U gradu betona i asfalta slikari stvaraju u vlažnim podrumima

Ateljei u kojima stvaraju crnogorski umjetnici u Podgorici, nalaze se na različitim lokacijama grada i to su uglavnom prostori neprofitabilnog poslovnog karaktera kao i sutereni, odnosno podrumi.

“Istinski identitet jednog grada je sadržan u njegovom kreativnom potencijalu. Pravi grad nije sazdan od betona, čelika, asfalta i aluminijuma. Njega čine njegovi ljudi, pogotovo onaj kreativni sloj iz bilo koje struke. Slikari, skulptori, muzičari, glumci, reditelji, zanatlije”, riječi su slikara Igora Rakčevića, predsjednika Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.

Da slikar Rakčević ima istomišljenike potvrdili su nam i naši sagovornici, eminentni crnogorski umjetnici. Ali, da li tako misle i iz Opštine Glavnog grada, čelnici koji su počeli da sprovode drugačiji zakon o regulisanju nadoknada za slikarske prostore koji su dodijeljeni na korišćenje umjetnicima u Podgorici.

Ranija nadoknada koju su slikari morali da izdvajaju za takve prostore bila je na godišnjem nivou i obično je bila regulisana umjetničkim radom, koji je birala predviđena komisija.

Danas, odlukom Opštine Podgorica, ta vrsta ugovora s umjetnicima je promijenjena i sada su oni dužni da mjesečno plaćaju (visina nadoknade zavisi od lokacije i kvadrature ateljea) prostore u kojima stvaraju.

“Visina nadoknade koju umjetnici plaćaju zavisi od lokacije i veličine prostora. Atelje u kojem ja stvaram (veličine četrdesetak metara kvadratnih), plaćam 110 eura mjesečno. Nekako se i nosim s tom cijenom, ali znam mnoge druge umjetnike koji neće moći da plaćaju ovu vrstu nadoknade. Ranije se ta naplata izvršavala na drugačiji način i bila je na godišnjem nivou. Obično bi komisija iz Opštine dolazila i procjenjivala koliko bi ta nadoknada iznosila za proteklu godinu. Komisija je u zavisnosti od cijene prostora, vršila procjenu i kao nadoknadu uzimala umjetnički rad (sliku, crtež...). To je bio raniji način plaćanja, a od prošle godine došlo je do ove promjene koja je izazvana vjerovatno slabljenjem opštinskog budžeta”, kazao je Ratko Odalović.

Nezainteresovanost političkih i kultura elita

Odnos prema kulturi i umjetnosti crnogorskog društva, a posebno prema stvaralaštvu koje nastaje u Crnoj Gori, naš poznati slikar Rajko Todorović Todor komentariše kao “kontinuiranu nebrigu, bolje reći nezainteresovanost političkih i kulturnih elita”.

Umjetnici su prinuđeni da plaćaju zaostale račune i to po industrijskim tarifama.

“Za njih je stvaralac/umjetnik koji ovdje živi i radi samonikla biljka koja za sve treba sama da se izbori, a ako uspije da napravi nešto vrijedno (što kao po pravilu prepoznaju druge sredine) onda to naša elita prisvoji kao sopstveni uspjeh, a nesretnom umjetniku slijedi gala sahrana i dirljivi govori. Normalno je da takva sredina ne može izgraditi stabilan sistem koji će omogućiti nastanak i razvoj stvaralaštva. I da do kraja pojasnim, ima brige za stvaraoce ali samo u prigodnim agitpopovskim situacijama. Godine1497/50. Ljubljana je imala oko 60.000 stanovnika (tri puta manje od današnje Podgorice) izgradila je 14 ateljea po 500 m2. Ove godine je Podgorica srušila svoj jedini bioskop. Od 1945. do danas grad Podgorica nije izgradio nijedan atelje ako se ne računa atelje Draga Đurovića koji je poslije njegove smrti prestao to da bude”, kazao je Rajko Todorović Todor komentarišući da su današnji prostori u kojima umjetnici rade zaista vrijedni da se o njima snimi jedan “dokumentarac”, ilustrujući izjavu podatkom da atelje u kojem on stvara nema ni vode, a ni struje.

Slučaj Todorovića nije jedini u Podgorici. U mnogim ateljeima nema osnovnih uslova za rad, kao što su voda i struja. Isključeni su zbog visokih računa koje su za sobomostavila propala preduzeća koja su se nekada nalazila u tim prostorima.

Umjetnici su prinuđeni da plaćaju zaostale račune i to po industrijskim tarifama.

Kreativna energija je nepoznanica za zemlju

A s druge strane, koliko je nebriga o svojim umjetnicima u svijetu nepoznanica, koliko je kreativna energija, koliko su umjetnici, ateljei, galerije, muzičke hale, pozorišta, klubovi.., identitet jedne zemlje, prokomentarisao je slikar Rakčević.

Sjećam se da je nekada u Podgorici bilo pet bioskopa, a butik je bio jedan – na platou ispod Velike pijace. Da li je sve globalno pitanje potrošačkog mentaliteta, ili je usud biti umjetnik u Podgorici?”

“Kafe Zentral u Beču je mjesto koje je redovno posjećivao Sigmund Frojd. To je mali objekat u stilu secesije koji ni po čemu nije značajan, sem po tome što je tu često boravio navedeni psihoanalitičar. Sve je ostalo kao što je bilo prije ravno sto godina, dakle, stolice su klimave, stolarija nije eloksirana, do tamo vodi kaldrmisani put – magnet za turiste. Metelkova je naziv kasarne JNA u centru Ljubljane. To je sada svojevrsni kulturni centar čiji su sadržaji umjetnički ateljei, specifični kafei i hostel koji je zamijenio bivši vojni zatvor i za kojeg obavezno morate rezervisati mjesto danima unaprijed. Kada su početkom 90-ih umjetnici zauzeli prostor bivše vojne pekare u Mariboru – Pekarna, opštinske vlasti su bile revoltirane, jer je u njihovim kratkoročnim vizijama to bio prostor koji može da se brzo valorizuje za stambeno–poslovnu izgradnju. Umjetnici se nijesu dali, status prostora je ostao pravno nedefinisan, ali u službi umjetnosti. Danas je Kulturni centar Pekarna jedan od stožera evropskog projekta Maribor – grad kulture 2012. To nije malo novca ni za Sloveniju ni za grad Maribor, ali eto, ljudi nijesu bili brzopleti pa su na račun kulture dobili novce i za kružne tokove i ostalu infrastrukturu”, komentariše Rakčević situaciju u regionu i postavlja pitanje: Gdje se u sve to uklapa Podgorica?

“Na početak devedesetih, ili na beskrajnu pravu nerazumijevanja kulturnih potreba, sitnih kalkulacija i pogrešnih procjena. Sjećam se da je nekada u Podgorici bilo pet bioskopa, a butik je bio jedan – na platou ispod Velike pijace. Da li je sve globalno pitanje potrošačkog mentaliteta, ili je usud biti umjetnik u Podgorici?”, zaključuje Rakčević.

Odgovor na pitanje - zašto je došlo do promjene odluke o načinu plaćanja korišćenja slikarskih ateljea, redakcija “Vijesti” je u petak zatražila od Vlatka Jablana, rukovodioca sektora za ekonomsko-pravne poslove u Agenciji za izgradnju i razvoj Podgorice. Jablan nas je usmjerio na Hamda Kočana iz PG Biroa.

“Ne bih mogao ništa konkretno da vam kažem jer sve podatke, cijene nadoknada za slikarske prostore i sa svim ostalim informacijama raspolaže gospodin Jablan. Čudno mi je da vas je uputio na mene. To su informacije u njegovom posjedu i ja tu ne mogu da pomognem”, prokomentarisao je Hamdo Kočan iz PG Biroa.

Naši pokušaji da ponovo stupimo u kontakt s Vlatkom Jablanom nisu uspjeli jer nije odgovarao na pozive i poruke redakcije “Vijesti”.

150 eura za 20 vlažnih kvadrata

“Stvaram u ateljeu, ako se može tako nazvati, jer je u pitanju podrum u jednoj zgradi u centru Podgorice. Atelje dijelim s kolegom Pavlom Radoičićem i mjesečna nadoknada koju dajemo za taj prostor pun vlage i od dvadeset metara kvadratnih, iznosi 150 eura. Nikada se nisam obratila do sada Ministarstvu kulture za preporuku koju bi razmatrala Opština Podgorica za dobijanje nekog adekvatnog prostora jer je ustaljena priča među umjetnicima da takvih prostora u Podgorici više nema. Atelje su obično dobili stariji umjetnici, mada je i tu riječ o neuslovnim prostorima. U nemogućnosti da dobiju adekvatan prostor za rad, jer umjetnicima malo ko izlazi u susret, oni koji sebi to mogu da priušte iznajmljuju stanove”, prokomentarisala je Tijana Vujović, slikarka.

Nikada se nisam obratila do sada Ministarstvu kulture za preporuku koju bi razmatrala Opština Podgorica za dobijanje nekog adekvatnog prostora, kaže slikarka Vujović.

Dragica Milić, pomoćnica ministra kulture u Vladi Crne Gore, kazala je za “Vijeeti” da je nezvanično čula od umjetnika o promjeni odluke Opštine Podgorica o novom načinu naplaćivanja nadoknada za slikarske prostore, ali, kako nam je kazala “tu novu odluku do sada nije imala u posjedu”.

“Što se Ministarstva kulture tiče, mi nemamo prostor koji bismo mogli da izdajemo umjetnicima, ali uvijek kada nam se umjetnici obrate, ako ocijenimo da postiji interes, dajemo preporuku Opštini Podgorica da izađe u susret umjetnicima i po povoljnim uslovima obezbijedi korišćenje prostora-ateljea. To je jedino što Ministarstvo kulture može da učini povodom toga”, kazala je Milić.

( Jelena Pavićević - Tatar )