Slikarstvo koje izmiče uticajima

Crnogorska umjetnica, dobitnica Prve nagrade za slikarstvo Francuske akademije nauka i umjetnosti, poslije gotovo tri decenije, predstavila se likovnoj publici u Podgorici sa dvadeset monumentalnih radova.

122 pregleda0 komentar(a)
17.09.2011. 15:11h

Izložba radova „Meditacije, Varijacije, Sjene šuma“ Jarmile Vešović, otvorena je sinoć u organizaciji Centra savremene umjetnosti Crne Gore, u podgoričkoj galeriji „Centar“.

Crnogorska umjetnica, dobitnica Prve nagrade za slikarstvo Francuske akademije nauka i umjetnosti, poslije gotovo tri decenije, predstavila se likovnoj publici u Podgorici sa dvadeset monumentalnih radova, rađenih na prozirnim tkaninama (gaza, svila), kao i pastelima na japanskom papiru.

Radovi pripadaju ciklusima „Hermetičke šume“, „Arabeska“ i “Zemlja je zvijezda“, a nastali su u protekle dvije godine.

"Smatram da je slikarstvo univerzum. Slika je kosmos, a istovremeno je i nešto sasvim lično. U dobrom slikarstvu svi se prepoznaju.

Slika treba da bude dio umjetnika, a i jedno opšte mjesto. To su dvije kontrasne stvari koje u umjetnosti treba da budu ujedinjene", prokomentarisala je za „Vijesti“ umjetnica Jarmila Vešović koja već trideset godina živi i stvara u Parizu.

" Moj život teče između Francuske i Srbije, puno putujem i izlažem često. Svake godine imam po tri samostalne izložbe i učestvujem na raznim salonima. Ne mogu da kažem da vodim miran život, uvijek su to užurbane pripreme oko izložbi.

To što dugo nisam izlagala u Crnoj Gori nekako se samo nametnulo, ali zahvaljujući istoričarki umjetnosti, Milici Radulović koja me pozvala da izlažem, opet sam tu. Nikada ne skrivam svoju ambicioznost kada je riječ o predstavljanjima u drugim centrima, ali ovdje izlažem srcem i dušom", kazala je Vešović.

Izložbu „Meditacije, Varijacije, Sjene šuma“, koju je obilježila i video projekcija o nastanku izloženih radova umjetnice Vešović, otvorila je istoričarka umjetnosti, Milica Radulović.

" Slikarstvo Jarmile Vešović veš treću deceniju izmiče aktuelnim, agresivno nametnutim uticajima zapadne kulture, njegujući u sebi suptilne tragove tradicionalnog nasljeđa, prepoznatih u vizantijskoj i mediteranskoj estetici.

To, razumije se, ne znači da je Jarmilino slikarstvo udaljeno od modernističkih umjetničkih stremljenja: naprotiv, dovedeno gotovo do apstraktnog nivoa, blisko enformelskoj poetici građenja slike, lišeno svake suvišne deskripcije, ono postaje djelo u kom ta duhovna 'potka', taj početni impuls stvaranja, djeluje još intenzivnije i uvjerljivije", kazala je, između ostalog, otvarajući izložbu Radulović.

Jarmila Vešović objašnjava da je do svog likovnog rukopisa došla zahvaljujući učenju o bojama, pigmentima, kroz restauraciju i konzervaciju ikona.

"Stvorila sam jednu umjetnost koja je, prije svega, crtež, konstrukcija. Boja je vrlo svedena. Danas je konceptualna umjetnost snažna jer su ideje moćne, a one moraju da se materijalizuju. Zato i smatram da će umjetnost uvijek biti materijalistička.

Slika mora da bude neko tijelo, da bude nešto što može da se osjeti, da dodiruje. Leonardo da Vinči je rekao da je slikarstvo poezija koja se vidi, a svaka slika je jedna pjesma. Kao što slika treba da bude rječita, tako i poezija mora da bude slikovita", kazala je Jarmila Vešović.