Nikšićani s tugom gledaju garež, nakon požara ostao samo kamen

U nikšićkoj opštini požari nikako da stanu. I dok u pojedinim selima mještani sa tugom gledaju garež svuda oko sebe, drugi strahuju da bi vatrena stihija uskoro mogla da se primakne njihovim kućama i kolibama.

Oblak dima, zvuk dromadera i vatrogasne sirene, miris paljevine su svakodnevica sa kojom Nikšićani žive posljednih mjesec dana.

Najgora situacija je u Štitovu gdje vatra bukti toliko dugo da ljudima nije više jasno kako ima još nešto da izgori. U Dragovoljićima, u dijelu gdje se nalaze katuni, skoro sva šuma i livade su zahvaćene požarom. Tamo su izgorjele i tri kolibe, a požari su aktivni na nekoliko mjesta.

Ekipa „Vijesti“ je prilikom obilaska Dragovoljića imala priliku da se uvjeri kakvu je štetu požar tom selu nanio.

„Grozno je bilo proteklih dana. Sa djecom sam morao da gasim požar, ’gorio’ i njih i sebe, ali morali smo da branimo živote i imovinu. Svaku noć dežuramo, gasimo, ne znamo gdje ćemo prije. Sagorjeli su i stubovi za struju. Taman se jedan požar smiri, a neko potpali drugi. Uvukla se mržnja među ljude pa žive samo da drugome zlo da nanesu“, ozlojeđeno je kazao Tomislav Nikić.

Mještanin Tomislav Nikić

Požari svaki godine

On je dodao da je posljednjih deset godina u tom dijelu gorjelo sigurno 50 puta.

“Svake godine po tri do pet puta. Ovo se samo od sebe ne može zapaliti, a koliko je opasno bilo najbolje govori to što su i medvjedi počeli da bježe. Brat od strica je vidio medvjeda koji je pobjegao od požara“, priča Tomislav.

Čitavu sam noć kopao kanale da spriječim primicanje vatre kući. Nije mi kuća bog zna kakva, ali moja je kakva god je.

Njegovog brata od strica Mirka, koji je imao „bliski susret“ sa medvjedom, našli smo kako sa sedmdesettrogodišnjom majkom Nadom i četiri godine starijim komšijom i rođakom Uglješom Šućurom gase požar koji se primakao njihovim kućama.

„Čitavu sam noć kopao kanale da spriječim primicanje vatre kući. Nije mi kuća bog zna kakva, ali moja je kakva god je. Došla vatra do stoga sijena te skočiše komšije i spriječiše da stog izgori. Ne možemo više da stižemo, jer svako malo se javi po neki novi požar“, nemoćno sliježe rukama Uglješa i kaže da ovakvo što ne pamti.

„Gasim već četvrti dan. Ruke su mi izgorjele, a svi su mi prsti od nogu poplavljeli od vatre, jer sam i nogama pokušavala da ugasim vatru. Ne očekujem da će se ovo brzo ugasiti. Taman ugasimo jedan požar, a krene novi“, kaže Nada.

Željko Ćalić

Ne pamte ovakav požar

Njihov komšija Željko Ćalić kazao je da ni najstariji stanovnik Dragovoljića ne pamti ovakav požar.

„Niko nije došao sa strane da ovo pali. Svake godine nas pale, ali smo uspjeli da ih nadjakamo i ugasimo vatru. E ove su godine oni izgleda pobijedili, sve su nam zapalili, uništili. Nekada je ovdje bilo mnogo mještana, ali su ih poplave i voda odagnali. Nas će izgleda otjerati vatra“, reče Željko, kome suze ne dozvoliše da nastavi priču.

Da nijesu bili avioni, ništa ne bismo uradili. Uveče je bila prava katastrofa. Njih četvorica su neumorno letjeli, gasili, dali sve od sebe.

Kada se smirio kazao je da mora pohvaliti vatrogasce i pilote dromadera, jer ne zna šta bi uradili bez njihove pomoći.

„Da nijesu bili avioni, ništa ne bismo uradili. Uveče je bila prava katastrofa. Njih četvorica su neumorno letjeli, gasili, dali sve od sebe da nam pomognu. Nas dvadesetak mještana i vatrogasaca smo ovdje pokušavali da ugasimo vatru, ali za deset minuta požar se proširio takvom brzinom da je sve pred sobom gutao, gorjeli su, što se kaže, i kamen i drvo. Apelujem na ministra Tarzana Miloševića da uradi nešto da se ovo ponovo zazeleni. Da pošume ovu golet, a mi nećemo izdizati kako bi ovo moglo da se povrati“, kazao je Željko, koji drži 70 ovaca i petoro-šestoro govedi.

Kada je ekipa „Vijesti“ napustila Dragovoljiće vidjela je dva nova požara.

Baba Nada gasi četiri dana

Gori na sve strane

Na putu od Dragovoljića do Morakova naišli smo na pripadnike Vojske Crne Gore koji su išli da pomažu u gašenju požara na Štitovu. Na pitanje kakva je situacija u Štitovu, samo su kratko odgovorili: “Gori na sve strane“.

U zabranu kralja Nikole, koji se nalazi u Morakovu, šumar i ekipa vatrogasaca je ugasila požar u krugu od kilometar i po i spremali se da idu u Seoce da i tamo pomažu. Po obroncima Zabrana već je gorjelo, ali u pitanju je nepristupačan teren tako da vatrogasci nijesu mogli da reaguju.

Obično se požarna sezona završavala početkom septembra, a evo sad je sredina septembra, a izgleda kao da su požari tek počeli.

„Zadnjih 20 dana ne stajemo. Tačno je da je svaki požar opasan, ali nas boli kada vidimo kolika je šteta nanesena. Ni ja ni ostali vatrogasci ne pamtimo veće požare na jednom terenu. Nažalost, okolnosti nam nikako ne idu u prilog – visoke temperature, vjetar, nepristupačnost terena. Potrebna je pomoć avijacije. Kiša je izgleda jedino rješenje, a ona nikako da padne“, kazao je vatrogasac Zoran Draginić kome je radno vrijeme za vrijeme požarne sezone 12 sati.

Načelnik Službe zaštite i spasavanja Dimitrije Tomašević koji svakodnevno obilazi teren kazao je da za 17 godina službe ne pamti ovakav septembar.

„Obično se požarna sezona završavala početkom septembra, a evo sad je sredina septembra, a izgleda kao da su požari tek počeli. Požari su na više lokaliteta na udaljenosti od 30 do 70 kilometara od grada što je otežavajuća okolnost za vatrogasce. Pripravni smo i dajemo sve od sebe. Najveći požari su u Štitovu i Dragovoljićima. U Dragovoljićima je bila strašna situacija tri-četiri dana. Požari su se širili munjevitom brzinom. U pojedinim trenucima nijesmo mogli spriječiti da požar ne pređe put. Za sada izdržavamo i nadamo se da će i ovome brzo biti kraj“, kazao je Tomašević.

Kriv ljudski faktor

Pored pomenutih požara gori i u Kunovu, Lukovu, Seocima, Studenoj i Rađevu, na planinama Njegoš i Golija, u prigradskim naseljima.

Vatrogasci, njih 42 koliko Služba zaštite ima operativaca, pokušavaju svuda da stignu.

„Imamo 42 operativca. Taj broj nije dovoljan, ali mještani su nam puno pomogli i oni su amortizovali taj nedostatak“, kazao je Tomašević.

Prema njegovim riječima statistika pokazuje da je u 97 odsto slučajeva za požare kriv ljudski faktor.

„Ima i namjerne paljevine, ali mislim da je uglavnom riječ o nepažnji, jer ljudi nijesu ni svjesni šta u ovom sušnom periodu, kada su visoke temperature, znači zapaliti korov ili smeće i kako se to može otrgnuti kontroli. Zato apelujem na građane da se klone paljenja na otvorenom prostoru“, upozorio je komandir nikšićkih vatrogasaca.

Galerija

( Svetlana Mandić )