza prihodi su više nego umanjeni, za tri četvrtine više nego ranijih godina. Glavni problem je voda iako imamo vodovod koji smo mukotrpno izgrađivali decenijama" rekao je on.
Za hljeb se ide u Podgoricu
Da je spomenik u Barutani zapušten smatra i Lazar Vukčević, kazavši da nije čudo, kada se ne riješava ni veći problem koji mještani imaju, a to je voda.
" Kada se radio spomenik 70-ih zamalo sam istjeran iz partije, jer sam predlagao da se napravi pored jedna česma. Savez boraca je plaćao da se za 13. jul očisti spomenik ali je opet sve kao što vidite.
Nijesam pošao u Barutanu ima dva mjeseca, jer nemam kud. Sve je porušeno i polomljeno" rekao je Vukčević.
Kada se radio spomenik 70-ih zamalo sam istjeran iz partije, jer sam predlagao da se napravi pored jedna česma
Nekada je, navodi Lazar, bilo društvenog života u Barutani, bilo je prodavnica ništa falilo nije.
" Ranije su dolazila kulturno-umjetnička društva iz svih krajeva Crne Gore, a manifestacije su se održavale po 15 dana. Izgleda da je sve bilo zalud, jer sada za kilogram hljeba treba da idem u Podgoricu.
Vode nemamo uopšte, a struja nestaje često, pa je nema po 24 sata. Mladi odlaze i niko neće da se vrati, jer nijesu zainteresovani" dodao je Vukčević.
Galerija
( Haris Šabotić )