Djeci prija disciplina
Kada dijete želi da radi nešto za šta roditelj smatra da je loše, rizično ili štetno, on pokazuje čvrstu ljubav tako što ne dozvoljava djetetu da to radi.
U veoma popularnim knjigama o vaspitanju djece australijski transakcioni analitičar Stiv Bidalf zastupa tezu da je svakom djetetu potrebno pružiti dvije vrste ljubavi: "meku ljubav” i "čvrstu ljubav”
Meka ljubav obuhvata ona ponašanja koja smatramo uobičajenim izražavanjem ljubavi: maženjem, poljupcem, pohvalom, nagradom u vidu nekog poklona ili prijatne aktivnosti, posvećivanjem svog vremena djetetu. Sve ove znake dijete jasno prepoznaje kao znake da je voljeno – da je važno svom roditelju. Na taj način razvija sliku o sebi kao o osobi koja ima vrijednost.
Pokazujući meku ljubav djetetu pomažemo mu da izgradi ljubav prema sebi. Pokazujući mu poštovanje pomažemo mu da izgradi samopoštovanje. Vjerujući u njegove sposobnosti i naglas ih priznajući pomažemo mu da razvije samopouzdanje.
Ali, za razliku od meke ljubavi, djetetu je potrebna i čvrsta ljubav. Ova vrsta roditeljske ljubavi se izražava, na primjer, kao zahtjev roditelja da dijete mora da radi nešto što mu se ne radi: da opere ruke, pospremi igračke, nauči lekciju.
A kada dijete želi da radi nešto za šta roditelj smatra da je loše, rizično ili štetno, on pokazuje čvrstu ljubav tako što ne dozvoljava djetetu da to radi i što istrajava u tome. Djeci su potrebne granice, ali nema granice bez graničara.
Roditelj pokazuje čvrstu ljubav i kada kažnjava dete kada zasluži, da ne ponovi loše ponašanje.
Ali, djeca čvrstu ljubav ne prepoznaju kao ljubav. Bar ne u početku. Mnogo godina kasnije mogu biti zahvalna roditeljima što su im pokazivali i čvrstu ljubav. Isto tako, neka djeca, na čuđenje svojih roditelja, upravo im mnogo godina kasnije zamjeraju što ih nisu voljeli na način čvrste ljubavi.
Dječja logika je primitivna i dijete misli da sve ono što je neprijatno je i štetno, a da je sve ono što je prijatno i dobro. I zato sve neprijatnosti na kojima insistira roditelj koji voli na čvrst način dijete doživljava kao gnjavažu i maltretiranje. I zato je važno da roditelje podsjetimo da je upravo ta "gnjavaža” veoma važna za budućnost i sreću njihovog djeteta, da je i to ljubav – čvrsta ljubav.
Za pravilan razvoj djeci je potrebno da primaju obe ljubavi, u potrebnoj proporciji. Ako dijete dobija samo meku ljubav, postaje razmaženo ili prezaštićeno i nesposobno za samostalni život. A ako dijete dobija pretežno čvrstu ljubav, nije sigurno da je voljeno i trudi se da zasluži ljubav pa postaje pretjerano poslušno.
I zato treba podsjetiti roditelje na važnost čvrste ljubavi. Ljubav i disciplina su sve što je djetetu potrebno.
( Vijesti online )