Ispovijest bivšeg zavisnika: Za 16. rođendan sebe i društvo častio heroinom
U razgovoru za „Vijesti“ rekli su da je put težak, trnovit, ali da oni uspijevaju da idu naprijed, da iz „svijeta droge i pakla“ izvuku ljude
Članovi NVO „Preporod“ iz Nikšića, koja se bavi rješavanjem problema zavisnika, odlučili su da prvo „preporode“ sebe, a onda da to urade i sa drugima.
U razgovoru za „Vijesti“ rekli su da je put težak, trnovit, ali da oni uspijevaju da idu naprijed, da iz „svijeta droge i pakla“ izvuku ljude da svojim primjerom pokažu drugima da izlaz postoji.
„Za pet godina postojanja, preko 300 puta bili smo u prilici da utičemo na zavisnički život. Od te brojke oko 70 ljudi je, što bi rekli ljekari, u stabilnoj apstinenciji. Nije to samo 70 ljudi jer uz jednog zavisnika direktno 'pati' četiri do pet ljudi. Nikada nam nije bio motiv da bi nas neko tapšao po ramenu i tek u posljednje vrijeme postajemo svjesni koliko smo bitni nekim porodicama. Imamo zavisnike iz svih slojeva društva i uglavnom su to ljudi koji imaju od 26 do 35 godina. Djevojaka je bilo samo oko 15 do 20“, kazao je direktor „Preporoda“ Jovan Bulajić.
Povuklo me društvo
„Sa trinaest sam popušio prvu pljugu, a posle prve odma’ i drugu, Jer tad, tad sam bio mlad“.
Ivan Turčinović iz Nikšića imao je toliko godina kada je, uz stihove Bore Đorđevića, probao marihuanu.
„I pored dobre i zdrave porodice, pored dobrih osnova koje su mi pružili i kako su me vaspitali ipak sam sa 13 godina počeo da koristim marihuanu. Bilo mi je interesantno, povuklo me društvo, a i ja sam se tada osjećao lijepo. Na 16. rođendan sam sebe i drugove ’častio’ heroinom. U početku sam, dok sam mogao da ga kontrolišem, heroin uzimao rijetko. Kako čovjek, kada je heroin u pitanju, teško može da se kontroliše, a još droga popuni svu onu prazninu koju čovjek osjeća, prevari ga i pruži mu lažni osjećaj ugodnosti, poslije godinu-dvije je prešlo u pravu zavisnost“, počinje priču Ivan.
Porodica bila "slijepa"
Porodica je, kako tvrdi, bila „slijepa“ i ništa nije sumnjala. Ivanu je, priča, u početku bilo lijepo, a kada su se javili problemi bilo ga je strah da prizna roditeljima i polako je počeo da „tone“.
Oženio se sa 20 godina i godinu i po nakon braka, supruga i porodica saznali su da se drogira. Ponudili su mu pomoć i iako je supruga u početku bila uz njega - uprkos ljubavi i privrženosti, teret je bio veliki. Ubrzo su se razveli, a Ivan je upoznao Jovana Bulajića, saznao za „Preporod“ i odlučio da promijeni i sebe i život kakvim je do tada živio.
Otišao sam sa čvrstom voljom da mogu da se promijenim. I uspio sam u tome
„Otišao sam u Centar za rehabilitaciju koji su mi iz ’Preporoda’ preporučili. Ljudi uglavnom odu u Centar sa namjerom da žele da im bude dobro, pa se u putu predomisle. Otišao sam sa čvrstom voljom da mogu da se promijenim. I uspio sam u tome. Ali kada sam se vratio, čekala me propast – jer sam u životu ostavio samo ruševine – roditelji oslabili, finansijska kriza, čeka me isto društvo. Krenuo sam nazad sa iluzijom da će mi biti dobro, a na putu do Nikšića sve je to palo u vodu.
Zato sam se odlučio na nove korake - promijenio sam društvo, Jovan mi je bio podrška, tu su bili i momci sa kojima sam bio zajedno u Centru i polako krenuo naprijed. Odlučio sam da sve ono što je bilo iza mene ostavim. A teško je krenuti naprijed. Čini mi se da čovjek lakše pobijedi drogu nego svoj karakter i ponos. Kada sam se vratio, radio sam posao za koji sam bio slabo plaćen, ali tada sam se družio sa ljudima koji razmišljaju normalno, koji su moralni i koji žive pravim životom“, kazao je Ivan, koji sada radi kao građevinski radnik, koji ima suprugu i dvoje djece, srećan brak i normalan život.
Važno je istrajati
Bulajić je istakao da je u Centru potrebno ostati dovoljno dugo da osoba pobijedi i drogu i sebe, jer česti su slučajevi da fizički oporavak zavara ljude, da ranije napuste tretman i da se ponovo vrate na put sa koga su mislili da su zauvijek otišli.
„To vam je kao da liječite pokvaren zub. Ako vam stomatolog ne izbrusi sve ono što je crno u njemu, što je trulo i pokvareno, već ga samo zatvori, pitanje je dana kada će se ponovo pokvariti. Tako vam je i ovdje – ako se ne istretira sve ono što je trulo i štetno iznutra, pitanje je dana kada ćete se ponovo vratiti“, kazao je Bulajić.
To vam je kao da liječite pokvaren zub. Ako vam stomatolog ne izbrusi sve ono što je crno u njemu, što je trulo i pokvareno, već ga samo zatvori, pitanje je dana kada će se ponovo pokvariti
Pošto je „dobro ispekao zanat“, Ivan tvrdi da danas može odmah da prepozna zavisnika. „Nikada nijesam razmišljao o tome, ali kada bi moje dijete sjutra uzelo drogu, znao bih, stao uz njega da mu pomognem i odmah bih na startu riješio problem. Ne bih dozvolio da me dijete iskamuflira kao što sam ja uradio svojim roditeljima“, samouvjereno je kazao Ivan, koji je na heroinu bio od 16. do 22. godine.
Izliječio se u februaru 2007. godine i sada u „Preporodu“ pomaže ljudima koji su u sličnoj situaciji, kao što je on bio nekada, da pobijede drogu i krenu naprijed. On je to uradio i uspio, pa, kako tvrdi, mogu i ostali.
Droga je majstor obmane
Predstavnici „Preporoda“ vole da se pohvale da su uveli novine u liječenju zavisnika - imaju psihološko, motivaciono i iskustveno savjetovalište, ali i savjetovalište za roditelje gdje, osim ljudi koji mogu iskustveno govoriti o problemu i odnosu sa porodicom, postoje i roditelji koji su spremni da svoje iskustvo dijele sa roditeljima čiji su sinovi još uvijek u problemu.
Osim ljudi koji mogu iskustveno govoriti o problemu i odnosu sa porodicom, postoje i roditelji koji su spremni da svoje iskustvo dijele sa roditeljima čiji su sinovi još uvijek u problemu
Najnoviji projekat „Preporoda“ je Centar za resocijalizaciju rehabilitovanih zavisnika i zatvorenika, ali i zavisnica sa djecom.
„Centar je namijenjen osobama koje su prošle rehabilitaciju i to ne samo momcima i djevojkama koji su taj proces prošli preko 'Preporoda' već su vrata otvorena svima koji su na bilo koji način prošli apstinenciju. Centar je krenuo prije pola godine a sa grupama smo krenuli prije nekoliko mjeseci. Koncipiran je tako da ljudima koji su došli poslije liječanja ili iz zatvora pružimo usluge, počev od pisanja CV-a, obnavljanja ličnih dokumenata, preko informatičkog i jezičkog opismenjavanja, u pitanju je engleski jezik, do dokvalifikacije i prekvalifikacije, zahvaljujući saradnji koju smo uspostavili sa Zavodom za zapošljavanje. Za ovo pola godine kroz Centar je prošlo oko 20 njih – polovina su bivši zavisnici, polovina njihovi roditelji“, kazao je Bulajić.
Jovan Bulajić
Kancelarije u kojima se razgovara sa rehabilitovanim zavisnicima u Nikšiću su i u Podgorici.
„Heroin je majstor obmane. Niko od zavisnika nije vaspitavan da to bude i svi su svjesni da rade stvari koje ne bi trebalo da rade. Ali opravdanje je kriza kroz koju prolaze jer opsesija svakog zavisnika je ne biti u krizi i njihov život se svodi na bijeg od krize. Nijedan zavisnik ne želi da to bude i manje -više svi su zavisnici ljubomorni na one koji to više nijesu. Dobar dio 'zavisničkog staža' sveden je na pokušaj liječenja. Ako se čovjek drogira deset godina, budite sigurni da je pet pokušavao da se izliječi. I onda mi koji smo pobijedili drogu budemo kao so – damo im dovoljno razloga da „ožedne“ za normalnim životom“, kazao je direktor “Preporoda“.
Galerija
( Svetlana Mandić )