PZP pravi savez sa Novom i vanstranačkim ličnostima
Lukšić je zatočenik Đukanovića, ekonomske ideologije i svojih odluka i grešaka. On je doveden da sprovodi odluke Đukanovića kada su u pitanju velika pitanja i da rješava dnevno-političke probleme
Potpredsjednik Pokreta za promjene prof. dr Branko Radulović najavio je da će PzP i Nova srpska demokratija ubuduće blisko sarađivati i da će njihov savez biti ojačan poznatim vanstranačkim ličnostima.
Radulović je “Vijestima” kazao da će doći do saradnje zbog toga što dvije stranke imaju mnogo sličnog, zbog odnosa prema režimu, EU, načina djelovanja, stečenog uzajamnog povjerenja...
•Da li je moguće da dođe i do ujedinjavanja dviju stranaka?
Saradnja da, ujedinjenje ne. I Nova smatra da je udružena opozicija najefikasniji način djelovanja, ali ujedinje ne, zbog određenih razlika, bilo da su u pitanju prioriteti djelovanja, unutrašnje ustrojstvo ili neka programska opredjeljenja. Suština je da su obije partije utemeljene u Crnoj Gori, svaka na svoj način, da i jedni i drugi želimo da budemo dio neke pobjedničke predizborne koalicije.
•Nakon objavljivanja fotografije čelnika dviju stranaka sa Miodragom Lekićem, nametnulo se pitanje da li bi možda Lekić mogao biti lider nove organizacije koju bi formirali Nova i PzP?
Mi smo dva pola normalne političke scene Crne Gore koja se sastaju su centru. A da je vaš fotoreporter sačakao još, vidjeli biste ko je sve bio sa nama kasnije, a ne pripada našim strankama. Kada bi ovi iz DB-a imali upliv u naše telefonske razgovore, e-mail komunikacije, prethodne razgovore, ove koje smo vodili ovih dana, da želimo i neke nesporazume sa nekima da zaboravimo, tada bi vidjeli da je to respektabila Crna Gora, mnogi naši uglednici iz inostrastva.
Drago mi je što se vratio i angažovao Lekić, a ko će biti gdje kada budu izbori, da li na pobjedničkoj bini ili ne, veliko je to pitanje. Kakva će biti sjutra Crna Gora ne zavisi čak od režima već od opozicije.
•Mislite na novo uduživanje opozicije? Da li računate više na SNP?
Umjesto da Milić pozove Mandića i Medojevića da se dogovore o budućem radu i saradnji kada su u pitanju mnogi sudbonosni procesi koji neumitno teku i problemi koje opterećuju Crnoj Gori, on je dao izjavu da ćemo projektno sarađivati, garniranu sa uvredom.
Pitam se da li je to već viđeno kao poslije lokalnih izbora ili je to mali predah pred veliku zajedničku i sinhronizovanu borbu i rad. Na potezu je Milić i svako iz SNP-a. Njihova odgovornost kao najjače opozicione partije je najveća.
•Prilikom pregovora oko izbornog zakona i naziva nastavnog predmeta djelovali ste manje-više sinhronizovano. Kako gledate na te pregovore?
Čudno doba, još čudniji ljudi, sve što sam izjavljivao o njima bila je puna istina. Nikada i nigdje nijesam doživio toliko destrukcije, dvoličnosti i neprincipijelnosti, a proživio sam dosta. No, isto tako, ni više odlučnosti, upornosti i dosljednosti od drugih da se istjera istina i ona pretoči u normu a zatim u život.
Da bi bilo sve teže i čudnije, linija razdvajanja nije bila jasna vlast-opozicija, tu jasnoću su mutili pojedinci iz opozicije a bistrili rijetki iz pozicije, bilo je dosto paralelnih razgovora i na sreću trulih dogovora, zato je propalo nekoliko sjednica plenuma i mnogo sjednica kolegijuma.
Ne mogu da se čudu načudim da ti pojedinci imaju obraz i pričaju što pričaju na plenumu i u javnosti a cijelo vrijeme su zagovarali druga rješenja i opcije i pravili dil sa vlašću na štetu opozicije.
Ono što je danas jasno, to je da su kolovođe antievropske Crne Gore tandem Đukanović-Krivokapić i da im se udružena opozicija može superiorno suprotstaviti.
Lukšić i jedan potpresjednik DPS-a su u ovom slučaju bili ipak dio evropske priče.
•Mislite li da je sa premijerom moguć dogovor i oko ostalih važnih tema – od ekonomske situacije do bitke sa kriminalom?
Teško će kod nas to postati uobičajena pojava u ovakvom odnosu političkih snaga. Prepreka su Đukanović i Krivokapić i njihova bratija, svaki na svoj način, a potreban je mnogo bolji i autonomniji premijer i u potpunisti konsolidovana opozicija.
•Zašto kažete bolji i autonomniji premijer?
Lukšić je zatočenik Đukanovića, ekonomske ideologije i svojih odluka i grešaka. On je doveden da sprovodi odluke Đukanovića kada su u pitanju velika pitanja i da rješava dnevno-političke probleme.
Nema kontrolu nad cijelom Vladom, Đukanović preko Krivokapića i ministara iz SDP-a otvoreno opstruira, a pojedini ministri iz DPS-a više zaziru od Đukanovića nego od njega. Da krene i kad krene da ga mijenja Đukanović, nijedan poslanik DPS-a i SDP-a neće biti za Lukšića.
Vidjeli smo kako je Đukanović u Skupštinu došao kao silan paša da ga potcijeni i pokaže ko je gazda. Bolje da je ostao da sa svojim gazdom pije kafu u Budvi. Lukšiću je sudbina da bude ili pokuša da bude reformator i junački da doživi političku smrt od svog šefa ili da ga služi i bude niko. Spas mu je da iskoči iz Đukanovićeve kaljuge i smrtonosnog zagrljaja, uz ruku koju će mu pružiti EU, SAD, jaka opozicija...
( Neđeljko Rudović )