Crnogorski i srpski su tireom ravnopravni

Profesorica crnogorskog jezika na Filozofskom fakultetu u Nikšiću Zorica Radulović kazala je da joj je blisko rješenje koje je dogovoreno u parlamentu.

“Crnogorsko-srpski ili srpsko-crnogorski je bio moj i prijedlog pokojnog kolege Vuka Minića, Balše Brkovića i još nekih i to još 2003. godine. Da je pažljivije osluškivan taj prijedlog, davno bismo riješili ovaj problem i bili pošteđeni svih ovih pregovaranja. Maternji je bio prelazno rješenje i sada začuđuje samo kako je opozicija sada objeručke prihvatila i nudila taj prijedlog, ako znamo kakve je odgovore davala 2004. kada je uveden”, rekla je Radulović “Vijestima”.

Podsjećajući koliko je tada bilo negiranja maternjeg jezika, ali da su se svi na njega brzo navikli, ona je kazala da je sada dobro što se sada ime Crne Gore našlo u imenu nastavnog predmeta.

“Mislim da je bilo dovoljno da to bude crnogorsko-srpski naziv, onako kako je to predviđano i 2003. godine, bez odrednica hrvatski i bosanski”, ocijenila je Radulović.

“Činilo se kao da Crnogorci prihvatanjem tog predloga nijesu kadri da uspostave već jednom svoje ime u nazivu osnovnog nastavnog predmeta u školama, te da naziv jezika kojim govore Crnogorci stidljivo kriju iza termina maternji. Dobro je što konačno imamo tu odrednicu u nazivu predmeta, a normalno je da se ima i odrednica srpski, ako znamo da većinska Crna Gora srpski smatra svojim jezikom. Moramo se složiti da je ovo ipak jedno jedino realno i kompromisno rješenje za naziv jezika u Crnoj Gori”, naglasila je Radulović.

Ona je dodala da joj jedino nije jasno da li će se taj nastavni predmet tako, kao četvoročlani naziv, upisivati u dnevnike ili će se koristiti skraćenica poput CSBH, onako kako upućuje redosljed u usvojenom rješenju.

“Mislim da je bilo dovoljno da to bude crnogorsko-srpski naziv, onako kako je to predviđano i 2003. godine, bez odrednica hrvatski i bosanski”, ocijenila je Radulović.

Odgovarajući na pitanje kako gleda na pregovore vlasti i opozicije i razne varijante koje su se u međuvremenu pojavljivale, ona je rekla da predlog da se nastavni predmet i dalje zove maternji jezik nije bio prikladan: “Trebalo je konačno da se odijelimo od tog termina i da ipak svojim imenom nazovemo svoj jezik. Takođe, da dodamo i ovo srpski jer je to realnost Crne Gore. Tako je bilo i 2003. kada sam predlagala taj naziv, tako je i sada, a vjerujem da će tako biti i ubuduće”, istakla je Radulović.

Crnogorski i srpski su izjednačeni

Radulović objašnjava da naziv nastavnog predmeta “crnogorski-srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost” označava apsolutnu izjednačnost crnogorskog i srpskog jezika.

Ona je dodala da “moramo davati prednost onom jeziku koji je jezik Crne Gore i jezik Crnogoraca, kao najbrojnijeg naroda u Crnoj Gori”.

“Naravno, to podrazumijeva da će se ukazati na neznatne razlike, postojaće crnogorska i srpska varijanta crnogorsko-srpskog jezika. Ukazivaće se na ijekavsko jotovanje u crnogorskom, ali, naravno, ne dosljedno kako je to novim pravopisom predviđeno, nego onim slučajevima gdje je to običnost crnogorskog izraza tipa - đevojka, đever, đeverična i slično... Znači, u veoma malom broju slučajeva”, ističe Radulović.

Ona je dodala da “moramo davati prednost onom jeziku koji je jezik Crne Gore i jezik Crnogoraca, kao najbrojnijeg naroda u Crnoj Gori”.

Odgovarajući na pitanje u čemu je razlika između kose crte (/), tačke-zareza(;) i tirea (-), što su sve bile varijante tokom pregovora, Radulović je kazala da su to pravopisne razlike: “No, da se mi zadržimo na ovom znaku koji je prihvaćen, tire, koji podrazumijeva ipak ravnopravnost”.

Na pitanje da li bi da je usvojeno rješenje vlasti “crnogorski/srpski, bosanski i hrvatski” to značilo da je crnogorski važniji od ostalih, Radulović je rekla: “Možda, u smislu što je prvi po redoslijedu”.

Prof. dr Tatjana Bečanović sa Filozofoskog fakulteta ipak smatra da je teško zamisliti kako će nastava za taj predmet biti izvođena i šta će se izučavati.

( Neđeljko Rudović )