STAV UREDNIKA
Fiskalni računi i ekologija
Crna Gora je već ostvarila bespovratnu pomoć Evropske unije za zaštitu životne sredine od 100 miliona eura i pametno je uložila u zaštićena područja, što je najveći uspjeh ekološke države do sada. Zvuči li vam to kao bajka? I jeste, jer se ne radi o Crnoj Gori, već Hrvatskoj, koja je sumu od 96,7 miliona dobila za razdoblje od 2007. do 2011. godine
U praskozorje proslave dvije decenije od proglašenja Crne Gore ekološkom državom, manje poznata ekološka nevladina organizacija „Mladi Zeleni" ocijenila je da treba razmisliti o odgovornosti i radu prošlih ministara zaštite životne sredine. Sjetivši se prvi da personalizuju problem, time su pogodili srž, a njihova reakcija je uslijedila nakon intervjua sadašnjeg ministra.
Kao i prethodnici, svi odreda partijski vojnici, Predrag Sekulić se dotakao crnih tačaka, otpada i otpadnih voda i, posebno, zaštićenih područja i zahtjevima EU glede toga. Naravno i on je, kao i prethodnici, indirektno priznao da je ekološka država propali koncept. I opet nikom ništa.
Naravno, teško je stići. Malo je 20 godina, uz sav jad koji nas je bio. Uz to ( kad smo kod zaštićenih područja) trebalo bi prvo, ako ne osloboditi ih se, onda barem prevaspitati bahate radnike u nacionalnim parkovima, koji ne znaju razliku između lova i krivolova i hoće da biju turiste ako im traže fiskalni račun. Pa neka se poslije žale Oliveri Miljanović i Stevanu Jovetiću.Ili Radovanu Grboviću, svejedno. Taj isti fiskalni račun sigurno će stići iz EU. Samo, kako vrijeme prolazi, na njemu će stajati sve više stavki. I platiće ga građani, a ne ministar.
U tom istom intervjuu aktuelni ministar je ustvrdio da „mnogo toga treba da se uradi da bi Deklaracija o proglašenju Crne Gore ekološkom državom na pravi način zaživjela". Bez ikakvog zazora, on je dalje rekao da je “Crna Gora proglašena za ekološku državu, između ostalog i zbog svojih prirodnih ljepota koje su velikim dijelom očuvane”, da smo “blizu cilju ekološke države Crne Gore onoliko koliko imamo volje i mogućnosti da ga postignemo. A sada imamo i više mogućnosti i svi zajedno više svijesti o potrebi očuvanja prostora”, itd, itd.
Kao i njegovi prethodnici najavio je rješavanje pitanja upravljanja otpadom i otpadnim vodama, ali i jačanje mreže zaštićenih područja i finansijske održivosti mreže zaštićenih područja. Mislio je, očigledno, na skup propisa EU poznatiji kao NATURA 2000 i tri godine skoro besmislenog batrganja crnogorskih institucija da se organizuju i počnu da je primjenjuju.
“U kontekstu zaštićenih područja, jako je bitna obaveza Crne Gore i uspostavljanje NATURA 2000 – ekološke mreže zaštićenih područja. Ona predstavlja pravno obavezujući sistem povezanih i prostorno bliskih oblasti od značaja čije očuvanje doprinosi prirodnoj ravnoteži i biodiverzitetu”, kazao je između ostalog i najavio usvajanje novog zakona o zaštiti prirode “kojim će takođe 100 odsto biti transponovane evropske Direktiva o staništima i Direktiva o pticama, a ti dokumenti su u stvari osnova uspostavljanja pomenute mreže NATURA 2000”.
Malo poređenje sa Hrvatskom. U skladu sa ekološkom mrežom Evropske unije NATURA 2000 u Hrvatskoj je stvorena nacionalna ekološka mreža koja uključuje kopnena i morska područja i koja doprinosi očuvanju biološke raznolikosti. Ulaganjem u očuvanje i poboljšanje kvaliteta životne sredine, Hrvatska je, osim članstva u EU, osigurala i status poželjnog turističkog odredišta, a visoki ekološki standardi podsticajni su i za eko inovacije, otvaranje novih poslovnih mogućnosti i čine hrvatsku industriju konkurentnom na evropskom tržištu. A počela je prije svega sa NATUROM 2000, ekološkom mrežom Evropske unije koja obuhvata područja važna za očuvanje ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, kao i ekoloških oblasti. Osnovni cilj tog programa je zaštita prirode u skladu sa Direktivom o zaštiti prirodnih staništa, divlje flore i faune i Direktivom o zaštiti ptica.
A gdje smo tu mi? Iako je taj program u trećoj godini realizacije, prebacivanje odgovornosti sa institucije na instituciju, česte promjene naziva i djelatnosti ministarstava, mali broj ljudi, tačnije nemoć, neznanje i “bašnasbriga” filozofija doveli su do toga da se skoro nije mrdnulo sa mrtve tačke.
Do sada je, na primjer, završeno istraživanje podataka o vrstama i staništima, urađena je njihova referentna lista i pripremljen nacrt kataloga za staništa. Tokom 2011. godine zaposlen je i mladi tim stručnjaka ispred Ministarstva održivog razvoja i turizma koji će do kraja projekta raditi na ispunjavanju baze podataka podacima sa terena, mapiranju podataka za Natura 2000 i izradi karata rasprostranjenosti vrsta i staništa i njihovom upisivanju u elektronsku bazu podataka. Prema međunarodnoj Konvenciji o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih konvencija obaveza Crne Gore je i uspostavljanje Emerald, odnosno Smaragdne mreže. Tu mrežu oformio je Savjet Evrope za zemlje koje su u procesu pridruživanja EU. Ni tu nije bogzna šta urađeno.
P.S. Crna Gora je već ostvarila bespovratnu pomoć Evropske unije za zaštitu životne sredine od 100 miliona eura i pametno je uložila u zaštićena područja, što je najveći uspjeh ekološke države do sada. Zvuči li vam to kao bajka? I jeste, jer se ne radi o Crnoj Gori, već Hrvatskoj, koja je sumu od 96,7 miliona dobila za razdoblje od 2007. do 2011. godine. I pametno je uložila u zaštićena područja.
( Dejan Peruničić )