Koze su bile logičan izbor jednog filozofa

Gase se fabrike, sve više ljudi ostaje bez posla a samim tim i bez mogućnosti da prehrane sebe i porodicu. Kao „bijeg“ iz sivila preporučuje se povratak na selo. Opcija koja je mnogima teško prihvatljiva jer sela su uglavnom ostala prazna.

U eri traženja, kako reče profesor filozofije i logike iz Nikšića Miloš Perović, bolje i svjetlije budućnosti, u eri napuštanja sela mnogi su pohrlili u gradove. Zelene livade i nepregledne pašnjake zamijenili su vrelim asfaltom i zagušljivom fabrikom.

Ne možete ni polagati nadu u solidarnost koja je skoro nestala onog trenutka kada smo opšti interes podredili pojedincu.

"Ali živjeli su mnogo bolje i imali su mnogo veće mogućnosti nego što im je selo u tom trenutku nudilo. Njih povratak na selo asocira na povratak u bijedu. Međutim, veliki dio populacije koji je migrirao iz sela u grad već je u penziji ili živi od nekakve socijalne pomoći. Ali, njihova djeca traže posao, perspektivu i možda baš njima treba ponuditi alternativu povratka na selo ali ne na način kako su živjeli njihovi roditelji. Da se ne zavaravamo. Nije povratak selu lak. Zato su potrebna ulaganja, pravljenje infrastrukture i nove investicije, a ljudi nemaju novac. Ne možete ni polagati nadu u solidarnost koja je skoro nestala onog trenutka kada smo opšti interes podredili pojedincu. Ali možete očekivati neki racionalni koncept. Ne možete reći da sjutra ne postoji, ne možete ostati nijemi pred projekcijom koju treba da naslijede vaša djeca. Smatram da je čitav ovaj projekat povratka na selo vrlo ozbiljan i da je moguć i sa aspekta finansiranja. U pristupnoj fazi Evropskoj uniji nude se sredstva od evropskih i svjetskih banaka koja treba iskoristiti", kaže čovjek koji je svojim primjerom pokazao da je povratak na selo moguć.

I isplativ ako se radi i ako si istrajan u namjeri da ideju do kraja sprovedeš u djelo.

Miloš je 13 godina radio kao prosvjetni radnik. Predavao je filozofiju, logiku i ostale društvene predmete. Da li mu je broj 13 bio srećan ili ne više ni on ne zna, tek umjesto učionice i dnevnika latio se biznisa i bio jedan od prvih privatnika u gradu pod Trebjesom.

Sada je ponovo odlučio da mijenja profesiju. Od prošle godine bavi se poljoprivredom. Kupio je stotinak koza, u pitanju je alpska koza i balkanika, napravio štalu i mini farmu i Nikšić zamijenio rodnim selom. Trepča je od grada udaljena dvadesetak kilometara tako da su Miloš i njegovi članovi porodice stalno na relaciji selo-grad.

Ali, ako si uvjeren da je tvoja odluka prava, ako pratiš to što si odlučio da uradiš uspjećeš. Jak motiv, snaga odluke, sistematski razvoj, vjerovanje u nešto, je uslov svega.

"Kada kreneš prvi u neki projekat i nemaš logističku podršku nailaziš i na dodatne teškoće. Iako imaš realne uslove da ideja o povratku na selo zaživi fali ti logistika, radna snaga, tržište koje treba tek da se osvoji. Ali, ako si uvjeren da je tvoja odluka prava, ako pratiš to što si odlučio da uradiš uspjećeš. Jak motiv, snaga odluke, sistematski razvoj, vjerovanje u nešto, je uslov svega. Od snage odluke zavisi to da li ćeš ideju realizovati. A tu je i podrška porodice, jer moralna podrška često ima veću snagu od finansijske", priča bivši profesor, danas poljoprivrednik koji radnu snagu nije mogao da nađe u Crnoj Gori.

U poslu mu pored porodice pomaže i bračni par iz Makedonije.

Organska proizvodnja kod nas nije mnogo zastupljena. Ali, ako smo već proglašeni ekološkom državom, onda je logičan slijed proizvodnja organske hrane.

"Nikšić je po teritoriji najveća opština, čak i u bivšoj Jugoslaviji a najveći dio te opštine predstavlja prostor koji je raseljen, skoro opustošen. Ostaviti toliku teritoriju bez alternative i ne tražiti rješenja je činjenica koja treba da nekoga zamisli ili da isprovocira nečiju odgovornost, posebno onih koji prave Strategiju razvoja. Ako Nikšić nije više industrijski centar, a činjenice pokazuju da je to prestao biti, onda treba od njega napraviti veliko iskoristivo poljoprivredno dobro. U svojoj viziji ovo područje vidim kao pandam Plantažama koje su najuspješnija firma u Crnoj Gori. Ako su oni napravili brend vina mislim da bi ovo područje moglo postati najvećom farmom koza u Evropi. Teritorija je napuštena, skoro opustošena branjem drva, zarasla. To je jedan od razloga zašto koze a ne neka druga stoka. Teren im pogoduje. Čim je prostor napušten priroda je ostala netaknuta od hemijskih preparata, jer tu decenijama niko nije sipao vještačko đubrivo pa se nudi mogućnost organske proizvodnje. Organska proizvodnja kod nas nije mnogo zastupljena. Ali, ako smo već proglašeni ekološkom državom, onda je logičan slijed proizvodnja organske hrane. A sve to može da se uklopi u naš turistički brend – divlja ljepota, netaknuta priroda, dobra i zdrava hrana",, smatra Perović i nudi reportere „Vijesti“ da probaju proizvod od koga namjerava da napravi brend – kozji sir.

Ukus i miris su jaki i specifični, a sir odlično ide uz masline i vino. Nada se da će uskoro početi sa raznim vrstama kozjeg sira – sa maslinama, koprivom, drenjinom...

Pored sira Miloš proizvodi i kozji jogurt i polako kreće u „osvajanje“ tržišta. Nada se i da će ta misija biti ostvarljiva jer značaj i ljekovita dejstva kozjeg mlijeka odavno su poznati, reče, kako u narodnoj tako i u zvaničnoj medicini.

"To je budućnost, ali problem je preživjeti sadašnjost", poručio je Perović.

Litar kozjeg mlijeka ili dva kilograma čelika

Kozji sir je u Zapadnoj Evropi odavno prava poslastica za gurmane.

A ta „poslastica“ i košta – kilogram kozjeg sira na zapadnom tržištu kreće se i do 35 eura.

„Kod nas kozjeg sira ima samo kod rijetkih domaćina i ki- ogram se kreće od deset do dvadesetak eura, što zavisi od vrste. Ne bih volio samo da kritikujem jer mislim da je kod nas kritika doživjela “inflaciju”. Ogromna produkcija kritike je toliko velika da ona više ništa ne znači niti kritička misao može isprovocirati ničiju savjest i odgovornost. Ali ako litar kozjeg mlijeka košta koliko dva kilograma specijalnog čelika (dva eura), ako je lakše i zdravije proizvoditi mlijeko nego čelik, onda je računica više nego jasna", kazao je Perović i poveo reportere „Vijesti“ u obilazak mini mljekare.

( Svetlana Mandić )