Surovo odvikavanje od droge u Rusiji: Zavisnici leže u zaključanim sobama

U ovom centru za liječenje više ne vežu zavisnike za njihove krevete. Ali, na krevetima na sprat u zaključanoj sobi, oni nemaju izbora sem da izdrže agoniju odvikavanja, prinudni pristup liječenja od droge koji je dobio široku podršku u Rusiji, piše „Njujork tajms“ u reportaži iz centra u Jekaterinburgu.

„Znamo da radimo na ivici zakona,“ kaže Sergej Šipačev, jedan od članova osoblja centra, koji vodi privatna grupa Grad bez droge.

„Zaključavamo ljude, ali uglavnom imamo pismeni zahtjev njihove porodice. Policija to ne bi smjela, jer je protiv zakona.“

„Zaključavamo ljude, ali uglavnom imamo pismeni zahtjev njihove porodice. Policija to ne bi smjela, jer je protiv zakona.“

U maloj prostoriji ispunjenoj tišinom natrpani su metalni kreveti i ne stiče se utisak da tu boravi čak 37 muškaraca, od kojih je svaki izgubljen u sopstvenom svijetu patnje.

Izvan te prostorije, poznate kao karantin, 60 zavisnika koji su izašli – nakon što su mjesec dana konzumirali samo hljeb i vodu ili kaše – obavljaju fizičke poslove ili kuvaju, prema režimu stalne izolacije od spoljašnjeg svijeta, koji obično traje godinu.

„Stavljanje lisica ih smiruje psihički,“ rekao je Šipačev reporteru američkog lista, listajući fotografije muškaraca zavezanih za krevete ili međusobno. „Sada oni koji su došli davno smiruju nove. Jedan momak viče 'Umrijeću sad!' i svi mu se smiju jer su i sami prošli kroz to. Bilo bi mu puno gore da je sam. Najbolje je jednostavno zaspati.“

Samo prestati sa uzimanjem droge

Princip ovog tretmana je „samo prestati sa uzimanjem droge i izdržati,“ rekao je Jevgenij Roizman (48), koji je pokrenuo ovaj program 1999.

„Najvažnije je primorati ih da ostave drogu i budu čisti izvjesno vrijeme, kako bi se sistem iščistio,“ rekao je, dodajući da mogu ići kući ako se ponašaju kako treba.

„Najvažnije je primorati ih da ostave drogu i budu čisti izvjesno vrijeme, kako bi se sistem iščistio,“ rekao je, dodajući da mogu ići kući ako se ponašaju kako treba.

Mnogi stručnjaci za liječenje narkomana osuđuju ovaj pristup kao primitivan, brutalan i nedjelotvoran način za rješavanje tog problema, navodeći da je zavisnost od droge puno složeniji i teži izazov te da sama detoksikacija ne može dovesti do trajnog izlječenja.

„Ono što predstavljaju kao liječenje narkomana apsolutno nije potkovano dokazima,“ kaže Didrik Lohman, viši istraživač grupe Hjuman rajts voč, koji je učestvovao u nedavnoj studiji o konzumiranju narkotika i liječenju u Rusiji.

„Ono što Grad bez droge čini nema puno zajedničkog sa međunarodnim standardima najbolje prakse zasnovane na istraživanjima i malo je vjerovatno da će imati korisne efekte za pacijente,“ kazao je u i-mejlu, opisavši metod kao „pseudo-medicinski tretman i zloupotrebu“.

Pomaže da se trajno oporavi

U studiji Hjuman rajts voča se navodi da je jedan od najdjelotvornijih i najčešćih metoda drugdje, metadonska terapija, zabranjena u Rusiji te da sama detoksikacija „korisniku droge malo pomaže da se trajno oporavi.“

Iako Grad bez droge vodi detaljnu evidenciju o zavisnicima koje primi, Roizman kaže da ne postoji formalno praćenje pošto se oni otpuste i nema podatke koji bi podržali njegovu tvrdnju o stopi uspjeha od 70 odsto.

„Kada ljudi vide da im je sin ili ćerka dotakao dno i da će umrijeti, a sistem ne čini ništa, počinju da traže izlaze,“ kazao je Ivanov.

Sergej Poljatkin, šef medicinskog odsjeka grupe Reci ne alkoholu i drogi, kaže da Roizmanov pristup nije liječenje, već zatvor. „Zatočeništvo i tortura ne mogu pomoći zavisnicima da odbace tu naviku, već samo da neznatno smanje uzimanje droge.“

Međutim, kako se Rusija suočava sa epidemijom zavisnosti od droge, a veoma je malo vladinih programa, žešći tretmani poput Roizmanovog imaju podršku i javnosti i mnogih zvaničnika, koji žele da narkomane bar sklone sa ulice.

Čak ni šef programa za kontrolu droge, Viktor Ivanov, nije u potpunosti za oštre metode, rekavši da im se očajni ljudi okreću jer dostupni tretmani nisu adekvatni.

„Kada ljudi vide da im je sin ili ćerka dotakao dno i da će umrijeti, a sistem ne čini ništa, počinju da traže izlaze,“ kazao je Ivanov.

„Trenutno u zakonu Ruske Federacije ne postoji nijedan pravni mehanizam koji bi zavisnike stimulisao da se oslobode,“ rekao je Ivanov u aprilu u intervjuu za list „Komersant“.

Metoda liječenja postala nacionalna vijest

Predsjednik Dmitrij Medvedev je prije godinu naredio kreiranje nove strategije za kontrolu narkotika, piše „Njujork tajms“.

Ivanov je kazao da mu je cilj uvođenje programa liječenja u zapadnom stilu, iako se, kao i većina ruskih zvaničnika, protivi korištenju metadona.

Pitanje žestokog i čak nezakonitog odnosa prema narkomanima postalo je nacionalna vijest krajem prošle godine, kada se jedan sudija u obližnjem gradu, Njižni Tagil, našao pod pritiskom javnosti da preinači odluku i oslobodi čovjeka kojeg je osudio na tri i po godine zatvora zbog otmice, nezakonitog pritvaranja i torture.

Prema sudskom svjedočenju, roditelji su bili platili optuženom Igoru Bičkovu (23), da pohvata zavisnike i zatvori u centar povezan sa Gradom bez droge. Tamo su zavisnici vezani za krevete i podvrgnuti dijeti od vode, hljeba, crnog i bijelog luka.

Bičkov je dobio podršku Ruske pravoslavne crkve, slavnih ličnosti i čak nekih boraca za ljudska prava, navodi „Njujork tajms“.

Nagli i potpuni prekid konzumiranja, koji bi mogao trajati nedjeljama, je prvi korak u procesu koji traje godinu ili više, kaže Sergej Kolesničenko (31), bivši zavisnik koji je zamjenik administratora centra u Jekaterinburgu.

Bičkov je dobio podršku Ruske pravoslavne crkve, slavnih ličnosti i čak nekih boraca za ljudska prava, navodi „Njujork tajms“.

„Je li pogrešno spasaviti davljenika hvatanjem za kosu?“ pita se Jevgenij Malenkin, osnivač Grada bez droge, sumirajući stav javnosti. „Ako ljudi kažu da je to okrutno i nehumano, neka nas nauče kako da to radimo drugačije.“

Ivanov, šef ruskih programa za kontrolu droge, slaže se sa njim. Podrška Bičkovu „je spontana reakcija društva na poniranje u beznađe zavisnosti od droge,“ ocijenio je. „Rusija je praktično zatrpana heroinom iz Avganistana. U ovakvoj situaciji, razumijem Igora Bičkova.“

Galerija

( Angelina Šofranac )