Na ljetnjem okupljanju na Koritima tvrde da je Tito autohtoni Kuč
U kući Miljuše Voja Savović uvijek živo-dolaze komšije, rođaci, članovi brojne porodice, unučad, i prijatelji da odmore i nadišu se čistog vazduha
Na kučkim Koritima „izdižu“ uglavnom vikendaši i turisti, međutim, nije uvijek bilo tako – Branka Savović (78) pamti da je “prvo đevojkom, pa ženom” čuvala buljuk od 150 do 180 ovaca, napomenuvši da su pojedine komšije imale neuporedivo više.
"Uvijek smo imali preko sto ovaca i tri-četiri krave. Čuvala sam punih sedamdeset godina. Oduvijek smo izagonili stoku na mljekarinu, po ovci dva kila sira gazdi, ili kako se već dogovorimo, a jalovice smo čuvali džabe.
Torine su bile nisko ograđene i morali smo ih noću čuvati od vukova. Poslije rata bilo je dosta omladine bez posla i tako, momci donesu drva, naložimo, i svi se okupimo oko vatre. Pjevajući i igrajući provedemo noć, istovremeno dežurajući da vuk ne uskoči u tor i ne napravi štetu. Pravili smo i vrtiljke... ", rekla je Savović.
Njen suprug sa kojim je u braku već šestu deceniju Božidar Savović je napomenuo da je na Koritima ljetos bilo oko 1.000 vikendaša i da su na katunu svega dvije – tri porodice koje žive od stočarstva.
"Pamtim da su Ujkići posjedovali stado od hiljadu ovaca. Imali su brojnu familiju, inače teško bi se starali o tolikom broju ovaca. Znali su da puste 70-80 ovaca pa kome dopanu, jer se nijesu mogli brinuti o njima", rekao je Savović.
Krava, usjevi i milina na katunu
U kući Miljuše Voja Savović uvijek živo-dolaze komšije, rođaci, članovi brojne porodice, unučad, i prijatelji da odmore i nadišu se čistog vazduha na 1.300 metara nadmorske visine.
"Živim u Dučićima, a početkom ljeta dolazim na Korita i ostajem do kraja septembra. Imam jednu kravu. Najljepše je na katunu", kazala je Miljuša, kojoj nije teško da ugosti i po desetak ljudi.
Grujo Vulević porijeklom je iz Dučića stanuje u Podgorici, a na Koritu sa porodicom provede čitavo ljeto.
"Uzeo sam dvije krave na mljekarinu. Usijao sam krompira i nadam se da ću izvaditi oko 8.000 kilograma. Lijepo je na Koritima, u slobodno vrijeme pođem do komšija, ili oni dođu kod mene, a tu je snaha i unuka Marija", rekao je Vulević.
Sjećanje na djetinjstvo
Boravak na Koritima za Marka Micakovića je evociranje uspomena na djetinjstvo, stare drugove i događaje. Micaković je 1968. godine sa porodicom iz Poprata pošao u SAD, ali nije zaboravio stari kraj rodbinu i prijatelje.
Sa 13 godina radio sam u šumi. Nosili smo vunenu odjeću, a starije žene napravile bi nam obuću od kravlje kože."U Detroitu sam 44 godine, a 39 puta sam dolazio u Crnu Goru. Potrošio sam ogroman novac na putovanja, ali nije mi žao. Imao sam pet, brat tri a majka 24 godine kada je otac umro. Sa 13 godina radio sam u šumi. Nosili smo vunenu odjeću, a starije žene napravile bi nam obuću od kravlje kože.
Završio sam osnovnu školu, otišao u vojsku, bio potom tri godine u podoficirskoj školi i vratio se kući. Brat je završio učiteljsku školu i do smrti radio u školi u Zatrijebču. Zajedno sa ženom i dvoje djece 1968. godine pošli smo na put u Ameriku.
U Italiji u kampu čekali smo deset mjeseci na vizu. U Detroitu su mi našli kuću bez prozora, a prvih dana spavali smo na nekom starom dušeku. U džepu imao sam oko 40 lira, a to vam je kao da danas imate 0,50 eura. Prozore sam zatvorio papirom. Sjećam se da su se unutrašnje stepenice ljuljale, a bilo je vode u podrumu.
Jednog dana pojavio se neki Italijan, i kada je vidio kako živimo, častio je dvadeset dolara. Pošli smo u prodavnicu, a ženi sam govorio da dobro pazi da ne kupi hranu za mačke ili pse. Sa tih dvadeset dolara hranili smo se dvije nedjelje", rekao je Micaković.
Na prvi posao Micaković nije dugo čekao, a iako je od tada prošlo četiri decenije još se sjeća datuma – 25. septembar 1968. godine prvi dan na poslu u fabrici automobila „Krajsler“.
"Počeo sam kao radnik na aparatima za varenje. Pet hiljada ljudi je radilo u jednoj smjeni na traci. Svako obavi svoj dio posla, a automobili izlaze na kraju trake. Radio sam tako 15 godina dok nijesam dobio posao vozača viljuškara.
Posljednjih godina radio sam kao probni vozač. Kada sam napunio 30 godina radnog staža i 65 godina života pošao sam u penziju, a od tada je prošlo 13 godina", rekao je Micaković, napomenuvši da se uvijek sjećao druženja, rođaka i prijatelja koji su ostali u rodnom kraju.
U Americi je "kako se ko snađe"
U Detroitu, kazao je Micaković, ljudi su otuđeni jedni od drugih, a sjeća se komšije, koji je nazivao dobar dan samo u slučaju da ujutro ne upali svoj automobil.
"U Americi imam sve što poželim, a falila mi je samo moja familija, drugovi, komšije. Hrana je drugačija, ali ako imate dobru domaćicu razlika je manja", rekao je Micaković."U Americi, skoro da se može reći, najmanje živi Amerikanaca. Italijani, Njemci, Azijati, Afrikanci, Arapi, i mnogo drugih nacija pokupilo se u toj zemlji u potrazi za boljim životom. Ne mogu da prevedem za njih značenje riječi „obraz“.
Najbliža riječ je „respekt“. U odnosu na vrijeme kada sam prvi put došao primijetio sam da crnci imaju najveći priraštaj, a nerijetko su to porodice sa preko desetoro djece", rekao je Micaković.
Na pitanje kako se živi u Americi, Micaković odgovara „kako se ko snađe“. Prema njegovim riječima jedno pravilo važi svuda u svijetu – ima ko radi. Podatak da je skoro svake godine iz Detroita dolazio u Crnu Goru dovoljno govori gdje je Marku najmilije i najkomotnije.
"U Americi imam sve što poželim, a falila mi je samo moja familija, drugovi, komšije. Hrana je drugačija, ali ako imate dobru domaćicu razlika je manja", rekao je Micaković.
Bato pomaže svima
Grujo Vulević je rekao da je na Koritima napravljeno dosta kuća, ali da svima pomaže vlasnik kompanije „Nivel“ Bato Đurović.
"Jednog dana došao je Bato sa radnikom i bagerom da „malo“ uzore njivu. Završi se i to, pa iskopamo rupu za trap, a kako se i to okonča ponudi Bato da iskopa i rupu za bunar. Iskopa se i rupa, a poslije nekoliko dana zovu komšije da su Batovi majstori počeli da zidaju moj bunar.
Kasnije se pridružim i završim radove na bunaru", rekao je Vulević, napomenuvši da je uz pomoć Đurovića na Koritima iskopano dvadeset bunara.
Dokazano da je Tito iz Kuča
Kuči su ubijeđeni da je Josip Broz Tito porijeklom iz Kuča.
"Na jednom sjedniku došli smo do zaključka da je Josip Broz Tito porijeklom autohtoni Kuč i time smatramo da smo prekinuli dilemu o njegovim korijenima. Analizirajući njegov život došli smo do zaključka da liči na Rašoviće, jer se ženio više puta, na Orahovce jer nije znao dobro naš jezik, na izmiruje dugove kao da je iz Momča, majstor je na Dučiće, a pametan na Popoviće sa Meduna, jer se zna da svi Kuči, prema staroj mjeri, imaju kilo pameti, a Popovići oku, a i volio je da se hvali što je opet naša karkateristika", rekao je Vulević.
Vulević je dodao da je Milovan Đilas u jednoj svojoj knjizi pomenuo kako mu je sam Tito kazao da su njegovi preci “bili Kući”.
Galerija
( Jovan Stanišić )