Crnogorski bendovi o svirkama: Nekad jedva prežimo, ali se ne žalimo
"Počeli smo da sviramo našu klasičnu buku. Ubrzo po početku koncerta mještani su počeli da nas gađaju kamenjem, doduše sitnim"
"Nema većeg zadovoljstva za muzičara od svirke, nastupa sa bendom. Taj osjećaj poznaju samo oni koji se penju na binu. Nezamjenjiv je", kaže Boban Pejović, frontmen podgoričkog sastava “Demodemolls”.
Ipak, i to zadovoljstvo o kojem priča Pejović zna ponekad da bude prekinuto slijedom neočekivanih situacija, koje se nerijetko dešavaju na svirkama crnogorskih rock bendova.
Neke od takvih anegdota za “Vijesti” su prepričali članovi domaćih sastava, kako starijih tako i onih mlađih.
Upravo Pejović tvrdi da su najčešće organizatori rokenrol dešavanja odgovorni za takve situacije.
"Nama se desilo da na svirci u klubu Ambis, u Podgorici, gdje je uz nas nastupilo još nekoliko bendova, usred svirke menadžer kluba uključi sve osvjetljenje (prostor je bio prethodno zamračen radi atmosfere), a zatim isključio klupsko ozvučenje, pa je nekih pola sata zvuk dolazio samo sa binske opreme. Publika je u roku od nekoliko minuta napustila lokal, jer blještavo svjetlo nakon nekoliko sati u polumraku i zvuk koji dolazi samo sa bine nije ono za šta su platili kartu. Organizator nije reagovao nekih 25 minuta da bi se zatim popeo na binu i rekao da moramo da bataljujemo", kaže pjevač i gitarista “Demodemollsa”, dodavši da snimak dotičnih događaja postoji na YouTubeu.
Često sve preraste u šalu
Mnogi ovakvi događaji kasnije prerastu u šalu dok ih se muzičari prisjećaju uz osmijeh. Upravo o takvom događaju pričao je basista DST-a, Dragan Lučić.
"Svirali smo negdje davno na Skalinama u Podgorici i u toku jedne pjesme došlo je do šutke pred binom. Usred šutke, jedan od momaka je skinuo gaće, uzeo onu stvar u ruke i počeo da maše njom u pravcu benda. Neko vrijeme ljudi oko njega to nisu primijetili, a kada su konačno vidjeli razbježali su se", smije se dok priča basista kultnog nikšićkog punk benda.
Avangardni muzički izraz “Plemena“ definitivno nije za svačije uši, o čemu svjedoči i izjava jednog od članova ovog sastava Ivana Marovića, inače cijenjenog muzičara i kompozitora.
"Počeli smo da sviramo našu klasičnu buku. Ubrzo po početku koncerta mještani su počeli da nas gađaju kamenjem, doduše sitnim"
On kaže da je “Pleme” prije jedne svirke u Kotoru napravilo "vrlo čudne" plakate koje su sve do jednog stanovnici ovog grada pocijepali. Kada je svirka u Starom gradu počela, mještani nisu uživali u muzici koju su čuli.
"Počeli smo da sviramo našu klasičnu buku. Ubrzo po početku koncerta mještani su počeli da nas gađaju kamenjem, doduše sitnim. To je bio znak upozorenja, pretpostavljam. Pogodili su jednu od činela, više puta", prisjeća se Marović.
Punkreas "po deset puta" udarala struja
Ni mlađe kolege Marovića, Lučića i Pejovića ne prolaze ništa bolje, sudeći po izjavama sagovornika “Vijesti”.
Tako Mihailo Bulajić, gitarista “Punkreasa”, tvrdi da je članove njegovog benda na nekoliko grupnih svirki održanim u klubu "Aleksandar" u Podgorici, gdje je učestvovao i “Punkreas, "po deset puta" udarala struja.
"Struja je proticala kroz jednu šipku koja se nalazila uz binu i često bi se nehotice, na tonskoj probi ili u toku svirke, neko od nas uhvatio za nju, a posljedice nisu bile nimalo prijatne", izjavio je Bulajić.
Njegov kolega iz podgoričkog metal benda “Postmortem”, gitarista Stefan Stanišić, takođe je probleme sa strujom osjetio na svojoj koži.
"Svirali smo u klubu “Marfi”, u kojem su prije dosta godina svirke bile aktuelne, i krov je prokišnjavao. Voda je stalno kapala po nama, po kablovima, procesorima, a jednom prilikom je došlo zbog toga do nekog kratkog spoja, pa smo imali i požar. Jedva smo pretekli, mislio sam izgibosmo", objasnio je Stanišić.
Bojan Bojanić, bubnjar “Autogenog treninga”, tvrdi da je njegov bend oguglao na sve te nezgode. On objašnjava da kad je čovjek spreman i siguran, svaki problem može da se prevaziđe.
Bubnjar “Autogenog treninga”, tvrdi da je njegov bend oguglao na sve te nezgode
"Najgore je kad je loš monitoring na velikim binama, a to se najčešće dešava na svirkama po Crnoj Gori. Sve se i u tim situacijama odradi i bude okej, ali nama na bini nije merak, loše nam zvuči to što sviramo i samim tim ne uživamo u koncertu. A meni lično se, gotovo uvijek, dešava da mi se bubnjevi pomjeraju, pa moram između pjesama da privlačim k sebi stalke, da ih stežem i slično", priča on zaključivši da je ipak sve to normalno i da se ne žali.
Ni u susjedstvu ne cvjetaju ruže
Nažalost, nije mnogo danas aktivnih rock bendova u Crnoj Gori bilo u prilici da svira i van granica svoje države. Oni koji jesu, uvjerili su se da ni u susjedstvu ne cvjetaju ruže.
Tako se Dragan Lučić iz DST-a prisjeća kada je sa svojim bendom išao u Kragujevac kako bi snimili album. Članovi benda spavali su u studiju kod Vuje, frontmena grupe “KBO!” i vlasnika studija.
"Njegov pas se po*rao na mene dok smo spavali. Kasnije je Vujina majka htjela da nam skida gaće da vidi ko je to od nas učinio, jer je, kako je rekla, pas Sima veoma vaspitano kuče. Ja sam sa uflekanom nogavicom išao dva dana po koncertima", kaže Lučić.
Naravno, kada muzičari pričaju o odlasku u drugu državu, ne može se desiti da se ne pomene koja anegdota sa graničnog prelaza. Prema riječima Dina Kapetanovića, frontmena “Autogenog treninga”, ovaj bend je jednom prilikom kada se zaputio ka Istri imao sve potrebne papire kod sebe, osim ATA karnet (pasoš za instrument) koji tada nije postojao u Crnoj Gori. Uslijedio je pakao.
"Njegov pas se po*rao na mene dok smo spavali. Kasnije je Vujina majka htjela da nam skida gaće da vidi ko je to od nas učinio"
"Na granici između BiH i Hrvatske su nas držali tri sata, dok ne stigne saopštenje organizatora festivala na kojem je trebalo da sviramo. Bili smo bez vode i hrane i pri tom je bilo pakleno vruće. Na kraju nam je carinarka koja nas je sve vrijeme maltretirala dala tačno stotinu papira A4 formata i rekla nam da kad se budemo vraćali moramo proći tuda i pokazati nekome od njenih kolega te papire-priča Kapetanović. Kada su se koji dan ponovo našli na dotičnom graničnom prelazu, kako bi izašli iz Hrvatske, Kapetanović je ispratio date instrukcije - predao je papire jednoj od carinarki. - Ona ih je sa nevjericom na licu prelistala, zatim počela da umire od smijeha i rekla mi da nam želi srećan put i da ne zna zašto je njena koleginica tražila da nosimo te papire", prisjeća se Kapetanović.
( Stefan Strugar )